"Bogu dragom hvala, konačno", "oprezno, zlato moje", "lijepo je vidjeti te opet"... Tako su obožavatelji pjevača Miroslava Škore reagirali na službenom Facebook profilu nakon njegova prvog koncertnog nastupa poslije teške operacije koncem ljeta, kada su mu ugrađene četiri premosnice. Sat vremena pjevanja na desetoj Hrvatskoj noći u Frankfurtu, uz još devet kolega, pred 12.000 posjetitelja, za Škorin je oslabljeni organizam ipak bilo previše...
– Malo mi je već na pozornici bilo naporno... Ne mogu još odraditi cijeli koncert, nema šanse. Devet sati sam bio rasječen, klinički sam bio mrtav sat i pol, srce mi nije radilo. Sve se to sada oporavlja, zarasta... Treba vremena. Ali pjevanje je ipak napor za organizam. Mislio sam da će mi teže biti putovanje, međutim ne, ipak je teže biti aktivan na pozornici. Liječnici su rekli kako će mi trebati još dva mjeseca za oporavak, neki smatraju čak do iza Uskrsa, ali to je nemoguće. I ovako smo otkazali puno koncerata. Ali, hvala Bogu, dobro je zahvaljujući liječničkom timu koji se brine o meni – kazao nam je Miroslav Škoro, kojega su pred garderobom u Fraport Areni dočekali deseci obožavatelja.
Pjevač je malo požurio s povratkom na scenu, muče ga, priznaje, neodržani koncerti. No, u Frankfurtu se uvjerio kako ga dugotrajno pjevanje još uvijek prilično umara...
– Liječnici nisu baš bili sretni što ću pjevati na Hrvatskoj noći, smatraju kako je prerano za povratak na pozornicu. Ma ja sam imao strašnu ideju i kad sam došao u bolnicu... Emotivno sam reagirao na činjenicu da neću u petak, subotu i nedjelju moći ići odraditi tri ugovorena koncerta. Rekao sam liječnicima: "Dajte vi mene samo malo popravite, napravite to što treba, pa ću ja doći na operaciju." Oni su se samo međusobno pogledavali, nisu mogli vjerovati što čuju, jer navodno sam ja kao i završio neku školu, pa im je bilo nevjerojatno čuti koliko sam neodgovoran – kazao nam je Škoro, kojega je krajem kolovoza snažan bol u prsištu prisilio na odlazak u bolnicu. Dovod krvi u srce, kaže, nije valjao, bio mu je ugrožen krvožilni sustav. A srce mu je, veli, zapravo sasvim solidno s obzirom kroz što je sve prošlo.
– Ja sam kriv, nisam se pazio. Naravno, ima tu i genetike, ali sve se može ako čovjek odlazi na redovne kontrole. Mi općenito, kao ljudi, svake godine odvezemo auto na tehnički pregled i čim malo baca ulje, odmah odlazimo mehaničaru. Malo prazna guma?! Odmah rješavamo... A prema svom tijelu smo, u principu, neodgovorni. Barem ja nisam vodio računa na način kako bi trebalo – iskreno će glazbenik, dodajući kako će u budućnosti pokušati raditi mrvicu manjim intenzitetom.
– Imam ja svoje vino, svoj doktorat... Ovo je stresan posao u kojemu čovjek treba biti stvarno fit da bi se time bavio. Dobro da nisam žensko... Ne znam reći "ne", uvijek je: "Ma mogu, ajde." Lako sam se dao nagovoriti... Uz količinu obaveza i poslova koje radim, naravno da sam znao misliti: "Ajd', šta mi je to sad sjest u auto i otić u Beli Manastir i otpjevati tri, pet ili sedam pjesama."
Ipak to ostavlja traga... Jedan od ljudi koji mi je najviše pomogao u zadnjih nekoliko mjeseci je Stipe Božić, moj dugogodišnji prijatelj. Smatram da je riječ o Hrvatu koji je zasigurno najviše bio na svježem zraku, najviše je hodao, popeo se na sve najviše svjetske vrhove. Jel da je on sportaš i sve to?! A ima četiri bajpasa, kao i ja. Znači, ipak tu ima nešto što se zove stres. I njemu je vjerojatno stres bilo stajati 3500 metara dolje, a gore nije još stigao. I onda zamrči na konopu... E sad, spavati na konopu, viseći iznad provalije, nije baš neka sreća. Vjerojatno se i to zove stres. Vjerujem da treba raditi ono što su govorili stari Grci, a Heraklit je rekao da je sve u mjeri. Sjećam se toga još iz škole: "Svijet ovaj, jednak za sve, nije stvorio nijedan Bog, nijedan čovjek, nego vatra vječno živa, koja se s mjerom pali, s mjerom gasi." Rekli bi naši: "Zasviraj, za pojas zadjeni" – izvukao je pouku Škoro.
Glazbenik će s Jelenom Rozgom 1. prosinca održati koncert u Zürichu, a u povodu Valentinova već je najavio i 12. veljače koncert u zagrebačkom "Lisinskom". Za gušći koncertni raspored još je prerano, ali zato pisanje novih pjesama popularnog slavonskog kantautora manje umara.
– Kad mi se sve ovo dogodilo, čitao sam biografiju Brucea Springsteena "Born to Run" i knjigu Orhana Pamuka "Čudno je u mojoj glavi". Sva sreća, i jedna i druga knjiga imaju dosta nekih praznih listova, svašta sam zapisao na tim stranicama, ali, priznajem, nisam se još usudio to i pročitati. Čak mislim da nisam bio turoban... Kad se dogodi to što se dogodi, čovjek ima fazu u kojoj se suoči sa samim sobom, a poslije toga, kad ga sediraju na nekoliko razina, postane neosjetljiv na bol, paraliziran i utone u dubok san. Probudiš se, ne znaš gdje si i onda ti svašta pada na pamet. Završio sam jednu pjesmu, koju sam počeo raditi prije svega što se dogodilo, a zove se "Alaj volim ovo sve". Sad sam već nakupio dovoljno materijala da bih mogao napraviti i jedan CD. Danas, sutra, preksutra – ne robuje više rokovima Miroslav Škoro.