Šibenski trg popularno zvan Medulić, po prastaroj kavani u središnjem dijelu, trebao bi, zapravo, i službeno dobiti to ime. Ovako uporno pišemo krivo nastojeći što kraće imenovati prostor u kojem se Ulica kralja Tomislava proširuje u trg koji to, zapravo, više i nije. To je sada kompaktan ugostiteljski objekt i tijesno središnje prolazište apsolutno svih ljetnih ruta i tura i pojedinačnih prolazaka ama baš svakog turista koji se zatekne u Šibeniku.
Koliko jučer, tamo je otvoren Prezentacijski centar Sveti grad. I on se zove Civita Sacra (sa Svetim gradom eventualno u zagradama...) premda su nam preci toliko truda uložili da se u crkvenom obredu riješe latinskog jezika, a u narodnom govoru talijanskoga...
No dobro.
Medulić je u središtu javne pažnje godinama, uglavnom zbog nesporazuma svake vrste prouzročenih najčešće u posvemašnjem komunalnom neredu. Sad to kulminira.
Popločanje i suženje
Kako sam i sama stanovnica na toj adresi, posljednje sam se vrijeme ustezala pisati o svemu tome, da ne ispadne da sam se uhvatila ovoga i onoga... Onda me je jutros dočekao redakcijski zadatak, vezan uz posljednju aktualnost na tom prostoru, popločanje proširenja Ulice kralja Tomislava.
Doduše, i to je "proširenje" danas pogrešan opis.
To nije proširenje Kalelarge (Ulice kralja Tomislava), nego njezino suženje.
Mala digresija: Grad Šibenik, odnosno Gradski parking, nabavio je izvrsna, mala, električna, uredna, nečujna, funkcionalna vozila za sve što nama u starom gradu treba – uključujući i hitnu pomoć.
Gledam nekidan: jedno takvo smišno malešno vozilo dolazi iz pravca katedrale i počinje voziti slalom: kod hotela čudna imena "King Krešimir" skreće mrvu lijevo prema terasi hotela, pa zaobilazeći tablu (onaj samostojeći "leturin" koji su komunalci zabranili jer se neki turist prije godinu-dvije prosuo i ozlijedio na nešto takvo...) skreće prema vitrini sa sladoledom kafea "Medulić", pa odatle opet prema terasi zaobilazeći sladoled, ali samo do sljedeće samostojeće table koju treba zaobići u okretu desno... i tako lijevo-desno-lijevo-desno, iskoprcalo se vozilo i stalo u dnu Pribislavićeve: naišla grupa Japanaca u naivnoj želji da prođu tim prostorom suženim na uže od Kalelarge.
Situacija na Meduliću je takva, komunalni nered je apsolutan, a ja sam, eto, prestala pisati o tome. Pisali su drugi kolege, dok jučer nisam dobila zadatak...
Pa popločanje. Mi smo iz naše kuće (broj 9) upozorili na to da će nova niveleta lijepih kamenih ploča biti takva da ćemo i mi, a i ostali prostori, sve se bojim i prizemlje Civitas Sacre, biti poplavljeni. Možda za normalnih kiša i kišica ne, ali tko više što radi za normalne uvjete, kad nas sa svih strana tuku ekstremi!?
Odradila stoljeća
Činjenica je da su nove ploče bile daleko više od stare i dokumentirane nivelete proširenja Ulice kralja Tomislava. Ne na njezinim rubovima koji su vidljivi, nego po hrbatu. Premda postoji projekt Luke Najeva, rađen po konzervatorskim uvjetima, po onome što saznajemo, izvođač radova "Bemix", odnosno podizvođač "Neiro", odlučili su popločanje učiniti po svoju.
Nećemo sad ulaziti u to kako se ponaša javna nabava kad se nešto radi izvan projekta, niti u niz drugih kako, zašto, tko je kriv i tako dalje. Tek, ljudi koji rade i žive uokolo uplašili su se mogućih posljedica jer je golim okom bilo vidljivo da se situacija s niveletom u sredini prostora ekstremno mijenja. I da to nije ponavljanje konfiguracije trga kakva je bila, i koju prati betonski sloj u podlozi budućeg popločenja. Prostor jest prilično nemoguć – pa koja to kuća i koja ulica i koji trg i trgić u staroj gradskoj jezgri je u škvari, po livelima i savršenim rezovima!? Niti jedna kuća, niti jedan trg niti uličica, nit skale. No, zato postoje dokumentacije kad se obnavlja nešto staro – poput Medulića.
Bilo bi prirodno slijediti staru matricu koja je odradila nekoliko stoljeća ponašanja u kišama.
Ali ne. Navodno je izvođač "Bemix" sam odlučio drugačije.
Vlasnici prostora zatražili su razgovor u gradskoj upravi koja je, pretpostavljam, bila sretna jer ju je to spasilo od većeg zla. Sad se ploče skidaju i niveleta se spušta.
Puno i za atletičare
No, umjesto kanala okolo-uokolo i popločanja s rupama, uz rubove su postavljeni do sada nepostojeći rigoli. Sad oni podižu niveletu na nekim mjestima gdje je postojao "zub" spasa od kiše i povodnja. Neodrživo? Naravno.
Svakako... Medulić se upravo popločava na popravnom ispitu. I dalje nitko ne zna kako će se vode od velikih kiša ponašati na tome mjestu. Ostaje samo nada.
Čovjek bi još možda negdje u sebi uz nadu pronašao i trun povjerenja, da nije primjera s raskrižja na Poljani, kod Kazališta i gradske uprave. Poslije iznimno kompleksnog zahvata koji je prije dvije, tri godine izneredio grad iskopima do u središte zemlje, postavljanjem cijevi, reguliranjem oborinskih voda... da bi sad opet za kiše bilo nemoguće s pločnika zakoračiti na pješački prijelaz niti prema teatru, ni prema gradskoj upravi. Jer, lokva je duboka i široka i za atletičare! Željezne rešetke s odvodom ponosno strše usred tih lokvi ne dopuštajući da iti kap vode uđe u odvodni kanal. Super!!!
A i šta će u kanalu kad su tu cipele i nogavice građana Šibenika...
