Nisam pružala nikakav fizički otpor, a interventni policajci su me zgrabili za ruke, stisnuli i počeli vući prema vozilu. Molila sam ih da me puste, da moram nahraniti nepokretnog unuka, kaže Radojka Curavić

Grad Šibenik nam je oteo dio naše parcele na kojoj smo sagradili ogradni zid sa stupićem, proglasivši ga, bez ikakve osnove, dijelom nerazvrstane ceste. Komunalni redari taj dio zida su srušili, a zahvatu je prisustvovala interventna policija koja je na mirno protivljenje rušenju odgovorila prekomjernom silom.

Najkraća je to verzija priče supružnika Curavić, Radojke i Ante, koji su javnost odlučili upoznati s nemilim raspletom višegodišnjeg spora s Gradom Šibenikom oko vlasništva nad dijelom zemljišne čestice (1033 k.o. Donje Polje) u brodaričkim Glavičinama.

Sporna je površina nevelika, no Curavići ističu kako im je cesta već "progutala" gotovo metar i pol terena, a bez zida, onakvog kakvog su zamislili, ne mogu ni ograditi parkirališni prostor na vlastitu terenu. Uz ostalo, to je važno jer se bave turizmom. Sumnjaju u nečasne radnje i pogodovanje nečijim interesima jer njihov ogradni zid, onakav kakav je bio prije rušenja nije, kažu, smetao prometovanju i najvećih kamiona-miješalica. Pa cijela je Brodarica, vele, isprepletena sličnim uličicama i kad bi se tako rušilo, tome ne bi bilo kraja.

– U sporu s Gradom angažirali smo i odvjetnicu koja nam je od prvog dana tvrdila da zbog nespornog vlasništva ne možemo izgubiti dio naše parcele na kojoj se, uostalom, prije nalazila kućica čiji su temelji još vidljivi. I osobno sam nekoliko puta posjećivala gradski ured ne bi li stvar riješili sporazumno, ljudskim dogovorom. Jednostavno nije išlo. Svaki dopis dobiven od Grada prosljeđivala sam odvjetnici koja se bavila žalbama i odgovorima u naše ime, da bi nas na kraju, u srijedu, posjetio policajac i najavio rušenje dijela zida dva dana poslije. To traumatično iskustvo nikad neću zaboraviti, govori Radojka.

Radojka kaže kako je u petak ujutro, po sugestiji svog odvjetnika, sjela na ogradni zid spremna od komunalnih redara zatražiti potvrdu ili bilo koji dokument na osnovu kojeg se poduzima rušenje i, u ovisnosti o sadržaju, razmotriti što će dalje poduzeti. Umjesto mirnog raspleta slučaja uslijedio je, veli, scenarij primjereniji akcijskim filmovima.

– Stigla je "marica" puna interventnih policajaca. Doživjela sam šok. Prišao mi je jedan policajac i kazao – gospođo, hoćete li se udaljiti, a kada sam to, i dalje mirno sjedeći odbila – dao je znak jednom od kolega. Policajci su tada krenuli na mene. Nisam pružala nikakav fizički otpor, a oni su me zgrabili za ruke, stisnuli i počeli vući prema vozilu. Molila sam ih da me puste jer me boli, da je vrijeme da nahranim nepokretnog unuka... Ništa nije pomagalo. Čula sam jednog od policajaca kako dovikuje – vodi je u postaju! Njih petorica su sa mnom ušla u kombi. Upozorila sam ih da će mi pozliti ako mi proradi štitnjača s kojom imam problema, ali sve je bilo uzalud. Plakala sam do postaje. Doktorica me pregledala ali ni jedan liječnički nalaz ne može stvarno opisati kako sam se osjećala. Uostalom, ono konstatirano crvenilo na nadlakticama pretvorilo se u ove crne podljeve. Je li to sila razmjerna mirnom otporu?! Znam da su mi u postaji stalno govorili: smirite se, smirite se, to je samo procedura... ali tko se u takvim okolnostima može smiriti? U kasnijem razgovoru jedan policijski službenik bio je jako fin i ljubazan, ali kad sam vidjela da su u istu prostoriju doveli i čovjeka u lisičinama, pozlilo mi je – prisjetila se Curavić i pokazala nam liječnički nalaz s pečatom dr. Matilde Sučić.



Odgovor na pitanje kako je došlo do rušenja dijela ogradnog zida imanja u vlasništvu Ante Curavića potražili smo u Gradu Šibeniku. Po riječima Bore Rončevića, šefa komunalnih redara, tvrdnje Curavićevih o uzurpaciji dijela zemljišta ne drže vodu. Komunalni redari, izričit je Rončević, postupali su isključivo po ovlastima koje im propisuje Zakon.

– Zakon o cestama stupio je na snagu u srpnju 2011. i na osnovu njega obavljani su izvidi, mjerenja, ucrtavalo se jedino i isključivo zatečeno stanje u prostoru. Tako je bilo i na području Brodarice. Te 2011. dijela ogradnog zida na parceli Ante Curavića, a radi se o dodatku zida dugom 60 i visokom 60 centimetara s kolonom na kraju – nije bilo. Status nerazvrstane ceste podrazumijeva vlasništvo jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju – Grada Šibenika, neovisno o stanju upisanom u zemljišne knjige. Sve da je zemljište vlasništvo Bore Rončevića, ako jednim njegovim dijelom prolazi nerazvrstana cesta – ono je u tom dijelu gradsko – odlučan je Rončević.

Sporni dio zida Curavići su, dodaje, podigli 2014. i njime ušli u nerazvrstanu cestu.

– Komunalno redarstvo je propisno reagiralo – najprije je izišlo na teren i sastavilo zapisnik, nakon toga smo i donijeli rješenje o uklanjanju iz kojeg je bila razvidna najava da ćemo dio zida ukloniti, ako ga ne uklone samostalno. Potom smo prije godinu dana poslali i rješenje o izvršenju. Sva ta pismena imaju potpisanu povratnicu. Ništa se, dakle, nije radilo ad hoc i bez osnove i znanja obitelji Curavić. Nakon svake poduzete radnje, Radojka Curavić je obilazila gradske urede i pročelnike i nije bila nimalo ugodan sugovornik, a najgore od svega je što nas apsolutno nije uvažavala, niti je htjela čuti ikakvo objašnjenje. Ustrajno se pozivala na vlasništvo. Očekujući neugodnosti na terenu, zatražili smo, stoga, asistenciju policije koja je, naravno, prethodno provjerila sve raspoložive dokumente i ocijenila da je njihova prisutnost opravdana. Gospođa nas je dočekala sjedeći na zidu s vozilom parkiranim kraj dijela predviđenog za rušenje, znajući da će nas to onemogućiti u poslu zbog mogućnosti oštećenja vozila. Policajci su postupili u skladu sa svojim ovlastima, a mi u skladu a našima – i tu je kraj priče – zaključio je Rončević.