Miroslav Škoro je jedan od najobrazovanijih ljudi na našoj estradi, diplomirao je građevinu i ekonomiju, dvije godine pohađao Community College of Allegheny County u Americi te bio polaznik prvog naraštaja Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih poslova.
Nakon operacije zbog srčanih tegoba i kliničke smrti od sat vremena liječnici su mu preporučili sporiji životni ritam, no s novim angažmanom na Sveučilištu u Varaždinu, gdje počinje predavati, u emisiji “Zvijezde pjevaju” te pripremom novog velikog koncerta u povodu 30. obljetnice izlaska pjesme “Ne dirajte mi ravnicu” čini se da Škoro nije nimalo usporio, piše Jutarnji.
Predavat ćete kolegij Uvod u ekonomiju na diplomskom studiju ekonomije na Sveučilištu Sjever u Varaždinu. Kako je došlo do te suradnje?
– Bilo bi dobro da postoji čarobni štapić koji bi me učinio predavačem na nekom kolegiju, no to ne ide tako. Nakon stjecanja titule doktora društvenih znanosti sa znanstvenog polja ekonomije čovjek može pospremiti doktorat ili nastaviti dalje.
Prof. Rončević sa Sveučilišta Sjever predložio mi je suradnju po kojoj bih kao vanjski suradnik sudjelovao u kolegiju Uvod u ekonomiju i, na taj način, počeo stjecati uvjete da bih mogao postati predavač. To je proces u kojem valja dodatno raditi i pisati ne bi li se stekli uvjeti za izbor u docenta. Ljudi pročitaju naslov, a ne zavire u tekst, pa odmah misle da sam profesor.
Pripremate li možda potpuni bijeg s estrade u prosvjetu?
– Ha, ha... Da, čuo sam da su u prosvjeti takva primanja, za ubit se od novaca. Cijeli život se amaterski bavim glazbom i poduzetništvom, pa ću tako i nastaviti. Nisam ni ono kratko vrijeme u Saboru bio zbog novaca, karijere ili povlastica. Mislio sam da činim nešto dobro, odgovorio je, među ostalim, Škoro u intervjuu za Jutarnji.
Ispričao je i što smatra najvećim uzročnikom svojih zdravstvenih problema.
- Moj najveći problem je stres, s kojim se loše nosim. Lako je promijeniti prehranu, ali kako se riješiti stresa, to još nisam naučio. Moj najveći porok je dobar kućni odgoj koji mi je dala moja pokojna majka.
Pokušavam svakome izaći u susret i pomoći mu, a to ponekad zna oduzeti puno vremena i energije. Meni su najmanji problem moji poslovi jer u njima uživam. Kad bih naučio ljudima reći ne, riješio bih se svog najvećeg poroka. No onda to više ne bi bio ja, tako da ću s tim porokom vjerojatno i umrijeti, ali mi nije žao.
Upitan da se sjeti vremena kad je napisao svoju kultnu skladbu pjesme "Ne dirajte mi ravnicu", Škoro je ustvrdio:
– “Ne dirajte mi ravnicu” prije 30 godina i danas, to je cijeli spektar emocija koji je započeo osjećajem nostalgije i čežnje za majkom, Višnjevcem, Slavonijom i domovinom. Pjesma je potom postala slušana u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Gledali smo i slušali kako se uz nju ljudi iseljavaju sa svojih ognjišta, kako se rađaju i umiru, kako čekaju povratak i kako se vraćaju svojim domovima. Mogu samo reći da sam ponosan što je Bog dao upravo meni napisati je i istovremeno tužan jer mi se čini da iz tog teškog vremena nismo naučili ama baš ništa.
Biste li rekli da ste strog sudac u showu “Zvijezde pjevaju”?
– Ne znam kako to gledatelji doživljavaju, ali meni se čini da nisam. Dobro je složen taj naš mali žiri i u cjelini smo istovremeno i strogi i blagi, pravedni i zabavni. Uživam raditi s mojim curama. Nekidan je Remi u našu grupu jako lijepo napisala kako smo blagoslovljeni da možemo raditi skupa, a istovremeno učiti jedni od drugih.
Zahvaljujući proizvodnji vlastitog vina i vlastitim vinogradima, rekli ste da ste naučili puno o tome kako je u našoj zemlji teško biti poduzetnik, a još teže poljoprivrednik. U ovom trenutku kako stojite s tim poduzetničkim projektom?
– Baviti se poduzetništvom u poljoprivredi u našoj zemlji je unaprijed osuđeno na težak rad, nerazumijevanje i uglavnom poslovanje s minusom. Hrvatske vlade već desetljećima smatraju da su neke druge djelatnosti važne i u njih bespovratno ulažu milijarde. Ja se, nažalost, bavim kreativnim industrijama i poljoprivredom, a to našim vlastodršcima nije važno.
Što je najgore, tvrdim da to uopće ne razumiju. Govore o održivom razvoju, a ne znaju što je eksponencijalna funkcija i granica proizvodnih mogućnosti. Moja pokojna majka je s četiri razreda osnovne škole rekla da valja povećati prihode, smanjiti potrošnju i vratiti dugove. Tek onda možemo dalje.
Poznato je da više niste član HDZ-a. Kako danas gledate na političku situaciju u zemlji?
– Vi ste jedna od rijetkih osoba koja je primijetila da sam davno vratio iskaznicu. Priznajem, vjerovao sam da nešto možemo promijeniti, a kad sam vidio da je politika iz brige za opće dobro postala skrb za vlastiti probitak i zbrinjavanje političkih istomišljenika, otišao sam - ustvrdio je Škoro za Jutarnji.