Ukinuli su festival "Musica appassionata", kulturni brend koji sam stvorila i sada me se žele riješiti

Mezzosopranistica Nera Gojanović, bivša ravnateljica šibenskog Kazališta i bivša umjetnička voditeljica šibenskog festivala klasične glazbe "Musica Appassionata", trenutno proživljava pravu dramu. Kao da se njezin život pretvorio u sam teatar. Diplomirala je i magistrirala na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, završila je i pedagoške kompetencije na Filozofskom fakultetu u Zadru, a sprema se upisati i doktorat iz područja humanističkih znanosti. I poslije 11-12 godina zapaženog rada u kulturi, napose u hrvatskoj glazbenoj umjetnosti, našla se u poziciji da javno brani svoj rad, ali i svoj osobni integritet. Nera je tužena i Nera tuži. Njezin svijet se iz umjetničkog transponirao u pravosudno-odvjetnički. Gradsko vijeće Šibenika, poslije višemjesečnih turbulencija, prošlog je tjedna i formalno ukinulo festival klasične glazbe "Musica Appassionata", čija je bila umjetnička voditeljica. Izgubila je status umjetničke suradnice za glazbenu i glazbeno-scensku djelatnost u Kazalištu, i dobila ugovor na dvije godine za radno mjesto solista. Nera čvrsto vjeruje da je to početak njezinog kraja u šibenskom Kazalištu…
"Musica Appassionata" je odradila svoje. Što namjeravate dalje: nastaviti pravnu bitku, baciti koplje u trnje i promijeniti sredinu, umjetničku i životnu, ili ostati i boriti se do kraja?

- To su dvojbe kod kojih glava govori jedno, srce drugo, a život piše svoju priču. Sve je ovo konfuzno, sto puta sam se pitala zašto, a odgovora nemam. Suludo mi je da se Šibenik odriče festivala klasične glazbe u 21. stoljeću, jedinog te vrste u gradu, nakon što je u proteklih 11 godina svoga trajanja postao prepoznatljiv brend u kulturi grada, a da nemaju supstituciju za njega. Za koncert Zagrebačkih solista sigurno ne može biti supstitucija program "Arsenov feral", ili …
- … ili glazbeno-scenski program koji ravnatelj HNK u Šibeniku najavljuje baš kao supstituciju za festival "Musica Appassionata"? Ja sam za to da bude i jedno i drugo. Jer, što raznovrsnije, to je poželjnije, pogotovo u jednoj kazališnoj kući. Ali ne možete klasičnu glazbu zamijeniti nečim drugim. Ona mora biti kao programski segment prisutna, a sve ostalo tu ponudu samo obogaćuje. Dapače, nisam protiv nijednog konstruktivnog programa i projekta. Ovo što se dogodilo u Šibeniku, rekla bih da je i raritetno i kuriozitetno…

Napravili smo dobar posao

Jedna dimenzija priče je festival, a druga vaša budućnost, vaša karijera. Što u tom smislu planirate?
- Namjeravam, koliko god to bude moguće, nastaviti živjeti u ovoj sredini, nekim svojim tempom. Operna sam pjevačica i imam puno koncerata, puno nastupa. A u Kazalištu, gdje sam zaposlena, radit ću ono što se od mene bude tražilo, i u slobodno vrijeme se baviti glazbom.
Nakon što ste razriješeni dužnosti umjetničke voditeljice festivala, jeste li sada umjetnica ili administrativno osoblje, kako to netko reče na sjednici šibenskog Gradskog vijeća?
- Evo, napokon sam postala umjetnica, jer, izgleda da su dvije opere koje sam producirala i u kojima sam pjevala u šibenskom HNK-u, korizmeni koncerti i koncerti u sklopu "Musice Appassionate", projekti Mozart, Gala opera i drugi, da su to bili "administrativni poslovi"…
Imali ste podršku eminentnih glazbenih imena u Hrvatskoj i inozemstvu, koji su čak potpisivali peticiju za očuvanje festivala koji je naposljetku ipak "kleknuo" pred politikom. Što je presudilo?
- Kako su rekli na Gradskom vijeću, ovom gradu i Kazalištu nije potreban taj festival. Ne znam što bih rekla. Živim u gradu, odnosno u društvu, u kojem, ako nisi s njima, onda si protiv njih. Meni je to neprihvatljivo, jer ja sam samo htjela raditi ono što znam, a mislim da sam to radila dobro. Ako netko ima zamjerki, dapače, smatram poželjnim da o tome razgovaramo jer ćemo tako doći do najboljeg rješenja. Nikad nisam bila zatvorena za razgovor.
Prije dvije godine sam ušla u kancelariju gospođe Gorane Barišić i ponudila suradnju Tvrđavi kulture, jer sam željela da naše dvije institucije, Kazalište i Tvrđava kulture, surađuju na organizaciji "Musice Appassionate", i da se neki programi događaju i na tvrđavama koje su se profilirale kao iznimno atraktivne pozornice. Prvu suradnju smo ostvarili prilikom gostovanja Stefana Milenkovića i Rohana De Silve na Sv. Mihovilu, a to je bilo povodom 10. "Musice Appasionate", a onda smo radili i Operu pod zvijezdama na tvrđavi Barone, pa mjuzikle na Baroneu, i ta suradnja se pokazala izuzetnom. Jer, kad 800 ljudi dođe na koncert Stefana Milenkovića, onda mogu reći da smo napravili dobar posao.

Zar se festival trebao ugasiti da bi i neki vijećnici odjednom vidjeli "Musicu Appassionatu" u sklopu Tvrđave kulture?
- Prije ovog dramatičnog epiloga s festivalom, apelirala sam kod svih subjekata koji su sudjelovali u ovom suludom činu da se festival sačuva. Predlagala sam da budem izuzeta iz njegova vodstva, da festival ne bude pri Kazalištu, da djeluje unutar neke druge ustanove u kulturi, ili samostalno, sve samo da se sačuva. Jer, kad nešto stvarate 11 godina i kada to postane prepoznatljivi gradski brend, onda je to uistinu suludo ugasiti. Nijedna manifestacija ne bi bila ono što je danas da je netko nakon 10 godina njezinog postojanja rekao – dosta je, nećemo to više. Ne bi to bile ni Glazbene večeri u sv. Donatu, ni Splitsko ljeto…
Je li "Musica Appassionata" pala kao kolateralna žrtva obračuna nekih ljudi iz gradske uprave s vama?
- Definitivno! To je evidentno. To se od prvog trenutka zna, a svi nešto u rukavicama govore, pa nije, pa ne treba tako…

Zašto se nisam uklopila

U programu novog ravnatelja Kazališta, Jakova Bilića, navodno nema festivala klasične glazbe, pa zagovornici njegova ukidanja kažu: Dali smo povjerenje novom ravnatelju, a time i podršku njegovom programu…
- Dalo bi se to iščitati na više načina. U Bilićevom programu piše da je Kazalište u svom dosadašnjem radu organizator Festivala klasične glazbe i koncertne sezone. Isto tako, ne piše da se više neće festival održavati, ali je konstatirano da se održava. Nije eksplicite rečeno ili napisano da festivala više neće biti, jer da jest, vjerujem da bi netko reagirao i prije. A po meni je to propust programa i onog tko ga je pisao. Ako tvrdite da niste naveli festival kao jedan od programa kuće, onda je pitanje zašto, kad znate da je festival dio djelatnosti Kazališta.
Ipak, obračun s vama krenuo je odavno. Počelo je s vašom diskreditacijom kao ravnateljice Kazališta, kada je de facto kriminaliziran vaš rad i poslovanje Kazališta. Podignuta je i optužnica protiv vas, ali još nema sudskog epiloga. Zašto ste optuženi, za fiktivne putne naloge, visoke honorare, dnevnice...?
- Optužnica je podignuta 2014. i ne bi htjela komentirati postupak koji je u tijeku.
Osim što tuže vas, i vi tužite druge. Grad, Kazalište, koga ste tužili?
- Tužila sam Kazalište, privatnom tužbom, zbog neisplaćenih putnih troškova.
Navodno ste dobili taj spor i govori se da vam Kazalište treba isplatiti 200 tisuća kuna?
- Epilog još nije pravomoćan pa za sad ne bi ništa govorila.
Zbog čega ste došli u nemilost ljudi zaposlenih u Kazalištu? Čime ste im se zamjerili?
- Kad sam se prije 11-12 godina vratila kući, baš sam htjela živjeti u Šibeniku, neka svoja znanja i sposobnosti utkati u tu sredinu, doprinijeti kulturnom, društvenom i kazališnom životu, pa za to sam studirala, to sam radila, pjevala sam u svim nacionalnim kazalištima u Hrvatskoj, na Splitskom ljetu, Glazbenim večerima u Donatu. Tada je gradonačelnica Šibenika bila Neda Klarić, ravnatelj Kazališta je bio Dragan Zlatović i eto, otvorila se mogućnost, ne samo za mene, nego i moju kolegicu Saru Lovrić Caparin, mladu umjetnicu koja se također odlučila vratiti u Šibenik, da nađemo svoje mjesto pod suncem u šibenskom Kazalištu, ona kao umjetnički suradnik za likovnu djelatnost, a ja za glazbenu. Međutim, nikad se nisam uklopila u taj kolektiv, u tu sredinu. Neki su me jako dobro prihvatili, s nekima sam i prijateljevala, ali većina ljudi nije me prihvatila.
U čemu je problem, u vašem karakteru?
- Ja sam jako konkretna osoba. Smatram da smo u Kazalište došli raditi, a ne biti prijatelji i ispijati kave. Ako slučajno možemo biti i prijatelji, zajedno raditi i piti kavu - super. Ali, ako ne možemo, i ne moramo, niti je to uvjetovano. Nemam ništa protiv bilo koga u Kazalištu, ali je očito došlo do razilaženja između mene i njih u svakom smislu. Kulminiralo je kad sam došla za ravnateljicu Kazališta, a netrpeljivost je bila prisutna od moga prvog dana u teatru. Uvijek je to bio "Nerin festival", "Nerin koncert", "ti koncerti dosadni", "to nikoga ne zanima"… uvijek je u zraku to lebdjelo. Ali ja znam koliko je bitna glazbena umjetnost u gradu, Kazalištu i društvu. Moj radni elan i moja ambicija, ne osobna, nego programska, bili su veliki. Cilj je trebao biti da šibensko Kazalište dođe u krug najboljih hrvatskih kazališta, da imamo repertoarno kazalište, dobro i nagrađivano kazalište, da smo prepoznatljivi, da gostujemo po Hrvatskoj. U mom mandatu po prvi put smo gostovali i na Dubrovačkim ljetnim igrama, sve se nekako pokrenulo. Međutim, to nije uspjelo zaživjeti. Valjda nisam znala stati na loptu. Valjda sam trebala shvatiti da na taj način neću opstati. Ali meni nije bio cilj opstati, nego raditi, a ne sjediti 50 godina u nekoj fotelji…

Nikad više ravnateljica!

Ravnateljica Kazališta ste bili tek 2,5 godine?
- Da, a od toga je godina i pol bila pravi pakao.
Zanimljivo je da je prijedlog da osnivač festivala klasične glazbe bude Grad došao od Dragana Zlatovića, bivšeg ravnatelja Kazališta, danas predsjednika Gradskog vijeća koje je festivalu "presudilo". Kako na to gledate?
- Meni je to smiješno. Osnovali smo taj festival u sklopu Kazališta 2008., a Zlatović je, na tragu želje da ojača poziciju festivala, Gradskom vijeću predložio da podupre Festival upravo odlukom da Grad bude osnivač, zato da sutra ne dođe za ravnatelja netko tko bi mogao reći "ja više neću organizirati festival klasične glazbe jer mi se to ne sviđa".
Nije vam pomoglo ni to što ste član HDZ-a?
- Ja znam zašto sam član HDZ-a, i što je to meni predstavljalo u trenutku kad sam postala član, ali pitanje je znaju li drugi zašto su oni članovi HDZ-a.
No, na poziciju ravnatelja Kazališta doveli su vas SDP-ovci?
- I to je bilo uz tešku muku. Bilo je tu silnih previranja oko izbora ravnatelja, pa su se i natječaji poništavali, pa je izabran ravnatelj, pa je odustao, to je također bila prava ludnica. Mogu reći da sam imala dobru suradnju sa SDP-ovom gradskom vlašću, gradonačelnik Županović je dolazio na predstave, koncerte, poštovali su to što radim, podržavali su me, i dogradonačelnici Vidović i Baranović, također. Nisam imala problema, nisu se miješali u rad Kazališta, i bilo mi je svejedno jesu li oni HDZ ili SDP, najvažnije mi je bilo da imamo dobru suradnju. Danas vidim koje su mi sve bile greške i neke bi stvari sasvim drugačije napravila.
Što biste promijenili?
- Recimo, nikad se ne bi javila na natječaj za ravnateljicu Kazališta, to je potpuna utopija, i ne znam tko je normalan to mogao raditi u tim okolnostima.
Po prvi put se dogodilo da u Gradskom vijeću član vladajućeg HDZ-a, vijećnik Branimir Zmijanović, ide kontra stava vlastite stranke?
- Mene je to izuzetno iznenadilo, baš zbog toga HDZ-ovog "vojnog jednoumlja", ali, iako površno poznajem gospodina Zmijanovića, ono što o njemu znam jest da je glazbeno obrazovan i da njegova djeca pohađaju Glazbenu školu, pa me stoga ne čudi taj senzibilitet koji je pokazao u odnosu na festival klasične glazbe i njegov opstanak. Osim toga, gospodin Zmijanović je i pravnik pa mu je zasigurno problematika puno jasnija nego većini.
On se zalagao da vam se dopusti da se obratite Gradskom vijeću, međutim, nisu vam dali da govorite. To ste dosta emotivno doživjeli?
- Tražila sam da me se pozove na sjednicu Vijeća kao gosta. Napisali su da imam pravo prisustvovati, ali kao građanin. Nije mi normalno da osobi koju mjesecima prozivate za sve i svašta, osuđujete je, iznosite neistine, interpretirate kako se kome svidi, ne misleći kako će se to reflektirati na imidž grada, na život pojedinca, na to imate pravo, a onda, onako s visine, zabranite toj osobi da u te dvije minute kaže tih par rečenica. Drago mi je da su se za moje obraćanje i očuvanje festivala založili i neki drugo vijećnici poput Antona Dobre, Ljubice Kardum, Nenada Samarđije...

Grobari festivala, uživajte

Koja je opcija po vama najbolja?
- Meni je najlogičnija opcija da festival bude u Kazalištu, jer tamo pripada. Šibensko kazalište je 1870. sagrađeno novcem šibenskih građana, otvoreno kao replika venecijanskog kazališta La Fenice, s rupom za orkestar, i naši su stariji sugrađani slušali nekoć i operu i operetu i imali bogat dramski i glazbeno-scenski život koji se sada na jedan ružan način želi eliminirati. Mislim da to nipošto nije u redu jer je glazbena umjetnost jednako važna u društvenom životu kao i dramska, plesna i svaka druga umjetnost i svaku treba posebno valorizirati, i ovaj maćehinski odnos prema klasičnoj glazbi, prema glazbenoj umjetnosti, nije fer. Pogledajte samo trg na kojem se u Zagrebu nalazi HNK. S lijeve strane je Dramska akademija, s desne Muzička akademija, a u centru HNK, koji je kuća svih tih umjetnosti gdje u simbiozi žive i balet i drama i opera, i to samo dokazuje da smo mi svi podjednako važni.
Kroz sve ove turbulencije, jeste li razgovarali s gradonačelnikom Željkom Burićem, koji je bio i predsjednik festivalskog vijećae? Jeste li razgovarali s ravnateljem Kazališta Jakovom Bilićem? Što su vam rekli?
- Naravno da jesam, više puta. Ali obzirom da ti razgovori očito nisu postigli nikakav efekt, nema nikakvog smisla o tome sad pričati. Nadam se da svi oni koji su odlučili biti grobari festivala danas, kad je nema, puno bolje i kvalitetnije žive…
U gradskim kuloarima se govori kako ste gradonačelniku za jednog od vaših razgovora priprijetili da ga u trenutku možete smijeniti, neki su spominjali i vaše veze s Milijanom Brkićem…
- Neki Šibenčani su jako maštoviti …

Kakav je danas vaš status u matičnoj kući?
- Imam status solista i ugovor na dvije godine. Kad HNK u Zagrebu zapošljava solista, onda ga zapošljava za dramu, operu ili balet. Ne zapošljavate nikad solista, jer to ne znači ništa. U opisu mog radnog mjesta se traži operni pjevač. Solistu, opernog pjevača, zapošljavaju kazališta koja imaju operni ansambl, jer će taj operni pjevač pjevati u opernoj produkciji, jer je ona primarna djelatnost tog kazališta. A zašto šibensko Kazalište zapošljava solista, to mi je potpuno nejasno.
Kakav ste ugovor imali ranije?
- Imala sam ugovor za radno mjesto umjetnički suradnik za glazbenu i glazbeno-scensku djelatnost. To je bio ugovor na neodređeno vrijeme, obavljala sam sve poslove vezane za koncertnu sezonu i festival klasične glazbe, jedno vrijeme sam bila selektor glazbenog programa MDF-a, pokrenula sam ciklus predstavljanja šibenskih glazbenika, koncertnu sezonu, i vocal masterclass Majdi Radić, i "Musicu Appassionatu" posvećenu Nevenu Belamariću, sudjelovala sam izvedbeno i produkcijski, pjevala, radila i to sve s radošću. Danas imam ugovor kao solist na dvije godine, iako mi se po Zakonu o kazalištima mogao ponuditi ugovor na jednu, dvije ili četiri godine, pa i na neodređeno.
Što vi iz takvog ugovora iščitavate? Da vas se za dvije godine namjeravaju riješiti?
- Definitivno!
Odlazite li iz Šibenika?
- Pa, sve je teže ovdje biti. U svakom smislu. Sad se već skupila kritična masa tih negativnih iskustava. Čovjek može trpjeti puno, ali dođe trenutak kad se pitate – čemu? Ja više cilj ovdje, u nekom umjetničkom, izvedbenom smislu, nemam. Šibenik to više neće. Iako su moji sugrađani zgroženi time što se događa. Nisu samo umjetnici poput Tonka Ninića, Dunje Vejzović, Maksima Mrvice, Pavla Mašića potpisali peticiju za spas Festivala, nego i brojni građani koji su bili njegova publika i koji smatraju da Šibeniku takvi sadržaji trebaju. Jer, ako Zadar ima Glazbene večeri u sv. Donatu, ako Split ima Splitsko ljeto i brojne druge festivale klasične glazbe, zašto Šibenik ne može imati "Musicu Appassionatu"?