Dalmacijom je odjeknula vijest o novom pojačanju u Hajduku. Bruno Baćina je s mjesta pomoćnog trenera u Uskoku prešao u Hajduk. A dobio je i novu ulogu – bit će analitičar! Radit će u stožeru trenera prve momčadi Ivana Leke, a zadatak će mu biti skautirati protivnike Bijelih. Secirati ih „od-do”, pronaći mane i vrline, te tako Hajduku trasirati put prema pobjedi.
Zanimljivo, Baćini je tek 25 godina, ‘98. godište. Mladi je stručnjak, infišan u balun... Potvrdio nam je to i trener Uskoka Mirko Labrović.
- Privilegija je dobiti priliku u Hajduku, pogotovo za tako mladog čovjeka. Kratko smo surađivali, bio mi je asistent. Vidjelo se odmah da ima potencijala. Kliknuli smo brzo.
Još jedan je ovo dokaz da Hajduk itekako drži svoje okruženja na oku, pomno prati što se događa, tko radi dobro. Misle i na budućnost, regrutira se mladi kadar.
- Vodili su se razgovori s Hajdukom, bilo je pet, šest intervjua dok nije dobio poziv. Ne znam je li imao i drugih opcija, ali Hajduk se ne odbija!
Mladi Baćina je, dakako, bio nogometaš. Prošao je mlađe uzraste Hajduka, dogurao do pionira. No, mlad se upustio u „trenerske” vode. A od sada će, evo, biti Hajdukov analitičar, kako je objavio Uskok.
- Najviše mi se kod njega svidjela inicijativa. Vrlo brzo usvaja nove stvari, razumije nogomet. Ne treba mu puno objašnjavati. Mlad je, ali poznaje materiju. U Hajduk su ga sigurno privukli i njegovi korijeni, ipak je tamo igrao. Jako je ambiciozan. Nema sumnje u to da će biti od velike pomoći treneru Leki.
Prisjetio se Labrović i svojih igračkih dana.
- Nekoliko puta sam igrao protiv njegovog oca Nenada. On je bio u Primorcu iz Stobreča, ja u sinjskom Junaku. Kad sam ga upoznao, nisam ni znao da je Bruno Nenadov sin. I eto ga sad u Hajduku. Kako se to u životu rasplete. Meni je 56 godina, a njemu 25....
Ne možemo ne upitati kako je na Klisu, u Uskoku?
- Sve funkcionira dobro, iako smo se bili malo zaletjeli. Vezali smo sada tri remija. Nije nas to uzdrmalo, ali možda je malo smanjilo apetite. Imamo velike probleme s ozljedama. Kakve su ambicije? Uvijek najveće – zaključio je Labrović.