Pozivamo sve branitelje, a i građane, da se odazovu svečanim proslavama i programu koji ovih dana organiziramo na području županije. Dođite u što većem broju i uveličajte jednu fascinantnu pobjedu hrvatskih građana! Kazao je to Tonči Mrša, koji je zajedno s Nevenom Berovićem, Dankom Brzićem i Danijelom Lasanom Zorobabelom, u ime šibenske Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata (UDVDR), održao konferenciju za novinare na temu "Rujanski ratni podvig bez fige u džepu – iz perspektive ratnika sa Šibenskog mosta".
– Puno se ljudi ovih dana javlja, pa pričaju raznorazne priče, i tamo gdje su bili i tamo gdje nisu bili, i oni iz kancelarije i oni što su samo načuli razne događaje, pa bi oni – kazao je Mrša – malo pojasnili što se tih dana stvarno događalo. U tome je najkoncizniji bio Neven Berović, predstavljen kao načelnik operative 113. brigade gotovo od osnivanja pa do samog kraja postojanja brigade.
– Godinama se već javljaju neki ljudi koji daju ocjene događanja čitavog rujanskog rata u Šibeniku, iako svaki vojnik nije mogao imati uvid u kompletnu situaciju osim zapovjedništva koje je to vodilo. Do 1991. godine glavnu je ulogu u obrani vodila policija, dok se nisu formirale brigade ZNG-a i HV-a. Brigada je počela preuzimati položaje i smjenjivati na njima policiju da bi 24. srpnja dobila zonu odgovornosti Podorljak – Sitno Donje – Čavoglave (Umljanovići) – Prosika – Dobra Voda – Lepuri, u kojoj je glavnu ulogu imao zapovjednik Mate Viduka i njemu su bile podređene sve druge borbene postrojbe, uključujući i policiju – kazao je Berović.
Rat počeo 1.rujna
Bila je to crta duga 120 kilometara, koju je brigada držala s nekih 1600 do 1700 ljudi. Policijska postaja Drniš držala je položaje u širem rejonu Oklaja, a isto tako su PP Šibenik i PP Vodice uskakale kad je bilo potrebe da se smijene i odmore ljudi.
Rujanski rat je zapravo počeo 1. rujna, a prvi žešći napad neprijatelja bio je 11. rujna u cilju osvajanja Velike Glave, Skradina, kako bi ovladali desnom obalom Krke koju su oni zamišljali kao prirodnu granicu tzv. SAO Krajine. Nakon obrane Skradina, tijekom koje smo imali četvero poginulih, došao je 16. rujna, kada je izvršen napad iz dva pravca prema Šibeniku. Jedan je išao iz Bribira, preko Dragišića na Šibenski most, a drugi u isto vrijeme iz Miočića i Biočića, preko Drniša i Pakova Sela prema Šibeniku – istaknuo je Berović, naglasivši kako je pravac napada prema mostu išao strelovito brzo jer je na tom pravcu bilo vrlo malo ljudi koji su mogli spriječiti taj napad.
Žirje prepustili policiji
– Na širem području Stankovaca trebala je biti jedna postrojba iz 134. brigade koja je zamijenila šibensku A-satniju koja je tu bila mjesec i pol dana bez odmora. Ti ljudi, kad su vidjeli nekoliko dana prije tenkove kako se skupljaju, jednostavno su napustili taj prostor i ostavili ga praznim, tako da je neprijatelj već za nekoliko sati bio na mostu. Intencija je bila da se neprijatelj zaustavi na mostu. No, bili smo bez oružja i da bismo do njega došli, u tajnosti smo radili na osvajanju vojarni u Rogoznici, koje su bile manje branjene nego onih 12 u centru Šibenika. Već 13. smo mobilizirali određeni broj topnika, koji su bili locirani u hotelu "Punta", da bi 14. navečer, u noćnim satima, došli neki ljudi s policijom tražiti ljude za Žirje. Tada smo doznali da se predala bitnica na tom otoku. I onda su general Milivoj Petković, general Rahim Ademi i pukovnik Zvonimir Baraković, koji je u JNA bio savjetnik za obalno topništvo srednjeg Jadrana, donijeli odluku da je Žirje najbolje prepustiti policiji jer ta bitnica nama, HV-u, nije mogla bitno pomoći. Nama je trebalo topništvo koje je moglo djelovati po zaleđu Drniša, Skradina i Vodica. Ovi ljudi, koji su 13. mobilizirani, išli su s Ademijem, nakon što su 17. osvojeni Zečevo i Kruščica, pa su iz tih vojarni i Smokvice, na kojoj nije bilo nikoga, preuzeti oružje – topovi, granate, upaljači. U 24 sata došli smo do 40 topova, protuzračnih trocijevaca od 20 milimetara, pokretnih topova 85, 88 i 100 mm sa Zečeva... Ti topovi su stavljeni u funkciju i u Razorima je formirana topnička bitnica od minobacača 120 mm i topova 85 mm koji su djelovali po mostu, da bi se neprijatelj kroz čitavo to vrijeme nelagodno osjećao – kazivao je Berović.
Lisica priznao poraz
– Bez obzira što se kroz čitavo to vrijeme govorilo da je Žirje tuklo tenkove na Šibenskom mostu, mogu vam reći, bez obzira shvaćali vi to ili ne, ni jedna ta granata nije imala domet do mosta. I 22. rujna je 113. brigada oformila jednu grupu, jer je 20. na Pakovu Selu uništena jedna kolona, neprijatelju je uništeno nekoliko tenkova i oklopnih vozila, jedan broj ljudi je zarobljen. Na njih su se stalno vršile diverzije iz pravca Vodica i Zatona i tenkovi na Šibenskom mostu nisu imali drugog izlaza nego da se povuku prema Gaćelezima. I sam njihov zapovjednik Slavko Lisica je u svojoj knjizi, koju je poslije napisao, naveo da se povukao jer nije mogao dobiti veći broj ljudi, a ovi koji su već bili na položajima 14 dana bili su iscrpljeni, a znajući da se mi pregrupiramo i prebacujemo oruđa, što smo mi s ovom grupom i radili, da bi neprijatelja odbacili prema Gaćelezima i tu je ta bitka za Šibenik završena – rekao je Berović, prisjetivši se kako je nakon sedam dana došao u Šibenik Smiljan Reljić, zapovjednik postrojbe policije, i još neki ljudi koji su željeli da se ide na oslobađanje Drniša, 29. rujna, "jer da u njemu nema nikog i da se to može izvesti". Međutim, kada se navečer sastao jedan tim ljudi, operativa, i pokojni Božo Marković, koji je vodio sve te akcije, oni su to energično odbili, i zbog poštovanja sporazuma koji je nastupio tog dana u 15 sati, da 113. brigada u tome sudjeluje.
Zapovijed Mate Viduke
Međutim, kako su oni inzistirali, zapovjednik i njegov zamjenik su im odobrili da preko Luke Vujića, koji je bio četvrta bojna na Pakovom Selu, izvrše taj napad. Oni su ujutro krenuli, nešto su im pomogli topovi na tom području, ali kada je Mate Viduka u Splitu doznao da se na tom području puca, energično je naredio da se odmah prekine, ako ne, da će on privesti te ljude. I na kraju je to završeno neuspjehom, uz četiri ili pet poginulih. S tim bih mogao reći da je završen taj rujanski rat, zaključno s 30. rujna i s događajem na Stipancu kada je poginuo naš vojnik Darko Crnica, kao 12 žrtva rujanskog rata – kazao je Berović.
'Rujanski rat je zapravo počeo 1. rujna, a prvi žešći napad neprijatelja bio je 11. rujna u cilju osvajanja Velike Glave, Skradina, kako bi ovladali desnom obalom Krke koju su oni zamišljali kao prirodnu granicu tzv. SAO Krajine'
