Požar koji je nedavno buknuo na prvom katu zgrade bivše "Revije“ tik uz hotel "Krka“ na šibenskoj rivi, ponovno je aktualizirao pitanje ruševnih zdanja u gradu kao mjesta na koja zalaze opijatski ovisnici i, općenito, problematične osobe poznate policiji. Ne želeći prejudicirati rezultat policijske istrage, sam je Zoran Popović, vlasnik opožarene zgrade, međutim, istaknuo kako se već duže vrijeme bezuspješno bori sa narkomanima koji provaljuju u derutnu građevinu i u njoj pronalaze sklonište od neželjenih pogleda za odavanje svojim porocima.
– U više sam navrata prostor zagrađivao i postavljao barijere, no ni metalna ih ograda nije spriječila. Ispilali su je i ušli. Zbog toga ne dvojim da su požar izazvale upravo osobe iz takvog miljea – uvjeren je Popović.
Da je vatra buknula u gluho doba noći ili da vatrogasci nisu tako brzo intervenirali, pitanje je bi li šteta bila neznatna i koliki bi danak uzela vatra unatoč činjenici što će zgrada ionako biti srušena. No, nekadašnje "Revijino“ zdanje u srcu gradske povijesne cjeline, nije jedino mjesto u kojeg zalaze "nepozvani gosti“.
Parkiralište "Šarina pekara“ ili preciznije, ruševne prostorije starog pekarskog pogona čija se unutrašnjost ne vidi sa parkirališta, često je sklonište ovisnika o drogi ili alkoholu, adolescenata sklonih izgredima i delikventskom ponašanju. Makar tako tvrde stanari obližnjih zgrada koji na parkiralištu ostavljaju svoja vozila.
– Imam mjesečnu pretplatu za parkiralište jer stanujem u blizini. Nekad se, posebno ljeti, dogodi da su sva mjesta popunjena, pa se privremeno poslužim dvorištem svoje prijateljice, a onda u kasnijim noćnim satima odem po vozilo i preparkiram ga. Vjerujte mi da sam ovdje noću znala vidjeti sve i svašta. Jednom mi je izdrogirani momak iz mračnog prolaza skočio na haubu. Od tada, iza 20 sati na parkiralište šaljem supruga – kazala nam je starija gospođa zamolivši nas za anonimnost u strahu od osvete "raznih likova kojima je parkiralište noćna adresa“.
Ruševna zgrada prve šibenske bolnice ili takozvani boški dom također je još jedna građevina koja, u iščekivanju investitora, služi posjetiteljima "onkraj zakona“. Velika metalna vrata, glavni ulaz u objekt koji pamti bolja vremena jest zaključan, ali to, tvrde naši izvori, ništa ne znači.
U prostor bivše bolnice sa čijih su zatvora odavno skinute grilje i vrata ulazi se preko visoke metalne ograde iz pokrajnje ulice. Zaštićeni od pogleda prolaznika, pa i stanara obližnjih kuća, gradski izgrednici i ovisnici tu navodno borave danima i noćima.
Borave sasvim sigurno i u ruševini nekad reprezentativnog kamenog zdanja nedaleko prvog igrališta za pse u Rokićima. Do napuštenog se zdanja na brežuljku blizu magistrale stiže puteljkom kroz borovu šumu. Stoga je valjda i toliko atraktivno onima koji ne žele svjedoke svojih narkomanskih seansi. Svakog od nepozvanih posjetitelja mogu vidjeti i čuti prije nego što ovi ugledaju njih. A da su u pitanju upravo takve, ovisničke "zabave“, svjedoče odbačene šprice i injekcije u unutrašnjosti ruševine, stari štramac koji, unatoč skoro srušenom krovištu, prljavštini, kamenju i smeću, nagorjelim zidovima išaranim grafitima još služi svrsi... Netko u tom opskurnom, katastrofičnom okruženju očito stanuje.
Ima li još takvih adresa u Šibeniku? Naravno da ima, u to nema dvojbe. Policija ih ne želi obznaniti jer su mnoga od njih poprište njihovih "operativnih postupanja“.
Gradska uprava Šibenika, pak, usredotočena je na javni sektor. U privatno vlasništvo u koje spadaju takve nekretnine nema ni zakonskih, ni drugih ovlasti intervenirati. No, tko će sutra biti odgovoran ukoliko se na takvom mjestu sutra dogodi ili izazove kakvo zlo koje će ugroziti javno dobro, zdravlje i živote građana?