Krapanj Otoku bez ijednog auta i pošasti apartmanizacije ne trebaju velike turističke brojke: neka ih vama na kopnu! 

Krapanj

I na Krapnju su posljednje nade uperene u ovaj vikend u koji smo upravo zagazili i špicu sezone: tko je kriv za srpanjsku turističku rupu i hoće li se ikako popuniti? Je li crni labud možda ili su od nas jeftiniji Grci i Turci, kao trijumfalni povratnici u turizam Sredozemlja učinili da svatko, makar s jednom sobom za iznajmljivanje zdvaja nad manjkom gostiju. Lani je bilo Svjetsko nogometno prvenstvo, a ovaj put tek imamo vidjeti - pršte pitanja u Žohinu kafiću - konobi na samoj obali. Tu je gazda Žoha Mrvić, jedan od posljednjih iz stare garde šibenskih konobara kaljenih u nekadašnjim hotelima "Solaris", za svojim šankom na ulici kao na kakvoj recepciji pored koje treba proći i ovjeriti buletu da bi se šetnjom upoznao minijaturni, živopisni otok neuobičajeno niske obale. Bez ijednog automobila osim kamioneta komunalnih tvrtki ili pokojega građevinskog stroja, sa 100-150 stalnih stanovnika.
Doima se da zbijene krapanjske kuće rastu iz mora, a s obližnje Brodarice, udaljene samo 300 metara, izgledaju kao poslagane na gvantijeri. Pogled od milijun dolara!
Dalibor Garma, novi predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Krapnja, ima svoju teoriju o srpanjskoj turističkoj rupi na otočiću odakle su i njegovi otišli na Brodaricu, pa se svako malo, drvenim trajektićem i leutom "Gradskog parkinga" ili u vlastitome brodu vraćaju na izvorište.

Jedva čekaju - radove

- I moji su apartmani na Brodarici prazni u ovo vrijeme zadnjih godina i to se, sasvim sigurno, događa zbog turističkog razvoja Šibenika. Logično je, grad ima bogatu priču o povijesti i kulturi, a Brodarica je ipak novo naselje, bez tako snažnog pečata. Krapanj je međutim, nastavlja Garma, tradicionalna sredina, također "s pričom", pravi jadranski i mediteranski biser te je cilj ovoga mjesnog odbora da se u sljedećim godinama sezona produži barem na šest mjeseci. Bez ikakvih rupa poput ove! - ističe ovaj ugostitelj i nekadašnji pomorac.
Zajedno s najbližim suradnicima Svetinom Mučićem i Dragom Vitomirom Curavićem prihvatio se vođenja i usmjeravanja javnih mjesnih poslova, s očekivanjem da će za svoga mandata utrti dobar put da ih naslijedi netko dosta mlađi, vitalno zainteresiran za što bolji život na Krapnju.
A posao prije svih, prijeko potreban uvjet za razvoj otoka je iza ugla: u sklopu projekta "Aglomeracije Šibenik", zamašnih radova na rekonstrukciji i dogradnji vodovoda i kanalizacije u gradskom okružju, Krapanj je na redu dogodine u rujnu. Za Garmu je to po značaju, jednako kao i kada je davnih godina školj priključen na pitku vodu.
Ne krije da otočani i ekipa iz Mjesnog odbora koja je odlučila puhati "u isto jidro" s nestrpljenjem očekuju dan početka radova. Nakon najviše dvije godine, kada je krajnji rok da utihne gradilište, na Krapnju će ostati temeljna komunalna infrastruktura zajedno s obnovljenim ulicama, a kada bi bilo moguće - priželjkuju - da se "pod zemlju" premjeste telefonske i električne instalacije, bio bi to uistinu pravi početak novoga investicijskog ciklusa na Krapnju za sljedećih deset godina.
- Mjesni odbor procjenjuje da na otoku može biti najviše 200 apartmana, uz postojeći manji hotel "Spongiola". U odnosu na sadašnje stanje, to bi bilo stopostotno povećanje turističkih postelja u obiteljskim kućama, a gdje bi im tek bio kraj kada bi ovaj kapitalni infrastrukturni projekt s godinama omogućio da na Krapnju živi i radi 400-500 stanovnika, priželjkuje Dalibor Garma. Osim očekivanog porasta apartmanskog smještaja u obiteljskim kućama, maleni otok, prema njegovu mišljenju može podnijeti još jedan kvalitetni autokamp više kategorizacije, manju marinu pored Starog porta za goste koji dolaze morem i to je sve što treba da turizam na Krapnju traje barem pola godine.

Noćne 'operacije'

- No, o svemu što nam slijedi trebaju razgovarati struka i otočani. Najvažnije je da Krapljani budu zadovoljni, da ne poremetimo ravnotežu na otoku. Što će nam turizam ako agresivno diktira život domaćih i ako mi nismo uradili dovoljno i promišljeno da Krapanj sačuvamo i dobro organiziramo najprije za sebe? - govori predsjednik mjesnog odbora.
Rođen je 1959., a dok je s Krapnja odlazio u osnovnu školu u Šibenik, svako jutro je brod s torbama u ruci čekalo 40-ak krapanjskih školaraca. Danas ih je lako prebrojiti na prstima jedne ruke, no uvjeren je da bi opet bilo dječje graje kada bi se stvorili bolji uvjeti. Uvjerava nas da ima mladosti koja bi živjela na mirnom otoku toliko bliskom kopnu.
Cijeni rad i doprinos svih mjesnih odbora prije njegova i očekuje suradnju sviju kojima je razvoj naselja na srcu, no ipak mu je drago što Krapanj dosad nije doživio velike promjene. Uvjeren je da bi se radilo na pogrešan način.
Ipak, svaki dan mora se jesti i živjeti, rekli bi stari, pa će do priželjkivane bolje budućnosti trebati bosim nogama pregaziti još trnja, usporedno mijenjajući ustaljene (loše) navike. Ako su čistoća i urednost drugo ime za turizam, tada je Krapanj na prvi, pa i drugi pogled čist, no Dalibor Garma bit će zadovoljan tek kada takvim bude svaki, pa i najmanji zakutak.
Osim inženjera šibenskog "Vodovoda i odvodnje" koji su na dan našeg posjeta bili na otoku da na kućama odrede mjesta budućih kanalizacijskih priključaka, na Krapanj su istog dana stigle i plastične kante za kućni otpad. No, još uvijek nisu određeni zeleni otoci za razvrstavanje, sluti Garma glavobolju makar u početku uvođenja novog sustava odvoza i prikupljanja otpada.
Kada problema ima na kopnu, poput gomila otpada u Marini uz državnu ceste pored kojih se Garma vozio ovih dana, kako neće zapinjati na školju!? U šetnji se zamjećuju vrećice kućnog smeća ostavljene po kantunima, budući da je "Zeleni grad" s otoka uklonio klasične kontejnere, pa netko koristi gužvu.

I naposljetku, treći pogled - u zaleđu reprezentativnog lica školja na obali prema Brodarici - sve je prije do li ugodan prizor. Na čistini pored igrališta, uza samu krajem godine obnovljenu šetnicu pored mora duž plitke uvale Dražice na jugozapadu leži hrpa građevinskog otpada, premda je prije nekoliko dana slična gomila bila uklonjena s otoka.
Jednak se bezobrazluk - malo je reći - razmahao i u more, te je prije neki dan plićadura u jednom dijelu Dražice osvanula nasuta šutom, o čemu je anonimni građanin, uz priložene fotografije obavijestio i našu redakciju. Reagirao je međutim, mjesni odbor, veli Garma, te je počinitelj sve to izvadio iz mora bez ostatka, upozoren da će ponovi li slično, uslijediti prijava inspekciji.
- Toga smo otkrili i štetu je popravio, no najviše je onih koji operiraju noću. Jedno jutro kod igrališta ugledali smo čak 30 odbačenih madraca! Oni na koje smo opravdano posumnjali, gotovo uvjereni da su krivci, samo što se nisu uvrijedili našom istragom. Ništa ne vrijedi ako nekoga baš ne zateknete u toj raboti - nezadovoljan je Garma, uvjeren da će necivilizirane navike najokorjelijih trebati mijenjati oštrim novčanim kaznama.

A di su kante za smeće?!

Pet minuta poslije, kada smo napravili krug krapanjskim ulicama, uvjerili smo se da ima onih koji slično, jedino u manjem pakovanju, rade u pola bijela dana. Sredovječnog "intelektualca iz Zagreba" s vrećicom kućnog smeća u ruci Dalibor Garma je s prijekorom uputio natrag kući, zajedno s paketom koji je očito namjeravao ostaviti negdje uza betonski zid nekadašnjeg javnog zahoda.
- Molim te, nosi to kući ako nećeš da te novinari slikaju! Zar danas nisu stigle kante!? - kazao mu je Garma oštrije, na što se gospodin, inače zagrebački Krapljanin koji ljetuje na rodnom otoku pomirljivo okrenuo natrag. Doduše, s komentarom:
- Dobro Dalibore, ali ti moran reći da ovo ne funkcionira ni u Bandićevu Zagrebu, pa neće ni ode!
Kada jednoga dana odlete crni labudovi, a rupe se ispune! Ne samo one turističke...


TRADICIJA SPUŽVARSTVA
Ostale samo tri posade
Galerija Tanfara novootvoreni je, vrlo privlačan izlog najupečatljivije krapanjske priče, one o višestoljetnom spužvarstvu, čime su se dugo vremena muževi s ovoga otoka bavili jedini na Jadranu. Po tome je Krapanj postao naširoko poznat, a Galeriju sa spužvama u vitrinama i manjom zbirkom ronilačke opreme - od one klasične, šototajerske, do pribora lakih ronilaca s bocama - otvorili su u prizemlju obiteljske kuće i vlastitim rukama uredili Milena i Roko Tanfara.
U manjem dijelu je suvenirnica, s ukusno aranžiranim i upakiranim spužvama s prestižnom markicom Hrvatskog otočnog proizvoda, a pred očima posjetitelja neprestano se na televizijskom zaslonu prikazuje dokumentarac HTV-a iz 80-ih godina o spužvarima s Krapnja. Posjetitelji, nekolicina stranaca: kupuju, škljocaju fotoaparatima, iskreno oduševljeni. S krapanjskom tradicijom gosti otoka u doticaju su još na nekoliko mjesta. Postoji suvenirnica Jurić, kao i ona u hotelu "Spongiola", a drevni franjevački samostan sv. Križa davno je za javnost otvorio zbirku klasične ronilačke opreme i spužava trofejne veličine, upućuje nas Milena Tanfara.
Obitelj Roka Tanfare naraštajima je vezana za "spuge", do te mjere, govori nasmijana supruga, da njen muž, premda pomorski kapetan na debelim oceanima, jedva čeka dotaknuti svoj Krapanj i pod more, sa družinom u lov na spužve. Tako je s Krapljanima - ili morem plove, ili u njemu rone, davno im je dosuđeno. Nekoć je bilo deset spužvarskih posada na otoku, danas su preostale samo tri, objašnjava Milena. A oni iz drugih krajeva uz obalu, koje su Krapljani naučili sve o "finoj dalmati", jadranskoj spužvi tako nazvanoj još u staroj Austriji, osamostalili su se i nemilice pustoše preostala staništa, potužila se.
- Sve što ovdje vidite, do najmanje spužve izronila je naša obitelj, pohvalila se domaćica galerije. Podrijetlom s Krapnja, a odrasla u Norveškoj, pomorskoj zemlji bez premca i ona je, poput svih krapanjskih žena, vična brodu i artima. Priznaje da ponekad pomisli koliko bi sve bilo jednostavnije na kopnu, no brzo je prođe.
- More je uvijek more. Makar brodili samo 300 metara, treba nam navigati!


'POSJETITE NAS PRIJE NEGO ŠTO POTONEMO'
Najviša točka na 1,25 metara
Neposredno nakon Domovinskog rata, Krapanj je efektno zaigrao na promidžbenu kartu najnižeg otoka na Jadranu u turističke svrhe. Najviša točka najmanjeg našeg naseljenog školja je na 1,25 metara nadmorske visine, te su dvije - tri godine za redom u sklopu ljetnog kulturnog i zabavnog programa održavana egzibicijska natjecanja u skoku u vis.
Nastupala je Blanka Vlašić, tada visašica sjajne perspektive, a usporedo je jedna francuska turistička agencija reklamirala ljetovanje na otoku ingenioznim sloganom: "Posjetite Krapanj prije nego što potone!" budući da je to vrijeme kada se intenzivno počelo upozoravati na globalne klimatske promjene.
Na Krapnju se odjednom prekinulo skakati u vis i marketinških novitada nije bilo sve do prije nekoliko godina, kada je Milena Mratinić, Splićanka po majci rodom s Krapnja, počela organizirati medijski vrlo praćene, živopisne regate u ženskom veslanju, u spomen na tradiciju naraštaja otočanki koje su držale sve kantune kuće dok su muževi plovili ili ronili. Ostale su spužve i veslanje, najtvrdokornija okosnica svake priče o školju koji nema namjeru potonuti, nego naprotiv - i dalje žilavo opstajati.
Milivoj Jaram, umirovljenik sa švedskom buštom "od penzije" podsjeća da je pedesetih, šezdesetih godina na toliko malenom školju stanovnika bilo - koliko i metara u morskoj milji - 1850! To je ipak bilo previše, dodaje. Tada je nastupio veliki val iseljavanja, ne samo na Brodaricu, koju su utemeljili ovi otočani, nego i po svijetu: Australija, Amerika...
- Sada su mi prvi susidi neki drugi boduli - jedan Irac i Englez, a moja je kuća u sredini. Neman ništa protiv, nek su živi i zdravi! - nasmijao se Jaram.


U sklopu projekta "Aglomeracije Šibenik", radova na rekonstrukciji i dogradnji vodovoda i kanalizacije u gradskom okružju, Krapanj je na redu dogodine u rujnu. Za otočane je to po značaju jednako kao i kada je davnih godina školj priključen na pitku vodu


Prije neki dan plićadura u jednom dijelu Dražice osvanula je nasuta šutom. Reagirao je Mjesni odbor te je počinitelj sve to izvadio iz mora bez ostatka, upozoren da će ponovi li slično, uslijediti prijava inspekciji


Jedno jutro kod igrališta ugledali smo čak 30 odbačenih madraca! Oni na koje smo opravdano posumnjali, gotovo uvjereni da su krivci, samo što se nisu uvrijedili našom istragom, kaže Dalibor Garma


Na Krapnju su svjesni da su pravi jadranski i mediteranski biser te im je cilj da se u sljedećim godinama sezona produži barem na šest mjeseci. Bez rupa kakvoj sada svjedočimo


Otok, drže u Mjesnom odboru, može podnijeti još jedan kvalitetni autokamp, manju marinu i to je sve što treba da turizam na Krapnju traje barem pola godine


Doima se da zbijene krapanjske kuće rastu iz mora, a s obližnje Brodarice, udaljene samo 300 metara, izgledaju kao poslagane na gvantijeri. Pogled od milijun dolara!


Na dan našeg posjeta Krapnju, stigle su i plastične kante za kućni otpad. No, još uvijek nisu određeni zeleni otoci za razvrstavanje, pa smeća ima kojekuda

Naslovnica Šibenik

Najčitanije