Miljevčanin Frane Malenica, rođen u Drnišu 1957. godine, diplomirani ekonomist, nikad, tvrdi, s politikom nije računao kao s profesijom. Jedan je od osnivača HNS-a u Šibeniku i član stranke još od listopada 1990., ali u politiku, kako kaže, nije ušao iz karijernih pobuda, nego zbog uvažavanja i potpore tadašnjoj prvoj predsjednici HNS-a Savki Dabčević-Kučar, koja mu je do danas ostala politički uzor.
Malenica je radio u nekadašnjem SOUR-u "Šibenka", nakon čijeg raspada postaje financijski direktor Prehrambenog poduzeća "Krka", gdje je ostao do 1998. kada je "Krka" prodana. Od 1999. je tajnik Obrtničke komore i na toj dužnosti je bio do kraja 2004. Odlazi zatim u poduzetničke vode i privatnim biznisom se bavi sve do dolaska u "Vodovod" u prosincu 2009., na krilima lijeve koalicije SDP–HNS koja osvaja vlast u Šibeniku. U "Vodovodu" je i danas, iako je u gradu HDZ na vlasti, ali HNS je u međuvremenu promijenio i orijentaciju i koalicijskog partnera...
– S lijevom koalicijom ste došli u "Vodovod", a desna vas je prigrlila kao "svoga". Koliko je za vašu vodeću poziciju u ovom gradskom komunalnom poduzeću zaslužno novo partnerstvo HNS-a s HDZ-om, a koliko činjenica da ste u kumskim odnosima s bivšim HDZ-ovim direktorom "Vodovoda" Mihom Miočem?
– Pa, istina je da smo Mioč i ja povezani kumstvom. Točnije, kum sam njegovu sinu. Ali, mi se znamo 40 godina, još od studentskih dana, i prijatelji smo.
– Nisu vam smetale političke razlike?
– Ne! Ja sam jedan od osnivača HNS-a i uzor mi je bila Savka Dabčević-Kučar, a on je HDZ-ovac i uzor mu je bio Tuđman. Ali, na naše prijateljstvo to se nije reflektiralo. Nikad nisam imao ambiciju baviti se politikom, a u HNS sam ušao kad je stranku vodila Savka i skupina hrvatskih intelektualaca oko nje, koji su mi imponirali i kao ljudi i kao političari... Tada sam rekao da je HNS moja politička opcija i da je neću mijenjati do kraja života, neovisno o onima koji će se smjenjivati na njezinu vrhu. Ostajem pri tome.
– No, u međuvremenu su se dogodile velike promjene u HNS-u koji se prestrojio s lijeve na desnu stranu političkog spektra, i od žestokog kritičara HDZ-a postao njegov glavni koalicijski partner?
– Tako je, promjene su zbilja velike. Od građanske, centrističke stranke, preko ljevice i SDP-a do skretanja udesno i koaliranja s HDZ-om. Sve se to događalo pod političkom palicom Radimira Čačića i Vesne Pusić, a danas nijedno od njih nije u HNS-u.
– I sami ste od prvih dana u HNS-u. Kako doživljavate osobno te skokovite promjene u stranci?
– U HNS sam došao 1990. zahvaljujući pok. Pašku Periši koji mi je predložio da se učlanim, a kako mi je Savka bila uzor nisam se dugo premišljao. Bio sam među osnivačima stranke, koja je u Šibeniku osnovana 22. listopada 1990., odmah nakon zagrebačke organizacije.
– Što je danas ostalo od onog HNS-a iz 90-ih godina prošloga stoljeća?
– Stranka je danas na prekretnici. No, prvi problemi su počeli odlaskom Mike Tripala, a dodatno su se pojačali kad se Savka 1994. povukla. Imali smo tada dva kandidata za predsjednika HNS-a: Ivicu Vrkića, današnjega gradonačelnika Osijeka, i Radimira Čačića koji je pobijedio s nevelikom razlikom, što je odredilo daljnji put stranke.
– U percepciji građana HNS je bio lijeva stranka. Otkud koalicija s HDZ-om?
– To je bilo neočekivano i zato nas je dio članova napustio. Ipak, mislim da Ivan Vrdoljak može bolje voditi stranku od potpredsjednika ili eventualnog povjerenika. Trenutačno nemamo boljeg. A, je li taj manevar koji je izveo baš bio potreban, nisam siguran. HNS je danas na raskrsnici i može opstati ako budemo išli samostalno na europarlamentarne i predsjedničke izbore, ili ćemo ići s HDZ-om i nestati kao što se dogodilo HSLS-u, a dijelom i HSS-u.
– Na zadnje lokalne izbore u Šibeniku ste izišli samostalno, ali niste prešli izborni prag.
– Da, dobio sam 4,12 posto kao kandidat za gradonačelnika, a stranačka lista je dobila 3,75 posto. Da sam imao više vremena za pripremu kampanje i više novca, vjerujem da bih prešao prag. Isto tako sam siguran da bismo, da smo išli zajedno – SDP, HNS i Reformisti, danas u šibenskom Gradskom vijeću imali devet mandata, a ovako je SDP dobio pet, od toga samo dva svoja. I umjesto osnažene oporbe, danas u GV-u imamo oporbeno rasulo. HNS-a nema u GV-u, u Županijskoj skupštini imamo vijećnicu Vlatku Duilo, a drugi mandat pripada Petru Mišuri, bivšem čelniku ŽO HNS-a koji je u međuvremenu napustio stranku.
– Koliko je članova u Šibeniku napustilo HNS nakon Vrdoljakova "salta mortala"?
– Iz gradske organizacije ih je otišlo 40-ak, a među njima i predsjednik Županijske organizacije Mišura, ali i još nekoliko članova Predsjedništva, pa i HNS-ov kandidat za dogradonačelnika na zadnjim lokalnim izborima Goran Horvatović. Nakon ovog raskola, u Županiji je HNS ostao "kraći" za 75 članova. Osobno o tome nisam razmišljao, politika nikad nije bila moja životna preokupacija nego gospodarstvo i poduzetništvo.
– Ipak ste se kandidirali za gradonačelnika?
– Budući da sam bio prisiljen. Mjesec dana prije izbora s SDP-om smo dogovorili da se hadezeovac Anton Dobra neće kandidirati za dogradonačelnika, a onda se u "pet do dvanaest" ipak pojavio na listi. Predsjedništvo HNS-a tada je donijelo odluku da idemo samostalno na izbore i da ja budem kandidat za gradonačelnika. Mislio sam da će HNS ostati netaknut, ali nakon nedemokratskog izbacivanja Čačića iz stranke i ovog zadnjeg raskola dovedeni smo do toga da se borimo za politički opstanak.
– Koliko vidim zagovornik ste samostalnog izlaska HNS-a na izbore. No, to vas može, također, odvesti u propast...
– Ako bi se dogodilo da ne prijeđemo izborni prag, to bi se svakako odrazilo na funkcioniranje stranke. Iako, HNS ima vrlo žilavu, čvrstu infrastrukturu, tako da je moguće da bi i to prebrodili. U Šibeniku, i nakon revizije članstva, još uvijek imamo 265 članova. Druga stvar je rejting stranke, ali to je vrlo varljiva stvar. Primjerice, ispitivanja javnog mnijenja prije lokalnih izbora HNS-u su davala od 1 do 1,9 posto, a ja sam dobio preko četiri posto. Često je rejting stranke puno niži od dobivenih glasova, a to je zbog te jake infrastrukture koju smo 26 godina stvarali.
– Glavni motiv HNS-a za koaliranje s HDZ-om, navodno, bila je obrazovna reforma. Ova Vlada je već u drugoj godini mandata a obrazovna reforma je još na razini rasprave o članovima stručnog povjerenstva...
– Mislim da ministrica Blaženka Divjak ima dobar program i dobre namjere, ali ne znam koliko će u tome uspjeti. Reforma obrazovanja bila je nužna još prije 20 godina, a kamoli danas, i naš obrazovni sustav definitivno nije usklađen s tržištem rada. Samo za primjer, 1976. u Hrvatskoj je ekonomske fakultete upisalo 1200 studenata, a danas ih je, navodno, devet tisuća!!! Za koje to tržište rada se oni školuju? Treba li nam u svakom gradu neki oblik fakulteta za područje ekonomskih znanosti? To je, po meni, prijevara i roditelja i djece, trošimo ogromna sredstva i energiju a ta se djeca poslije nemaju gdje zaposliti. Što će Hrvatskoj 104 registrirane visokoškolske ustanove, u zemlji s četiri milijuna stanovnika?!
– Drugi uvjet suradnje HNS-a s HDZ-om je bilo ratificiranje Istanbulske konvencije. Sada šef vaše stranke relativizira važnost te konvencije i veli kako to nije tako važno da bi radi toga raskidali koaliciju. Kako to komentirate?
– Stav HNS-a o Istanbulskoj konvenciji je poznat. Smatramo da je treba ratificirati. Suština konvencije je sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a ne nikakva rodna ideologija koju nameću konzervativne snage. Neprihvatljivo je toleriranje i nesankcioniranje nasilnika, pogotovo u politici, i takvi ljudi, poput požeško-slavonskog župana, ne bi smjeli biti u javnom političkom prostoru.
– U "Vodovodu" ste devetu godinu. Kakva je situacija u tom gradskom poduzeću?
– Dobra i stabilna. Imali smo 2004. kreditno zaduženje od 95 milijuna kuna, a danas je ono svedeno na svega nekoliko milijuna kuna. Imamo stabilizacijski kontinuitet i u pogledu financija i razvoja, a koristimo sredstva resornih ministarstava, Hrvatskih voda i EU fondova.
– Ako je sve tako dobro u "Vodovodu", zašto plaćamo tako skupu vodu?
– Ljudi najčešće na svojim računima za vodu ne gledaju strukturu cijene, pa misle da sve to ide "Vodovodu". Istina je nešto drukčija. Od 13,4 kune po kubiku vode, "Vodovod" dobiva 3,98 kuna po kubičnom metru i 1,30 kuna za troškove održavanja kanalizacijskog sustava. Sveukupno 5,28 kuna za vodu i kanalizaciju od 13,4 kune kolika je cijena kubika vode. Hrvatskim vodama ide 4,20 kuna kao naknada za korištenje i zaštitu voda. Ostalo je naknada za razvoj i PDV. Ovako utvrđena cijena omogućava održavanje sustava, a razvoj osiguravamo iz naknade za razvoj.
– Dio novca od "Vodovoda" svojedobno je otišao i u dokapitalizaciju Jadranske banke, ali i nogomet. To je skupo stajalo bivšeg direktora, vašeg prijatelja Mihu Mioča?
– To je završena priča. Svi mi koji smo bili dioničari JABA izgubili smo temeljni kapital, oko 300 milijuna kuna, i to je katastrofa. "Vodovod" je bio jedan od dioničara i izgubio je oko 13 milijuna kuna. Jadranska banka je i dokapitalizirana sa 64 milijuna kuna, u čemu je "Vodovod" participirao s 5 milijuna kuna. Negativnu ulogu tu je odigrala i Državna agencija za sanaciju banaka koja je trebala, a to je i obećala, postati dioničar banke i sudjelovati u dokapitalizaciji, a na kraju nije uložila ni lipe.
– "Vodovod" je javnim novcem kreditirao i Nogometni klub "Šibenik"...
– "Vodovod" je uvijek pomagao sport, posebno nogomet. Grad nije mogao dobiti garancije za ukupni kredit od 5,8 milijuna kuna za NK "Šibenik", nego za 80 posto toga iznosa. Potpisan je ugovor s klubom da će "Vodovod" garantirati za tih 20 posto iznosa banci, odnosno za 1,16 milijuna kuna. Garancija je naplaćena, a nama sada preostaje u pet godina to refundirati od kluba. Glavni problem je u tome što hrvatska država nikad nije riješila pitanje financiranja sporta, kulture, pa ni udruga.
– Jeste li se sportom i sami bavili?
– Igrao sam mali nogomet za Barutanu, a bavio sam se i borilačkim sportovima. Bio sam osam godina predsjednik boksačkog kluba "Centar" iz Šibenika kojem je jedan od osnivača Ivica Perković, profesionalni boksač. Pasionirani sam ljubitelj motociklizma. Kao student, još od 1974. imao sam motocikl od 750 kubika – nortona. Do prije pet-šest godina vozio sam yamahu. Godinama sam putovao na utakmice s Hrvatskom nogometnom reprezentacijom. Vjerojatno ću i na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, bar na jednu utakmicu.
– Čime ste nadomjestili sportsku rekreaciju?
– Poljoprivredom i vrtlarstvom. Imam kuću na Miljevcima koju sam naslijedio od roditelja i kuću u gradu, vinograd od 400 loza, maslinik s 40-ak stabala i uživam raditi na zemlji, posebno sam, da mi nitko ne smeta. To je dobra priprema za mirovinu.
– Dakle, više se nećete kandidirati za gradonačelnika?
– Sigurno neću! Vjerujem da ću do mirovine ostati u "Vodovodu".
Propali projekt kamenoloma
Nikad nisam prežalio projekt kamenoloma Magličinac-Bikarac u koji sam, s partnerom, krenuo 2001. Četiri godine radili smo na pripremi projekta. Ta lokacija je trebala biti eksploatacijsko polje, ali je u konačnu verziju Prostornog plana ušla kao istražno, zahvaljujući samovolji ravnatelja Zavoda za prostorno planiranje, koji je u Ministarstvo poslao na usuglašavanje izmijenjeni prijedlog PP-a. Zbog toga nam ministarstvo nije odobrilo lokacijsku dozvolu, te još i danas vodimo spor sa Županijom.
Protiv ravnatelja Zavoda sam podigao kaznenu prijavu zbog krivotvorenja PP-a, ali je odbačena zbog zastare. Da smo tada dobili dozvolu, sigurno nikad ne bih došao u "Vodovod", jer sam oduvijek volio raditi u privatnom biznisu, a osobito poslove s vidljivim rezultatima.