StoryEditor
Ostaloroko i šifo

Povratak mati Dalmaciji budi snažne emocije: Split i Šibenik dočekali, a Hajduk još čeka svoje veterane

Piše Ivo Mikuličin
9. siječnja 2021. - 09:06
Božidar Vukičević/Cropix

Gdje god je, kao novinar i glazbenik, autor ovog teksta sretao Hrvate širom svijeta, čekao ga je isti odgovor:  “Ovdje imam svega, osim vremena i zadovoljstva!“ 

Nije bilo teško primijetiti da većinu naših ljudi u dijaspori grije moguća radost povratka. Vjerujemo da tu radost ovih dana itekako osjećaju Roko Leni Ukić i Gordon Schildenfeld - Šifo, dvojica Dalmatinaca i (bivših) reprezentativaca, koji se vraćaju matičnim ognjištima. Splitskim Gripama i šibenskom Šubićevcu. Sa željom da u kasno jesenskom razdoblju svojih uspješnih karijera vrate dio ljubavi, koji su doživjeli u svojim matičnim klubovima Splitu i Šibeniku. Ne sumnjamo da sličan osjećaj drma i trećeg Dalmatinca, dubrovačkog vaterpolista Nikšu Dobuda, koji se poslije (za njega) teških godina vratio među svoje „barakude“.

Možda nas osjećaj vara, ali gotovo pakleno smo uvjereni da će splitski „žuti“ u 36-godišnjem Roku dobiti toliko potrebnog vođu na parketu. Igrača, koji će donijeti  mir u momčadi, kad se bude lomio rezultat na parketu, i biti nemalo ohrabrenje splitskim “poletarcima”. Svojom ljubavlju prema žutom dresu i desetljećima, dugom iskustvu.

Slično se na Šubićevcu doživljava najavljeni povratak nekad reprezentativnog stopera Schildenfelda, u kojemu trener Krunoslav Rendulić vidi neprikoslovenog zapovjednika obrane.

Zanimljivo je da su obojica veterana šibenskih korijena (Roko Ukić je sa šibenskog otoka Prvića op.a.) imali u našim, šibenskim ljetnim ćakulama isti stav: 

- Vratit ćemo se kući, ali počekajte još jednu sezonu – govorili su nam obojica, kad smo ih gotovo molili da se odmah vrate majci Dalmaciji.

Hajduk još čeka svoje veterane

Ukić je svoj raniji povratak iz Ljubljane jednostavno obrazložio „nedovoljnom minutažom“, dok su kod Schindelfelda, očito, prevladali drugi, posve emotivni razlozi. On se vraća Šubićevcu samo koji dan poslije ciparskog derbija Apollon – Anorthosis (0:2), u kojemu je pobjedi gostiju pridonio s odigranih svih 90 minuta igre.

Kamo sreće da se slični povratci dogode i u Hajduku, u kojemu se još ne nazire ni stručna ni igračka nogometna križaljka.

Pritom, zazivamo prošlost, daleku 16 godina, kad su “bijeli” osvojili zadnji naslov prvaka upravo s povratnicima, veteranima (u stručnom stožeru) Slavenom Bilićem i Igorom Štimcem, te dobrim, starim Antom Žajom kao savjetnikom iz sjene. Svaka čast pristiglom Litavcu, ali voljeli bismo da Hajduk nastavak prvenstva dočeka obojen dragim dalmatinskim bojama.

Ako se vratimo početku teksta, jedan od najemotivnijih trenutaka u našem novinarsko-glazbenom trajanju bila je posjeta domu starih i nemoćnih „Dalmacija“ u australskom Perthu. Zapjevali smo ljudima, koji su imali samo jednu, jedinu želju – da umru u rodnoj Dalmaciji.  ∙   

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. veljača 2021 12:07