StoryEditorOCM
ŠibenikKOLEKCIONARI

Vjekoslav i Biserka Grubišić, gospodin umitnik i gospođa praktičarka, žive u kući punoj eksponata: Nudimo gradu svojih 200 vrsta školjki, puževa, rakova, zvjezdača... ukupno nekoliko desetaka tisuća eksponata (FOTO)

18. lipnja 2017. - 20:31

Teško je proći kroz šibensku Dragu, prometnim pravcem prema autobusnom kolodvoru i vječno zgužvanom gradskom parkingu, a ne primijetiti u kantunu jednu prekrasnu kamenu oazu punu cvijeća i maštovitih ukrasa, koja cvijeta i miriše, svaki put različitim bojama i mirisima, dvanaest mjeseci u godini. Ta "kućica u cvijeću" dom je Vjekoslava Grubišića i Biserke Vidan Grubišić, koja je u današnjem obliku počela nastajati 2004. godine, kada su se Biserka i Vjeko doselili iz Zagreba u Šibenik.

 

I počeli uređivati staru kuću Grubišićevih, na obiteljskoj djedovini – otac mu je bio naš kolega, novinar, Božidar Grubišić, dugogodišnji urednik češke "Jednote" iz Daruvara - koja je bila ratom devastirana, pogođena, raketirana i granatirana. On i gospođa su na njoj pomalo radili i gradili, potrošili novca više nego da su novu napravili, znate već kako je to sa starinama, ali neka... nije im žao, u pitanju je ipak obiteljska ostavština.

Vjekoslav je bio precizni mehaničar u telekomunikacijama, u HT-u je radio, kao republički dežurac fiksne i mobilne telefonije. Biserka se bavila računovodstvom i financijama, i kaže: Ja sam praktičar, a gospodin je umjetnik. Osobito sad kad smo u mirovini oboje. Cvijeće mu je velika ljubav, naročito ono koje može živjeti vani, na kamenu, bez puno vode, kao što su kaktusi i sukulenti, kamenike, te ruže, koje su, iz vrtlova svojih roditelja, donosili sa Šolte, iz Pule, iz Zagreba. Odrezali bi grančicu, pelcer, pa bi se ona brzo primila - govori nam Biserka. Vjekoslav skuplja i neobično kamenje, pa od njega pravi žardinjere za čuvarkuće. Ima zlatne ruke u što se mogu uvjeriti svi koji prođu pokraj njegove kuće i dvorišta u Dragi. Odeš malo u zagoru, malo pod more i fantastičnog materijala nađeš. Čudesnog tu kamenja ima...

 

Putovao sam malo i po vani, ali ono što mi imamo, malo tko ima. Šibenik je mali grad, ali je čudesno koliko puno različitosti na tako malom prostoru egzistira – veli Vjekoslav, kod kojeg stvarno može zavarati kad čujete iz njegovih usta 'malo pod morem'. Jer on je zapravo stalno pod morem, pravi je ovisnik o moru i podmorju a pravih razmjera te strasti i ljubavi postanete svjesni tek kad prijeđete prag njihova doma. Pa vam domaćini pokažu, police, zidove i stalaže. Pa gdje sam ja? U malakološkom muzeju u Makarskoj, u koji su nas vodili kao osnovce, da vidimo čudesno blago kojeg skrivaju njedra našeg Jadrana...

- Imam u stanu skupljeno oko 200 vrsta školjki, puževa, rakova, kamenja razno – raznog, zanimljivih, boja, oblika, priljepaka i nametnika, zvjezdača, a kada bi se išlo po komadima eksponata ima nekoliko desetaka tisuća! Složenih manje-više po veličini, od onih sitnijih do najkrupnijih. Koliko mi je trebalo godina da je skupim? Pa ovo je od 2004. godine, jednu sam već prikupio i ostavio je u Zagrebu bivšoj supruzi! - smije se Vjekoslav, dok nam Biserka kaže da je ona sve što je Vjeko izvadio iz mora, prije nego je on to stavio na bocu i policu, prethodno – pojela. Spremljeno na - buzaru!

 

Vjekoslav ima želju napraviti u Šibeniku - za početak – barem izložbu tih svojih brižljivo skupljanih i izronjenih školjaka, a gradu bi, veli, volio i ostaviti tu svoju zbirku koju su on i Biserka godinama strpljivo skupljali i čuvali.
- Zašto bi samo Makarska imala malakološki muzej? Zašto ne bi turisti imali prigodu vidjeti sve bogatstvo našeg podmorja? Šibensko je podmorje vrlo bogato školjkama, osobito podmorje Prvića, Zlarina, Zmajana, Krapnja - kaže Grubišić, koji je u tom smislu otvoren za sve kombinacije. Ima i bogatu literaturu o jadranskim školjkama, knjige u koje svaki put iznova ide provjeriti kad ga neka neobična školjka zaintrigira - koja je, što je.

Vjekoslav od školjki izrađuje i cvjetove, florealne ukrase koje slaže na tanjure, pa ih kombinira s maštovitim glinenim figuricama i ukrasima koje također sam izrađuje – puni su ih zidovi u kući Grubišić. Koja kao da je cijela ruku djelo svojih dvoje stanara. I njihove mašte. Ili što bi Biserka rekla – gospodin je umjetnik, a ja sam praktičar. Ali, zajedno su, očito, izvanredno uspješna kombinacija. Uostalom, slike sve govore – uživajte u njima!

30. travanj 2024 11:24