Tko god išta zna o ustavno-pravnom poretku RH, ne može se načuditi budalaštini koju je jučer pred svekolikom javnošću izgovorio Miroslav Šeparović. Veli on, ustavni suci, njih sedam, zabranit će Milanoviću da se kandidira na ovim izborima? Kojim izborima? Parlamentarnim? Pa oni su, predsjedniče Ustavnog suda, završili u srijedu 17. travnja u 19 sati, kad su zatvorena biračka mjesta i kad je više od 60 posto građana reklo što misli o tome tko bi trebao voditi Hrvatsku u iduće četiri godine.
A to nije Milanović, niti su to Rijeke pravde, nego HDZ i partneri. Drugi je par postola što oni (još) nemaju 76 potpisa za sastavljanje Vlade i što je proces pregovora s potencijalnim političkim saveznicima pred njima. Isto tako, i dalje postoji teoretska mogućnost da tih 76 potpisa prikupi netko drugi, iako je to malo vjerojatno jer je HDZ pred političkom konkurencijom u ozbiljnoj prednosti. I je li to sve legalno i legitimno? Naravno da jest.
Ono što je jučer uradio Ustavni sud nije nikakav pokušaj državnog udara, nego tabula rasa, potpuno neznanje, glatka ploča na kojoj bi neki nazovi stručnjaci trebali otklizati u povijest.
Pazi sad; oni će zabraniti Zoranu Milanoviću kandidaturu za predsjednika Vlade? Pa pobogu ne postoji na izbornom listiću ime čovjeka kojeg zaokružujete za premijera(!); nisu to predsjednički izbori na kojima se bira osoba koja će obnašati tu dužnost, i čiji legitimitet direktno proizlazi iz volje građana, nego odlučujemo tko će biti narodni zastupnici. A onda ti narodni zastupnici, njih 76, predlaže mandatara Vlade. Jeste li ukapirali?
One koji još ne razumiju da Ustavni sud ne može zabraniti nešto što ne postoji, dakle, navodnu kandidaturu za premijera, podsjećam da su Božo Petrov i Nikola Grmoja za ruku u Banske dvore doveli totalno zbunjenog Tihomira Oreškovića, poznatijeg kao "građevina", i postavili ga za premijera. Čitate li gospodo suci: postavili, a ne izabrali, premijera se ne bira pa mu nitko ne može zabraniti kandidaturu jer ta famozna kandidatura ne postoji!
Sasvim drugo je kad, recimo, HDZ-ovci poruče biračima: Plenković će biti naš kandidat za premijera. Kandidat HDZ-a, njihove parlamentarne većine, a ne građana jer birači ne biraju premijera! Kandidatura za predsjednika postoji, jer ga biramo imenom i prezimenom za tu dužnost, a za premijera - ne. Točka.
Kod Grbinovog imena stajao je na listiću pod naslovom Rijeke pravde - broj jedan. Znači li to da su oni koji su zaokružili Rijeke pravde i Grbina, birali premijera? Naravno da ne znači. Birali su zastupnika u Sabor Republike Hrvatske. Ništa drugo.
Ajmo opet: legitimitet predsjednika Vlade ne proizlazi direktno iz glasova građana, nego iz parlamentarne većine kojima ti isti građani, zaokružujući imena stranaka ili koalicija, te dajući preferencijalne glasove pojedinicima ako ih je to volja, omogućuju da po završetku izbora dogovorno odrede tko će biti mandatar.
Znači, niti se Jadranka Kosor svojedobno kandidirala za predsjednicu Vlade, nego joj je svoju ispražnjenu fotelju samo ostavio Sanader i lupio petama vjetra, niti se Tihomir Orešković uopće kandidirao bilo gdje i na bilo kojim izborima, ali ga je saborska većina koju su tada činili Karamarkov HDZ i Most, jednostavno postavila za "direktora" Banskih dvora. Znači, on je po-sta-vljen, imenovan, a ne izabran neposrednom voljom građana. Izabrali su ga oni koji su tom izbornom voljom postali narodni zastupnici.
Zaključit ću: kandidaturu za predsjednika Vlade Ustavni sud ne može zabraniti jer kandidatura kao takva ne postoji.
Saborska većina bira prvog ministra, ni ja, ni vi koji ovo čitate, Šeparović, Ingrid Antičević, Šeks ili Ava Karabatić & Pernar, nitko s tim nema veze osim 76 izabranih parlamentaraca koji će se između sebe dogovoriti o novom mandataru, a on im na glasovanje podastrijeti prijedlog ministara koji će činiti izvršnu vlast. I on će, kako to Britanci dobro formuliraju, biti prime minister ili prvi među jednakima koje su birali saborski zastupnici, a ne građani.
Nije, dakle, više ni glavno pitanje što u Ustavnom sudu ne sjede najbolji ustavnopravni stručnjaci već ljudi koje su birali HDZ i SDP i njihovi trabanti, nego što tu očito caruju neznalice koje onda još i rade u korist političke opcije koja ih je uhljebila. U ovom su slučaju zabili autogol i od Milanovića gubitnika napravili žrtvu s kojom sada simpatizira dobar dio javnosti. Ovo je neviđeni show.