StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

NAPUŠTAJUĆI LAS VEGAS Cage do zadnje kapi cuge

20. listopada 2020. - 23:51

"Trijezan sam glumio ovisnika o opijatima", otkrio je Nicolas Cage za "Slobodnu" u ekskluzivnom intervjuu na filmskom festivalu u Veneciji 2009., gdje je promovirao "Lošeg poručnika" Wernera Herzoga. "Doista nisam želio piti ili konzumirati nešto drugo", priznao nam je Cage. Dekadu i pol ranije, na snimanju drame "Napuštajući Las Vegas" (1995.) Mikea Figgisa, s Cageom u ulozi notornog alkoholičara, vladala je skroz druga priča.

"Priznajem, snimajući 'Napuštajući Las Vegas' znao sam popiti. Oduvijek sam volio slikarstvo i tada mi je uzor bio Francis Bacon, koji je svoje najbolje radove naslikao pijan. Bio je to fotorealističan film i uloga. Danas, srećom, imam veću moć zamišljaja. I ponosan sam na to. Ponosan sam što sam igrao narkoovisnika, a da pritom sam nisam ovisio ni o čemu. Droge su ionako načinile svijet manje sretnim mjestom", kazao nam je Cage.

FILM: Leaving Las Vegas; drama; SAD, 1995. REŽIJA: Mike Figgis ULOGE: Nicolas Cage, Elizabeth Shue OCJENA: *****

Upitan, potom, je li mu teško ostaviti na setu likove koje glumi i ne povesti ih sa sobom kući, Cage je odgovorio da mu je nekoć bilo teško odvojiti poslovno i privatno jer bi bio "cijeli dan u ulozi", a sada je "situacija drukčija". "Imam obitelj i likove ostavljam na setu. Zapravo, likovi su mi poput radnog odijela. Svakog jutra oblačim to odijelo i skidam ga kad dođem kući", opisao je glumac u svom živopisnom stilu.

Dakle, Cage je u "radnom odijelu" snimao "Bad Lieutenant", a "Leaving Las Vegas" bez odijela – gol, odnosno razgolitio se do kraja kao glumac i pokazao svoju dotad, ako ne i otad, rijetko viđenu stranu. Gledajući opet "Napuštajući Las Vegas", ususret njegovoj 25. godišnjici (27. listopada) i baš u vrijeme dok Cage snima novi film u Hrvatskoj, fascinira glumčeva "denirovska" i "day-lewisovska" posvećenost liku propalog hollywoodskog scenarista i pijanice Bena Sandersona.

Ben dolazi u Las Vegas (o)piti (se) do smrti, a Cage glumiti. Do smrti ako treba, do posljednjeg (iz)daha. Dojam je da Cage nije bio u ulozi cijeli dan, već tjedan, mjesec, godinu, rekli bismo "sve dok nije odradio i DVD dodatke" ("Tropska grmljavina") da su DVD-ovi tada bili norma, a ne VHS.

Kao da se i sam prijavio u cjelogodišnji motel u Las Vegasu, poput Bena, samo onaj rezerviran za "metodske" glumce poput Roberta De Nira, Daniela Day-Lewisa, Christiana Balea ili Joaquina Phoenixa. U taj motel je ušao kao Nicolas Cage, a izašao kao Ben Sanderson i bio on sve do kraja snimanja filma. Ostao je tu još neko vrijeme dok nije izbacio Sandersona iz sebe i napravio "check out" kao Cage.

Znao je Cage biti sjajan i nakon "Leaving Las Vegas" ("Face/Off", "Adaptation", "Matchstick Men", "Joe"...), ali uloga Bena je bila i ostala najbolja u njegovoj karijeri, glumački fotorealizam prve klase, opravdano nagrađen Oscarom unatoč snažnoj konkurenciji Seana Penna u "Dead Man Walking".

Fanovi Cagea dobili su ovim filmom, jednim od najboljih iz devedesetih, vječni argument koji posljednjih desetak godina dođe kao podsjetnik za zaboravne i "hejtere" da on može biti (i jest) izvrstan glumac, a ne preglumljena hodajuća kolekcija GIF-ova iz njegovih loših novovjekih glumačkih "over the top" uradaka poput "Čovjeka od pruća".

Niz iznimnih scena iznio je Cage, silazeći u deveti krug Benova alkoholnog pakla. Jedna od najboljih postavljena je u banku, kad se njegove ruke počnu toliko tresti da se ne može potpisati. "Imao sam operaciju na mozgu", pravda se blijedi Ben bankarici (Bond-djevojka Carey Lowell) i odlazi iz banke.

Vratio se natrag i potpisao tek kad je ulio dovoljno cuge u sebe da može funkcionirati. Piće je njegova propast, ali i spas, otrov i protuotrov. "Možda ne bi trebao tako puno piti", savjetovala je Bena ljepotica za šankom u baru (Valeria Golino) nakon što ju je počastio pićem s uletom da miriše i izgleda lijepo, očajnički je želeći odvesti kući.

"Možda ne bih trebao tako puno disati", nadoveže se Sanderson. Benu je piće vlažni zrak koji diše, a Cageu je to gluma.  On diše ulogu i glumi naiskap zajedno s partnericom Elizabeth Shue. Njih dvoje dišu kao jedno, trebaju jedno drugom poput zraka. Jedna uloga ne može bez druge, kao Ben bez njezine prostitutke zlatnog srca Sere.

Shue je mogla, pa i trebala dobiti Oscara za fenomenalnu izvedbu i velika je šteta da je ostala samo na svojoj prvoj i jedinoj nominaciji, uzgred jednoj od četiri koliko je film imao (glavna muška i ženska uloga, Figgisova režija i scenarij).  Za Elizabeth je potpisnik ovih redaka potajice navijao u jednoj od najjačih ženskih konkurencija ikad, koju su sačinjavale podjednaki osobni favorit Sharon Stone ("Casino"), Meryl Streep ("Mostovi okruga Madison"), Emma Thompson ("Razum i osjećaji") i Susan Sarandon ("Odlazak u smrt"); potonja je zlatni kipić na kraju i osvojila iz petog pokušaja za nesumnjivo odličnu ulogu.

"Glumim vrlo dobro", metafilmski veli Sera. "Postanem što god žele, fantazija. To je predstava, definitivno predstava", objašnjava ona terapeutu-ici izvan kadra u jednoj u nizu ispovijedi tijekom filma koji polako postaje njezin, njezina priča, pa tek onda Benov(a). Zato se Sera i zaljubila u Bena jer uz njega nije pokušavala biti "netko drugi", već "osjećala da sam to ja".

Nakon samo jedne noći provedene s Benom, slično kao Sarah Connor i Kyle Reese, Sera je osjetila da se među njima, teškim marginalcima, stvara trajna veza. Njemu nije uopće bilo do seksa, već čašice razgovora, da mu ona pravi društvo, priča ili sluša. Sera je pristala, usamljena i umorna od samoće.

Neke od najljepših i najrazornijih scena filma vide Seru kao ugaslu zvjezdicu što je s neba pala na ulice svjetlucava grada, okupana njegovim šarenim neonskim reklamama koje skrivaju unutarnji mrak u ljudima. Las Vegas je 1995. bio zvijezda još dva filma ("Casino", "Showgirls"), ali ovdje je gotovo pa treći najvažniji lik i Figgis za njega radi ono što je Martin Scorsese napravio za New York u "Taksistu" ili Sofia Coppola za Tokio u "Izgubljenima u prijevodu".

Scene s Benom i Serom u eksterijerima Vegasa djeluju spontano i stvarno zato što su tako i snimljene, bez prethodno izdanih dozvola, potičući autentičnost/sirovost/stvarnost glume i osjećaja. Figgis snima Vegas kao "noir" u full-coloru, izvještačenu, umjetnu tvorevinu izopačenosti i grijeha za izgubljene duše.

Duše kakve su i Ben i Sera, uz bitnu razliku da njih dvoje, kad se pronađu i uspiju nakratko zasjati iznutra, isijavaju nepatvorenu ljudskost (napose ona) koja se lako izgubi u svjetlu neona i biva bačena u sjenu. Za Figgisa i protagonista Sera je više od pale zvjezdice, anđeo koji dolazi iz nekog od Benovih "pijanih snova" i dobit će krila ako bude uz njega do smrti, ukoliko ga već ne može spasiti.

Zarana Ben uspostavlja pravilo "nikada me ne smiješ tražiti da prestanem piti", nalazeći se na putu autodestrukcije do posljednje stanice. "Zašto se ubijaš", pita Sera. "Ne sjećam se, samo znam da želim", odgovara Ben i preokreće njezinu opasku da je "opijanje način da se ubije" – "ubijanje je način da se opije".

Voli on tako obrnuti stvari. "Jesam li počeo piti jer me je žena ostavila ili me je žena ostavila jer sam počeo piti", postavlja Ben pitanje bez odgovora. Film nije određen oko toga što mu se točno dogodilo, je li se razveo od žene i izgubio sina u tom procesu ili su možda oni stradali (vidimo njihove fotografije među stvarima koje je zapalio).

No, štogod da se dogodilo, Ben se smatra odgovornim i želi patiti zbog toga, umirati polaganom smrću, trošeći 250-300 dolara dnevno na cugu i pićem (is)tjerati demone prije nego što izdahne. O Seri doznajemo više preko odnosa sa zlostavljački nastrojenim latvijskom svodnikom (Julian Sands), koji bi je za kaznu znao porezati.

Moguće da je Sera u Benu vidjela pokušaj ostvarenja vlastitog iskupljenja i katarze. "Sviđala mi se njegova drama, trebao mi je", govori Sera koja postaje njegov "lijek", njegovo sunce, kao u sceni kad polijeva gole grudi cugom, pomilovana sunčevim sjajem. Ona gotovo da je "lasvegaška" preteča lika medicinske sestre Juliette Binoche, njegovateljice umirućeg "Engleskog pacijenta".

Ljubavna priča Bena i Sere spada među najtužnije i najmelankoličnije u podjednako divnoj i bolnoj drami na temu samoće i povezanosti, glumljenoj s hektolitrima emocija. "Napuštajući Las Vegas" je utjelovljenje samotna bluesa u sitne sate i ispija se do zadnje kapi melankolije.

Drugi put u Hrvatskoj: ‘Istra me je podsjetila na Kaliforniju‘

Ovo nije prvi put da Cage snima film u Hrvatskoj. U Istri je već snimao "Lov na vještice".
- Sjećam se da je bilo pozitivno i da sam uživao. Lokacija me ljepotom podsjetila na otok Catalinu u Kaliforniji. No, snimanje je, nažalost, trajalo samo jedan dan - prisjetio se Cage u intervjuu.

Roman za oproštaj

"Leaving Las Vegas" je inspiriran romanom Johna O'Briena koji je u dobi od 34 godine izvršio samoubojstvo, nedugo nakon što se film počeo snimati. Piščev otac je izjavio da je roman bio njegova oproštajna poruka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

04. prosinac 2020 00:04