Tonči Restović, 40-godišnji odvjetnik, novi je predsjednik šibenskog SDP-a. Već neko vrijeme očekivalo se da bi Tonči mogao ući u "bitku" za poziciju prvog među ovdašnjim esdepeovcima, ali se očekivala žilavija borba i bar dva kandidata. No, dogodilo se da je u trenutku odluke da se ozbiljno uhvati stranačkog posla, ostao bez konkurencije! Znači li to da je Restoviću dopala u ruke toliko devastirana organizacija da se s njome nitko drugi nije imao volje baviti, ili je podrška novom predsjedniku unisona? Odgovore smo pokušali dobiti u ovom intervjuu u kojem Tonči Restović, uz ostalo, govori i o svojoj epizodi s Franjom Tuđmanom po kojoj je postao poznat i u ostatku Hrvatske, i o svojim sportskim trofejima s hrvatskom reprezentacijom u pikadu, o svojim političkim, glazbenim i književnim preferencijama, o Che Guevari kao svome trajnom uzoru...
Loš odaziv
SDP koji je prvi uveo najdemokratičniji oblik izbora vodstva po principu "jedan član, jedan glas" i uvijek birao između više kandidata, odjednom u Šibeniku ima samo jednog kandidata za predsjednika. Kako to?
- S jedne strane mi je to drago jer su time svi članovi gradske organizacije pokazali kako misle da ću ja najbolje voditi stranku u gradu, ali s druge strane imam teret imperativne uspješnosti kako bi članovi, koji su mi dali povjerenje, bili zadovoljni mojim radom. Osim toga, time što sam bio jedini kandidat izbjegli smo stvaranje animoziteta, pa sigurno i osobne svađe među članovima.
Puno govori i vrlo loš odaziv na unutarstranačke izbore?
- Da, to je nesporno. Od 450 članova gradske organizacije, za izbor predsjednika glasalo je samo njih 189, odnosno 40 posto. Kod nas je postalo sasvim dobro ako na bilo koje izbore izađe 50 posto ljudi. Tome su najviše pridonijele stranke. Sve je manje sadržaja u politici, sve su manje razlike među strankama i građani sve manje vide smisla u izborima zbog osjećaja da biranjem neće ništa promijeniti. Naravno da se s tim ne slažem, jer je itekako bitno tko će upravljati gradom, općinom, državom. Međutim, percepcija je takva. Mislim da su naši članovi trebali biti itekako zainteresirani za izbor vodstva i stranačkih tijela koji će iduće četiri godine voditi organizaciju. Ali, nije problem samo u šibenskom SDP-u. Ilustracije radi, u Zadru, gdje je članova SDP-a otprilike kao i ovdje, na izbore za novo vodstvo odazvalo se samo 100 članova. Baš da se zabrineš!
Tko je kriv za takvu depresiju u stranci? Milanović, Vidović, svi zajedno...?
- Ne bih rekao da je bilo tko pojedinačno kriv, to je posljedica stanja u društvu. Ljudi nisu zainteresirani za politiku jer nemaju osjećaj da se tu netko bavi radom za opće dobro, nego isključivo za osobne fotelje i to na svim razinama.
Koliko se na stanje u šibenskom SDP-u odrazila kandidatura HDZ-ovca Antuna Dobre na SDP-ovoj listi za (do)gradonačelnika?
- To je odraz jedne politike, koja stoji iza svih odluka o kandidatima, listama, koalicijskim partnerima i koja je rezultirala porazom na lokalnim izborima. Posljedica takvih kandidatura je da danas imamo u šibenskom Gradskom vijeću samo dva SDP-ova vijećnika, ni 10 posto od GV-a, i oni, razumljivo, ne predstavljaju apsolutno nikakvu opasnost za vladajući HDZ. I to je jako loše. Preko SDP-ove liste u Gradsko vijeće su ušli i HSS i HSU, ali ja ću se fokusirati primarno na rad naših vijećnika.
Svečano obećajem...
Prioriteti?
- Čekaju me razgovori sa svim članovima i simpatizerima, rad na ponovnoj organizaciji Foruma seniora i posebno Foruma mladih SDP-a, a paralelno s tim definiranje i prezentacija politika stranke, odnosno predlaganje rješenja za ključna pitanja od interesa za sve građane Šibenika. To je način i da privučemo nove ljude. Pozvat ćemo ih da sudjeluju u raspravama i odlučivanju, a ne da na njih računamo samo kada treba stajati na štandovima, dijeliti letke ili izaći na glasanje. Cilj mi je stvoriti takvu atmosferu koja će ljude privlačiti da nam dolaze, a ne ih tjerati od nas.
Sami ste rekli da su razlike među strankama sve manje, što vodi onoj mantri "svi su isti"...
- Takva je percepcija građana. Ali, to je zato što smo zanemarili rasprave o politikama u strankama. Činjenica je da gdje god dođete, na tržnicu, u knjižnicu, kod lječnika, svuda se samo govori o politici. Groteskno zvuči da se o politici najmanje raspravlja u političkim strankama. U strankama se raspravlja o političkim karijerama pojedinaca. Mogu svečano obećati, dok sam ja predsjednik o tome se neće raspravljati, u fokusu će nam biti stranka, a ne pojedinci, i zato jesmo različiti.
Tko je za to kriv za SDP-ove izborne poraze, parlamentarne i lokalne?
- Prije svega pogrešan način stranačkog rada jer smo zanemarili naše članove i simpatizere. Velik broj ljudi nije izašao na lokalne izbore jer SDP nisu vidjeli kao jasnu alternativu Plenkovićevu HDZ-u.Velik broj lijevih birača je ostao doma, ili su glas dali nekoj drugoj političkoj opciji na ljevici. Porast podrške Živom zidu zapravo je rezultat zanemarivanja razgovora o politikama i jasne prezentacije sadržaja SDP-ove politike. Mi uvijek imamo problem koji se može staviti pod radni naslov "zanemarivanje stranke kad je SDP na vlasti". To nam se dogodilo i s Račanom i s Milanovićem. Mislim da nam trebaju uzor biti britanski laburisti koji su dolaskom Corbyna za predsjednika više no ikad izašli među ljude i pokušali prezentirati svoje politike na cesti, na trgovima, ulici, a ne unutar četiri zida često zadimljenih stranačkih prostorija. Nužna je stalna interakcija s onima kojima se obraćamo.
Incident s Tuđmanom
Mnogi vas pamte po incidentu s bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, kad ste dobar dio javnosti digli na noge. Što se zapravo dogodilo?
- Bila je proslava 1. maja na Maksimiru, bio sam student i jedan od mnogobrojnih koji je na Tuđmanov govor zviždao. Međutim, kad je Tuđman sa svojom svitom odlazio s pozornice, zaustavio se pored mene i pitao me zašto sam nezadovoljan i što mi smeta. Dok smo se rukovali, rekao sam mu da mi smeta kada on kao deklarirani desničar nosi crveni karanfil koji je simbol ljevice i da to teško mogu rezumjeti. Krenuo mi je objašnjavati da je u svojoj mladosti puno toga napravio za taj crveni karanfil. Pretpostavljam da bi razgovor potrajao još neko vrijeme da me nije pokušao očinski potapšati po obrazu, na što sam mu maknuo ruku i rekao da me ne dira. Jer, znate, u demokratskim društvima predsjednici bi trebali odudarati od starih slika monarha koji su svoje građane doživljavali kao manje vrijedne, a tu njegovu gestu sam upravo tako shvatio.
Je li bilo kakvih posljedica nakon toga događaja za vas?
Bilo je više posljedica pa i medijskih prepričavanja događaja, ali želim se sjećati samo jedne. Vjerojatno zbog odobravanja moga čina, nakon toga više nikad nisam morao čekati u redovima studentske referade, što me, naravno, veselilo. A o drugim posljedicama ne bi, bilo pa prošlo. Imao sam tada samo 21 godinu...
Koliko ste se od tada do danas promijenili?
- Mnogi me znaju pitati bi li i danas isto postupio i ja jasno kažem da bi, jer razgovor nisam inicirao, ali sam na njega bio spreman sve dok je bilo uzajamnog uvažavanja.U to vrijeme sam bio tajnik Foruma mladih SDP-a Hrvatske.U SDP sam ušao 1995. kad je stranka imala jedva sedam posto potpore birača, mogli smo se prebrojati. Važnost tog događaja sam spoznao tek kasnije, a doživio sam i isprike nekih stranačkih kolega koji su me na početku javno osudili. I to mi je bila satisfakcija.
Žao mi je ŠGF-a
Kako će SDP dalje, s kim, čini se da su vaši koalicijski kapaciteti sve tanji...
- Naprotiv. Mislim da SDP ima najveći koalicijski potencijal, posebno u Šibeniku. Ali mi moramo jasno definirati vlastite stavove tako da onda i potencijalni koalicijski partneri dobro znaju u što ulaze kad idu s nama u koaliciju. Računamo na bivše HNS-ovce koji su bili neugodno iznenađeni i nezadovoljni odlukom o koaliciji s HDZ-om, na neke nezavisne liste i kandidate kao što je Iris Ukić Kotarac, i na sve one ljude koji su ostajali izvan politike. Iznimno mi je žao i smatram velikim gubitkom za grad što je Šibenski građanski forum (ŠGF) nestao s političke scene.
Zbog čega SDP dok je bio na vlasti nije ratificirao Istanbulsku konvenciju, a mogao je?
- Ne znam, i žao mi je da to nismo napravili. Ali to nije opravdanje da je sad ne ratificiramo. U našoj politici je postalo bitno biti kontra druge strane. Nekad to ima smisla, a nekad nema. Zašto se oko nekih stvari oko kojih mislimo isto, ne bi suglasili? Ne smijemo biti a priori "protiv "zato što je druga strana "za", a da o tome nismo ni raspravili. Istanbulska konvencija je najbolji primjer za to.
Politika ipak nije vaš poziv. Po zanimanju ste odvjetnik. Kako spajate ta dva posla?
- Većina djece kaže da žele kad odrastu biti bageristi, astronauti, vatrogasci. A za mene kažu da sam uvijek želio biti samo odvjetnik. I kad sam bio ravnatelj NP Krka, kasnije pomoćnik ministra u resoru zaštite okoliša, ni na trenutak nisam pomislio da se neću vratiti u odvjetništvo.
Proputovao sam svijet
Što radite kad ne radite? Bavite se pikadom?
- O da! Bio sam s reprezentacijom Hrvatske pet puta prvak Europe. Sa svojim klubom sam sedam puta bio prvak Hrvatske. Ono što mi je posebno drago kod pikada je što smo, kad stanemo na crtu ispred mete, svi jednaki, bez obzira tko je koju školu završio i bez obzira na posao kojim se bavi. Cijeli svijet sam proputovao s pikadom, a volim putovati. Ove godine sam bio u Chicagu, u SAD-u. Bio sam više puta u Hong Kongu, Pekingu, Šangaju, prošao Europu, Aziju, SAD...
Igrali ste i monopoli?
- Da, bio sam na svjetskom prvenstvu u monopoliju 2009. u Las Vegasu. Te godine je Magma organizirala prvenstvo Hrvatske, a prvaci svih zemalja su se onda okupili na svjetskom prvenstvu. Bio sam sedmi. Bilo je to nezaboravnih sedam dana druženja s ljudima iz cijelog svijeta, o čemu postoji i dokumentarac, dostupan na internetu. Svake četiri godine se organizira prvenstvo, ali mi smo već dva ciklusa propustili jer ga u Hrvatskoj nema tko organizirati.
Navodno govorite i kineski jezik?
- Završio sam peti stupanj kineskog, a inače ima devet stupnjeva, i mogu se sporazumjeti, govoriti, pa i pisati kineski. Dobro govorim engleski, talijanski, a nešto lošije i njemački.
Poznato je da vam je Che Guevara uzor. Navodno ga imate tetoviranog na ramenu?
- Točno. Nisam jedini, vidim da je uzor i pločanskom gradonačelniku. Che mi je istetoviran na lijevom ramenu, a na desnom zemaljska kugla sa znakom mira - peace, koju imam od svoje 19-e. Che je došao kad sam imao 22. I danas je aktualan kao netko tko se bez zadrške borio za sve potlačene i "manje vrijedne" u društvu koje je tada egzistiralo u Latinskoj Americi. Činjenica da dolazi iz bogate, ugledne obitelji, otac mu je bio liječnik kao i on sam, dodatno povećava poštovanje prema njegovom izabranom putu. Mnogi će reći da je bio romantik duboko uvjeren da svijet u kojem je živio nije pravedan, pa je na kraju dao i život boreći se za pravednost.
Azra i Štulić
Imate li i novijih političkih uzora?
- Imam puno vjere u čelnika Laburista Jeremya Corbyna, a čak sam i financijski potpomogao kampanju Berniea Sandersa. Mislim da su njih dvojica trenutno vodeće političke osobe na ljevici u svijetu.
Volite li glazbu? Što slušate?
- Volim, i mogu samo reći da mi se sviđa gradonačelnikov izbor za doček Nove godine, Dubioza Kolektiv i Elemental, pogotovo Elemental. Najbolji hrvatski bend ikad je Azra i ponekad mi je žao što su neke Štulićeve pjesme uglazbljene. Rijetko ću propustiti koncert Hladnog piva, Zabranjenog pušenja ili TBF-a, koji srećom, također stiže u Šibenik 6. prosinca na otvaranje adventa u đardinu. Samo, mislim da je Dubioza ipak premasno plaćena...50 tisuća eura, ej!?
Čitate li što?
- Uvijek za dobru knjigu i dobar film nađem vremena. Nekoliko knjiga čitam više puta. Npr. "Jedan čovjek "od Oriane Fallaci, ili "Ocean more" od Alessandra Bariccoa. Trenutno se borim s jednim krimićem i neizvjesno je tko će pobijediti, knjiga ili ja.
Omiljeni film?
- Puno je dobrih filmova, ali "Casablanca" je moj prvi izbor, jedna prekrasna, ljubavna, antifašistička priča.