Subotom ujutro Stari pazar pretvara se u šibenski Britanac. Kamene klupe pretvaraju se u trgovačke banke, na koje prodavači već od ranog jutra izlože ono što su tog dana donijeli na pazar. A ima svega - starina, pravih antikviteta i second handa, starih igračaka, knjiga, ploča, slika. Nema čega nema! I svaka roba, uvjeravaju nas prodavači, ima svoga kupca!
-‘Jutros imam u ponudi nekoliko goblena. Original Wiehler!‘ - pokazuje nam svoje netom izloženo blago Šime Bianchi. - ‘To ti je bila u svoje vrime čuvena marka. I danas ima gospođa koje ih ne bi dale sa zida za sve blago svita! - uvjerava nas Šime kojeg prijatelji zovu i – Mime. A u susjeda mu Nene Kovača isto je raznolik asortiman. Izdvaja se količinom i asortiman ponuda cvika za sunce. Ima i Gučijevih, s jednim ili dva c, kako ko voli! A mušterije se vole i cjenkati.
Meri Pašara nudi značke, koje je pronašla u jednom škafetinu. Ima među njima i pravih bisera, antikviteta, iz one države, i onog sistema. - ‘Sićaš li se Sedam sekretara SKOJ-a? E, ja ih iman pet! Donila san ih ode na prodaju, ako ko bude zainteresiran. I svašta iman još, pustih značaka. To se prije sklupljalo! I bilo jako popularno. Ljudi su albume imali cile toga, na stotine i tisuće komada! Ima i ogrlica ručno rađenih. A kolegica joj, prodavačica, Vesna Andrijanić, izrađuje i prodaje miljetiće i biljetiće. To ona sama kukiča, sve je ručni rad. Prije nije bilo ni stolića ni televizije da priko nje nije visija miljetić. Ima i šlinganih stoljnjaka! Svega! Nešto se i sitno proda, ima još svita koji to voli, koji cijeni ručni rad i stare stvari.