Naši reporteri obišli su šibensku staru gradsku jezgru i Ulicu kralja Zvonimira. I evo što su zabilježili... Čuvaj glavu, pada s krovova i fasada

Zahvaljujući naglom turističkom razvoju u zadnjih nekoliko godina i činjenici da je Šibenik postao pravi "bum", nezaobilazna lokacija na turističkoj ruti ne samo Europljana već turista i avanturista iz "ciloga svita" u gradu je - posebno u staroj jezgri - sve manje oronulih i za prolaznike opasnih stoljetnih kamenih zdanja. U njima su uređeni apartmani, a neke palače koje su prijetile urušavanjem, poput palače Divnić, pretvorene su u male butik hotele.

Međutim, derutnih zgrada, opasnih za prolaznike, još uvijek ima. S njih vam na glavu, posebno za jake bure ili juga, može, nedajbože, doletjeti crijep, kakva letva, škura iliti grilja, kamen, čak i - cijeli krov. Ovih dana me jedan Šibenčanin uputio u Ulicu 15. siječnja 1873., kojom je dan ranije prošao i na podu vidio papir na kojem je pisalo "Pazi, pada sa zgrade".

Sve se ljulja

Sutradan sam s Nikolinom krenula u "ophodnju" starim gradom. Podnog natpisa u spomenutoj ulici više nije bilo, ali su nam ljudi potvrdili da su ga vidjeli i opreznije, gledajući od kuda i što pada, prolazili ulicom. Na zgradi na samom kantunu ulice, u što smo se i sami uvjerili, fali komad fasade, a na vijencu krova "izvukao" se i pokoji kamen. Najvjerojatnije se poruka odnosila na tu zgradu, zaključili smo.

- Nije vam to ništa, ima i gorih kuća! Odite malo prema Dobriću pa ćete vidjeti, dobacio je jedan prolaznik vidjevši Nikolinu kao objektivom "cilja" krov zgrade.

I doista, ako je mislio na kuću na Mesarskim stubama iznad Dobrića, bio je u pravu.
- Uh... pa mi čekamo da nam svakog trena grilje sa zadnjeg kata padnu pred vrata ili na glavu. A vidite i sami kako izgleda, samo što kamenje ne pada. I pravo je čudo da se to još nije dogodilo - rekao nam je Šibenčanin koji radi u prizemlju zgrade.
- Znaju li u Gradu za ovaj slučaj? - pitala sam.
- A znaju... A šta vridi kad je kuća s više vlasnika. Da čujete kako škripi, gore se sve ljulja - kaže.

U daljnjem traganju za opasnim zdanjima, u Zlarinskom prolazu, pogled nam je privukla zapuštena kuća s koje također prijete razni "projektili". Pošto su okolne uređene, naprosto "bode u oči". Ulica je prometna pješacima jer vodi i do zgrade Županije, a da bi se izašlo na obalu pored te kuće mora se proći.

Lete grilje

U neposrednoj blizini Zlarinskog prolaza, mnoštvo ljudi svakodnevno se s Medulića trga spušta skalama od hotela "King Krešimir" prema Trgu Pavla Šubića. To je, pak, posebna slika! S desne strane hotela, iznad bivšeg kina "Šibenik", kao kulisa iz nekog poslijeratnog filma "strše" ostaci kamenih zidina. Riječ je o ostacima crkve koja je kroz burnu povijest mijenjala vlasnike i vjernike. Danas je to crkva sv. Julijana u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve i Eparhije dalmatinske koja vapi za hitnom sanacijom i obnovom. Na svu sreću, nije direktno iznad prolaza i skala.

Šetajući dalje obalom, od zgrade Županije prema Docu, nismo primijetile tako "opasne" zgrade, ali smo na kraju Doca uočile gadnu stijenu s koje povremeno pada kamenje, doduše na privatni parking. Prijetnja stiže ne samo sa stijene već i s napola porušenoga kamenog zida na njezinu rubu.

Oprezan treba biti i kad se prolazi dijelom Ulice kralja Zvonimira, koju glavna gradska prometnica dijeli od stare jezgre, jer s derutne zgrade na broju šest, u svakom trenutku može stići "iznenađenje". Prije nekoliko mjeseci s nje su, za velikog juga, usred bijela dana pale grilje, a ni one što su ostale nisu sigurne. Pravo je čudo i sreća što u tom trenutku nitko nije prolazio pločnikom.

Sreća je za ljude, ali i sam Grad, što do danas nitko nije stradao. Da se to, nedajbože, dogodi Grad ne bi mogao izbjeći odgovornost jer svi ti "projektili", neovisno o tomu lete li sa zgrada u privatnom, državnom ili inom vlasništvu, padaju na javnu površinu. A za stanje na javnoj površini zna se tko je odgovoran.

Zapinje obnova

Što Grad čini i koje su mu nadležnosti u ovakvim i sličnim slučajevima - pitali smo Miroslava Lucića, pročelnika Upravnog odjela za komunalne djelatnosti.

- Naši komunalni redari su nadležni izdati rješenje vlasniku ili vlasnicima da zaštiti objekt. Rok za zaštitu je odmah, a to podrazumijeva postavljanje zaštitne mreže, dasaka i slično. To isto rješenje dostavlja se Konzervatorskom zavodu koji vlasniku izdaje smjernice po kojima se obnova objekta u staroj gradskoj jezgri može raditi. Najveći problem je, a primjer je kuća Galera na Gorici gdje se Grad pojavio kao skrbnik i koja je u konačnici obnovljena, što je više vlasnika i teško se s njima dogovoriti. Nadalje, ima objekata koji su godinama prazni, mijenjali su vlasnike koji često ne žive u Šibeniku i teško je do njih doći. To vam je procedura koja traje, no mi činimo sve što je u našoj moći - kaže Lucić.

Dodaje da ima slučajeva kad vlasnik zaštiti objekt, kao što je sa zgradom nadomak Osnovne škole Fausta Vrančića, a nikako da krene s obnovom.

- Kuća je u vlasništvu obitelji Šare i više od dvije godine tamo stoje potporni drveni stupovi sa skelom, a radovi nikako da krenu. Grad nema toliko novca da sanaciju provede sam pa se kasnije naplati od vlasnika, odnosno napravi zabilježbu na nekretninu - kaže Lucić.

Najvažnija je zaštita

Komentirao je i "slučajeve" koje smo vidjeli u obilasku grada. Za neke, poput kuće u Ulici kralja Zvonimira, izdano je rješenje o hitnoj zaštiti, dok se kod nekih traga za vlasnicima. O slučajevima koji mu nisu poznati, a mi smo ih uočili, rekao je obavijestiti komunalne redare koji će sve provjeriti i činiti što im je posao.

- Zadnjih je godina puno starih kuća prodano i uređeno u apartmane. Nama je najvažnije da se sporni objekt zaštiti, jer kao jedinica lokalne samouprave nemamo nikakvih pravnih instrumenata kojima možemo prisiliti vlasnika da u određenom roku provede obnovu. U slučaju kad je stanje objekta zaista opasno i ako u kratkom roku ne dođemo do vlasnika, tada Grad mora provesti zaštitu da ne bi bilo posljedica - govori Lucić.

Inače, za svaki objekt koji se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada, Konzervatorski odjel u Šibeniku izdaje uvjete uređenja objekta. Posebno je to u slučaju ako se mijenja visinu objekta ili raspored otvora, a konzervatori određuju kakav će biti pokrov, stolarija i ostalo. U uređenje unutrašnjosti i raspored prostorija ulaze u specifičnim slučajevima.

- Ima objekata koji su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, kao što su palača Divnić ili Galbiani, u kojoj se trenutno izvode radovi, i tu se kod uređenja unutrašnjeg prostora očituje struka. Vlasnicima kuća koje nisu u kategoriji pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra, dajemo smjernice kako ih smiju obnoviti primjereno pravilima unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada. Po tomu naš grad i jest prepoznat i vrijedan, jer imamo očuvanu staru gradsku jezgru, nismo je devastirali kroz stoljeća i takva treba ostati za budućnost - kaže pročelnica Konzervatorskog zavoda Angela Bujas.