KULTURA I KNJIGE – Što nikako ne smijete propustiti u Šibeniku? Dobru knjigu! Nema ljeta ni uživanja bez nje. A u Šibeniku ćete, kad vas iskrcaju na glavnom gradskom trgu, ugledati cijelu jednu knjižnicu. Knjižnicu “Juraj Šižgorić”, na netom obnovljenoj Poljani, grandiozno djelo još jednog velikog Šibenčanina, arhitekta Ivana Vitića.
Prekrasno je ući u srce grada, na netom obnovljenu Poljanu, a onda kroz stakla, u prozračnoj strukturi vidjeti – police s knjigama. Gradska je biblioteka ne samo Vitićeva, nego je i životno djelo još jednog velikog Šibenčanina, pokojnog Milivoja Miće Zenića, dugogodišnjeg direktora Gradske knjižnice, koji je najzaslužniji što je bivši Dom bivše JNA pretvoren u javni prostor “par ekselans”, umjesto u nešto “komercijalno” i “isplativo”.
A kad smo već kod tih termina, onda svakako svratite i u V.B.Z-ovu knjižaru na adresi Ivana Pribislavića broj 2. I ona opstaje zahvaljujući činjenici što je grad ovaj sjajni prostor – zasad – sačuvao od komercijale i tržišta, koje nadire svakodnevno, brzinom “fast fooda”.
U njoj ćete moći kupiti sjajno Zenićevo djelo “Stari Šibenik – Kalama, skalama i butama”, u kojem će vas on povesti u šetnju gradom koji je toliko volio. To je literatura za sladokusce, bonkuloviće kojoj ćete se, kao dobrom konjaku, vraćati godinama, vadeći ga iz veltrine u posebnim prigodama. I što ga više budete duperavali, bit će vam sve bolji! To je samo vaših 362 stranice Šibenika, za svaki dan u godini po jedna, ma gdje god bili i gdje se nalazili!
ULICE – Ulicu kroz koju ćete proći Šibenčani još zovu i Masna ulica, što znači da se u njoj nekad dobro jelo, da su tu bile oštarije, mesnice. Turisti je još zovu i Gornja Kalelarga, što je zapravo svetogrđe, jer je Kalelarga samo jedna, jedina i neponovljiva. Nije to Blizna, pa da ih ima dvije, Donja i Gornja, niti Bistra u Hrvatskom zagorju. To je zapravo Zagrebačka ulica, pri čijem se spomenu generacije Šibenčana najprije sjete kina, jer su sjedeći na guzici na njezinim ladnim skalama kroz čitavo lito i “festival diteta” gledali filmove na lancunu razapetom s jednog na drugi kraj, ka na tiramoli. Ili na razapetom jedru!
Imamo danas Cinestar i multipleks, Dolby Stereo, Full HD, 4 K i ko zna šta sve ne, ali ništa se ne da usporedit s otin gušton. Isto ka šta se ni jedna orhideja ne može usporedit s kaparom koja svakog proljeća bukne iz buže, odnosno iz fuge između dva kamena u kantunu pravoslavne crkve. I procvita taman u ovo vrime, baš pred početak festivala djeteta, treću nedjelju u lipnju. Lipa nemamo, pa da u ovom mjesecu prospu svoj opojan miris, ali zato imamo – kaparu! Ne propustite je vidjeti nikako!
PORTALI – Šibenik je grad prekrasnih portala, ali nemojte ih tražiti samo na zaslonu pametnih telefona. Dignite glavu, pa ćete ih ugledati. Evo, ja vam već sad, u hipu, mogu ako ste u Kalelargi skrenuti pažnju na barem dva. Prvi vam je odmah, na livu ruku, pokraj “Studenca”, gotički portal, s grbom plemićke obitelji iz prve polovice 15. stoljeća, s prikazom samostreličara. To vam je u Ulici Jurja Barakovića, tamo gdje je dućan bivše “Jugoplastike”. U kojoj su generacije kupovale buvele za plažu, trike-trake, lopte, šlape. Danas je u njemu kao što već rekoh “Studenac”.
A još naprijed, Kalalergom, preko Medulića, pa naprijed, u Vodičkoj ulici, točno preko puta broja 1, još je jedan prekrasan gotički portal, iz 16. stoljeća, obnovljen marom Društva za očuvanje šibenske baštine “Juraj Dalmatinac”, uz potporu Zaklade Adris, 2012. godine. Dosta je svrnuti pogled na livu bandu, i krenuti dalje, kalama, skalama, butama. Čuda vas čekaju čim dignete glavu! Samo pazite na skalama, da ne zabasrljate i razbijete nos. Šibenik je cili uzbrdo i nizbrdo! Uživajte!
DOBRO I JEFTINO – Znam ja, volite vi knjige, i kulturu, i gotiku, i renesansu, i cviće, ali vi ste gladni, pitate me di ima šta izist. Dobro i jeftino? Naravno, pa nećete loše i skupo! Za dobro i skupo, imate Pelegrinija, za njega svi znaju, to vam je odmah tamo kod katedrale svetog Jakova, i uz Meštrovićev spomenik Jurju Dalmatincu.
Ali, dobro i jeftino, to je jedan drugi odgovor, a zove se Monika Periša. Ona je konstanta u “Marende”, koja je mijenjala vlasničku strukturu, ali nikad pogonski stroj u kužini – glavnu kuharicu. Tako i sada u nje ponedjeljkom možete pojisti paštu i fažol, utorkom junetinu s bižima, mrkvom i krumpirom, sridom tripice i leću, četvrtkom orzo s fažolom i punjene paprike. Petkom su plodovi mora – orzoto sa sipom, bakalar i pašta s kozicama, i subotom je bob s maništrom. A nediljom je – sveta nedilja, ne radi se. Cijene su – a za njih je zaslužan novi gazda – od sedan eura za grahorice, s tim da vam u njih ide i bunceka, gulaš vam je sedam i 30, osam su punjene paprike, orzoto vam je 11, a bakalar i pašta s kozicama 12 eura.
Glavna konkurencija “Marendi” za dobro i nije skupo je “Polpetta”, koja je otvorena prije par miseci, par ulica dalje. Odnosno, bliže Poljani. U “Polpete” – s dva t – mogu se izist tri polpete s pireom i u toću za osam eura, toliko su i frigane, a na tabli vanka piše da imaju i ragu od hobe za 12 i crni rižot za 13 eura. I to vam je to!
SLATKO – Sad kad ste izili, i kad ste se najili, valjalo bi se nečim dobrim zasladit, završit obrok s nekim desertom. A za to vam se isto tako isplati potegnut do katedrale, u prostoru točno priko puta nje, do delikates shopa “Serenada”. E, baš tamo gdje je nekad bio “Sebastijan”. Tamo ima dvadesetak vrsta pravih, originalnih turskih baklava, od 30 eura kilogram pa nadalje, slatkih kao grijeh, pa možete izabrati barem jednu po svom guštu, od oraha, bajama, pistacija. Ili halvi i lokuma. Dijabetičarima se, dakako, preporuča da butigu zaobiđu u širokom luku, jer već i sam prolazak pored njenog pendžera diže cukar u krvi iznad preporučenih razina WHO-a, ali svim drugim lapoguscima i oblapornicima svih vrsta najtoplija preporuka. Samo naprijed!