Šta je jedino što u Šibeniku raste, cvjeta i buja, neka već tri mjeseca nije palo kapi kiše? Odgovor je lak - to je štekat! Njima suša paše - ne tribaš ih unosit, neće pokisnit, a kako je žednih turista svaki dan sve više, tako se novi stolovi i stolice množe geometrijskom progresijom.
- Ma koja Masna ulica, koja donja i gornja Kalelarga, sve je to postalo Štekat City. Ode više ne moš proć od katriga, ugostitelji su cili grad zauzeli!' - ronzaju stari Šibenčani, koji imaju naviku svaki dan učinit đir svojin miston gori-doli.
- Parimo skijaši! - veli nam jedan od njih nervožasto.
- Činimo slalom između stolova, gledamo ljudima odozgor u pijate, neugodno je i nama i njima.
S druge strane, gazde štekata sliježu ramenima i udaraju kontru: Ajde, neka se strpe još koji dan.
Bit će opet za misec dana cili grad njihov, samo će onda udarit druge patimente - kako je sve pusto i prazno, bez života.
I ko je u pravu ? I jedni i drugi! Nije teško razumit one koji u Šibeniku ne žive neposredno od turizma. Šta oni, usko gledano, od njega imaju?
- Evo, ja ću van reć, bez imena i slikavanja. Samo štetu i štrapac! Sobe ne afitajen, vikendicu neman, pa ne mogu uteć iz grada u kojem mi je sve skuplje, počevši od pijace pa do kafe koju svako jutro i navečer vanka pijen. I onda na koncu još ne mogu proć gradom iz kuće i u kuću.
A ugostitelji, s druge strane barikade? Njima su štekati - bankomati. Od čega bi živili da nije ta tri, četiri litnja, turistička miseca. Sigurno ne od one mižerije od inkasa što ga - ako uopće rade - prikupe od domaćeg gosta u izvansezonsko doba godine.
- Da nije ovo turizma, svi bi mi, ka i Slavonija, već bili gori u Dublinu - dobacuje nam u prolazu stari znanac.
U svakom slučaju štekati, odnosno najam javnih gradskih površina postaju sve značajnija stavka prihoda i u proračunu grada Šibenika. Podatak za prošlu godinu govori kako je s tog naslova ubrano prošle godine 3,15 milijuna kuna. I ta stavka iz godine u godinu pokazuje kontinuirani rast, veli nam šibenski dogradonačelnik Danijel Mileta.
- Za trećinu je veći, recimo, nego 2013. godine, kada smo od štekata uprihodili nešto manje od 2,4 milijuna kuna. S obzirom na stalni turistički rast, i broja turista i noćenja, procjenjujem da će taj prihod ove godine, ako ne doseći četiri milijuna, a ono svakako proći 3,5 milijuna kuna - kazao nam je dogradonačelnik Mileta.
Zanimljivi su i neki drugi brojevi - novac od poreza na potrošnju pića koji se slio u gradsku blagajnu lani je iznosio 2,75 milijuna kuna. Tome treba dodati i sredstva od boravišne pristojbe, od koje je grad prošle godine zaradio 1,37 milijuna kuna, što je također rast od 25 posto. Značajna sredstva za grad, čiji proračun iznosi svega 200-tinjak milijuna kuna.
U svjetlu ovih brojeva potpuno je jasno zašto građani sve teže mogu proći gradskim kalama, skalama i butama od stolova i stolica. I zašto ih ima svugdje gdje god postoji slobodan metar četvorni, pa čak i u donedavno nezamislivim zonama, ispred gradskog muzeja i katedrale svetog Jakova.
No, isto je tako i jasno da će se uskoro i morati podvući crta i uspostaviti 'cordon sanitaire' javnog gradskog prostora u kojem plastične stolice – pa bile i dizajnerske – neće imati pristupa. Nešto slično onom što se poduzelo na gradskim plažama nakon okupacije koncesionara plastičnim ležaljkama.
U tom će se pravcu sigurno i pojačati nadzor komunalnih redara nad iznajmljenim kvadratima, o kojima će se jamačno voditi više računa nego dosad, s obzirom na lovu koja se oko njih vrti. Ona stara kapitalistička da novac doslovno leži na zemlji – pardon, kamenu – samo se treba sagnuti i skupiti ga, nikad nije bila istinitija...
Upitan i FALIŠ za dogodine
Nikakvo čudo što su štekati osvojili i dosad nezauzete površine u staroj jezgri – kompletnu Malu ložu kod Svetog Ivana, pa već sada Emir Imamović Pirke mora razmišljati gdje će dogodine održati FALIŠ. Ove godine će se još održati na istom mjestu, početkom rujna, kao i sve dosad, no već iduće godine - tko zna. Obližnji restoran plaća dva mjeseca gradskoj upravi štekat na tom mjestu, a u stvarnosti ispada da ga ne mogu koristiti pet dana jer je ovaj festival, tri dana onaj, dva dana neko treće događanje - ne možeš ljudima ni zamjeriti kad pitaju gradsku vlast zašto uopće plaćaju najam kad ne mogu raditi.