Možemo reći da je na ovoj utakmici sve bilo protiv naše reprezentacije: sportska sreća, zasigurno akumulirani umor igrača, a na kraju i neke sudačke odluke, odnosno kriterij suca Pitane.
Neprihvatljiv mi je njegov kriterij i tretman prema našoj momčadi do postizanja prvog pogotka Francuza, što je bacilo sjenu na suđenje ovog finala. Najprije je u trećoj minuti dosudio nepostojeći prekršaj Modrića u opasnoj zoni ispred kaznenog prostora Francuza. Modrić je potpuno ispravno ušao u posjed lopte ispred protivničkog igrača i nema nikakvog opravdanja za dosuđivanje prekršaja protiv nas.
U 18. minuti Pitana dosuđuje prekršaj Brozovića na Griezmannu koji nitko osim njega na stadionu nije vidio. Ni to nije bilo dovoljno od sudaca, nego je u toj akciji postignut pogodak nakon dvojbenog položaja Pogbe i mogućeg zaleđa. Je li glava Pogbe ili noga Vide bila bliže vratima (položaj ruke napadača nije važan za procjenu zaleđa) ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali je jasno da Pogba, koji se vraća iz položaja spornoga zaleđa, ometa Mandžukića i čini prekršaj nad njim guranjem u leđa. Možda smo tu trebali biti uporniji u traženju VAR-a ako bi to uopće pomoglo.
Tek nakon toga je Pitana počeo suditi kako se to od suca, kojemu je dana čast da sudi finale Svjetskog prvenstva, očekuje. Mada, mogao je pokazati i više sluha u 83. minuti kada je Rakitić brzo izveo prekršaj i dodao loptu Perišiću. Svi žuti kartoni ispravno su pokazani, a nije bilo potrebe za dodatnim disciplinskim mjerama.
Kazneni udarac zbog igranja rukom Perišića, bez obzira koliko situacija za nas bila banalna, ispravno je dosuđen. Ruka je odvojena od tijela, praktički ispružena, a lopta putuje iz velike udaljenosti. To je razlika od situacije u 93. minuti kada je lopta pogodila Vidu u ruku koja je bila u normalnom položaju, ispružena uz tijelo i nije spriječila eventualnu daljnju akciju napadača.
