Kada su ju početkom prosinca iz županijske Turističke zajednice obavijestili da je jedna od dobitnica ovogodišnjeg priznanja "Zlatna boula" za "značajan doprinos održavanju čistoće i urednosti u destinaciji", Branka Lazinica ostala je ugodno iznenađena...
- Iskreno rečeno – lijepo je naći se među 28 najboljih koji su, na ovaj ili onaj način, dio šibenske turističke priče. Neki su se možda zapitali zašto priznanje jednoj čistačici iz Gradske čistoće. Prvo, priznanje ne doživljavam isključivo osobno, već kao nagradu kompletnoj ekipi koja se brine o čistoći stare gradske jezgre. Jer, uredan i čist grad - a pogotovu stara gradska jezgra - ogledalo je svih nas, rekla je na početku razgovora vedra, raspoložena i uvijek s osmijehom na licu pedesetogodišnjakinja sa šibenskih Vidika. Prema sistematizaciji radnih mjesta, Branka je higijeničarka. Za Šibenčane, posebno ono malo stalnih stanovnika u staroj gradskoj jezgri, te ugostitelja i drugih obrtnika ona je – "naša Branka".
Tečaj engleskog
- Ma krasna je osoba i svaka čast onomu tko ju je predložio za nagradu. Branka je naša duša i zaslužila je priznanje. Takve osobe treba isticati, nagrađivati, a ne samo one na funkcijama. Mali čovjek zaslužuje biti nagrađen, rekla nam je vlasnica jednog frizerskog salona u Kalelargi u koji Branka svakodnevno navrati, upita za zdravlje, razmijeni koju riječ, te upita imaju li što za smeće. I ne samo tu, već u svaku radnju, pa i na kućni prag ako treba. I tako svaki dan, već 11 godina. U Gradskoj čistoći se zaposlila prije 23 godine. Završila je Srednju upravni školu u Šibeniku i prvo radno mjesto imala u Brbirskim Mostinama, u zaleđu Skradina. Radila je tamo godinu dana na zamjeni kao matičar i voditelj Mjesnog ureda. Bilo je to 1987. godine, a potom je - jer su ju ocijenili kao dobru i savjesnu radnicu - prebacili u tadašnji Sekretarijat narodne obrane u Šibenik. Tu je radila do 1993. godine, a ondje je došlo do reorganizacije, radno mjesto daktilografa u referadi općih poslova je ukinuto i Branka je ostala bez posla. Otkaz je dobila za vrijeme trudnoće, vodila je radni spor i dobila ga, ali se nije vratila jer je u međuvremenu, 1994.godine, počela raditi u Čistoći.
- To mi je bilo sigurnije i nisam htjela riskirati. Godinama sam radila u službi odvoza smeća, na kamionima, kao i mnoge moje kolegice. Nije mi smetalo, bila sam mlađa a i ekipa je bila super. I eto - prije 11 godina raspoređena sam na čišćenje stare gradske jezgre - kaže Branka. U međuvremenu je završila tečaj informatike, a sad se dala u učenje engleskog jezika. Upravo pohađa tečaj i - kaže - ide joj odlično. Engleskog je, uz pomoć Googlea, muža i sina, već nešto i naučila, ali želi više i u krajnjem - imati "crno na bijelo", jer nikad se ne zna što život nosi.
Dnevni ritam
- Pošto sam u uniformi, mnogi mi stranci prilaze i pitaju put za autobusni kolodvor, katedralu, naše tvrđave, plažu, neki restoran, gdje mogu kupiti kruh, gdje je ribarnica i slično. Znam ja ono osnovno i bez problema im odgovorim, ali želim naučiti više da mogu još bolje komunicirati - govori Branka.
Ona je pravi primjer da danas više čistač ulica ne može biti svatko, a i sama navodi da 95 posto njezinih kolegica imaju srednju stručnu spremu. Ne osjeća nikakvu nelagodu zbog posla koji obavlja i ponaša se kao da čisti vlastito dvorište. Iz iskustva kaže da su se mišljenja i odnosi ljudi prema tom zvanju i poslu znatno promijenili u odnosu na prije dvadeset ili trideset godina.
- Posao je to kao i svaki drugi i obavljam ga savjesno i s lakoćom. Već imam dnevni ritam, pa smjenu koja traje od 7 do 14 sati, od kad je postavljen aparat za naplatu, počinjem čišćenjem javnog gradskog WC-a. Područje koje čistim je od zgrade kazališta, gornja i donja Kalelarga, dio oko katedrale sv. Jakova, uz Gradsku vijećnicu prema Trgu Četiri bunara, dio prema Gorici do Galerije sv. Krševana, te Ulica Nove crkve do Starog pazara. Veliki je to prostor, ali najvažnija je dobra organizacija - govori Branka. Ako su u gradu na nekoj lokaciji u njenom "rajonu" za čišćenje bili večernji događaji, posebno ljeti, prvo njih počisti.
Također, ako je noću bilo bure ili juga, Branka već zna gdje je najviše smeća vjetar nanio i gdje treba hitno intervenirati. Pohvalit će se dobrom suradnjom sa stanarima stare gradske jezgre koji joj dojave ako u nekoj ulici, koju je već prošla, opet ima smeća.
Psi i sladoled
Branku ponekad naljuti kad vidi vlasnika psa koji - nakon što je njegov ljubimac obavio veliku nuždu nasred uske kamene ulice - samo produži dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Ako mu nešto kaže, može biti neugodan, pa radije prešuti, pokupi izmet, opere pod i ide dalje. U ljetnom razdoblju, kad je grad pun turista, osim uobičajenog čišćenja, najviše posla ima zbog sladoleda.
- Svako malo naiđem na rastopljeni sladoled na ulici, ispadne im iz ruke, pa moram odmah počistiti i oprati da se ne bi netko poskliznuo i, ne daj bože, pao i ozlijedio se - reče Branka.
Progovorile smo i o obitelji i njezinih troje djece na koje je izuzetno ponosna. Starija kćer je diplomirala na Učiteljskom fakultetu u Zadru i dobila Rektorovu nagradu, mlađa je na četvrtoj godini Ekonomskog fakulteta u Splitu, a sin je učenik sedmog razreda osnovne škole. Zadovoljna je svojim i obiteljskim životom, a iz razgovora zaključujemo i poslom. Imala je pet direktora, ali se na niti jednog nije požalila, jer uvijek jednako savjesno obavlja posao. Plaća je, za hrvatske i šibenske uvjete, veli, relativno dobra, a što je najvažnije sigurna.
- Da je veća, bilo bi još bolje. Imamo božićnice, uskrsnice, jubilarne nagrade, regres za godišnji odmor i plaćeni prijevoz, što neki nemaju... Dobro je - na kraju će Branka.
