Tapa-tapa, kucka i pouzdano klapa 60-tak 'konja' iz dizelskoga srca leuta 'Avalon', 11 metarske brodice koja poput svojevrsnog morskoga tramvaja i ovoga ljeta održava kružnu liniju šibenskim portom povezujući Mandalinu, rivu i kupalište na Martinskoj. Do sredine rujna, 'Avalon' će u šest navrata dnevno, u razdoblju od 9 - 21,30 sati broditi na toj relaciji.
Nakon nekoliko dana prinudnog izostanka i poremaćaja u ruti zbog radova u lučici Vrnaža na mjestu gdje je 'Avalon' lani pristajao, od utorka linija opet redovito kreće iz Mandaline, svoje polazišne luke i redovito je dotiče.
Karta u jednom smjeru košta sedam, a povratna više nego povoljnih 10 kuna. Bilo bi to skuplje da gradska uprava ne priskače potporom iz proračuna, jer je lani pokrenuta ruta uspješno prošla probnu sezonu i od ove godine službena je gradska linija javnog prijevoza. Poticaj je građanima da ljeti koriste prijevoz morem ne bi li se rasteretilo mučno prometovanje zagušenim šibenskim ulicama. Praktična i ugodna plovidba istodobno je i panoramsko razgledanje grada čija slika s mora zadivljuje kao da je prikazana na cinemaskopu.
Što je rekao jedan sugrađanin smijući se od srca u prolazu obalom, dok je 'Avalon' takavao rivu, mani ti brod kojemu se motor ne čuje, a još kada od njegove trešnje putnicima ispadaju dentjere iz usta, to se onda zove sigurnom plovidbom… Boj se kada prestane tresti, htio je zapravo, slikovito reći da ne vjeruje u brodove na električni pogon koji su budućnost, onako bešumni poput duhova, niti je ikada bio poklonikom plastike.
- Čast ekologiji i ovin - onin materijalima, ali drvo je drvo, a brodska makina je makina koja se triba čuti! - uvukao je glavu među ramena, kao da mu je neugodno što se grozi nove tehnologije što ovladava cestama i vodama. Nisam do te mjere radikalan, no i meni je solidno održavani i obnavljani 'Avalon', izgrađen od hrastovine prije gotovo sedamdesetak godina u Veloj Luci jedini tip broda kakvog bih volio vidjeti i u njemu se voziti baš na toj, šibenskoj gradskoj liniji. Brod od tradicije, s toliko mora u bokovima za sve te godine koliko je u brazdi, tu najbolje pristaje. I dakako da je ono s dentjerama najobičnije pretjerivanje, izrečeno u počast klasičnom drvenom brodu jer na palubi leuta, uz prigušenu zvučnu kulisu iz strojarnice u santinama, blaženim snom može zaspati i malo dijete.
Gusarski šudar
Kapetana Gorana Ikača kao da smo lani, kada je ova linija započela kao europski pilot projekt, ostavili u pilotini 'Avalona' s istim gusarskim šudarom preko glave, a jednaku bradu kao i lani nosi i mornar Ante Bekavac, u svakom trenutku putnicima na usluzi. Jedino što ovoga ljeta imaju neizbježne, obvezne medicinske maske preko lica, ili pod bradom, ovisno o prilici.
Pitam Antu što je s njegovim glavnim zanimanjem zidara, na što odgovara da mu je to zimski posao. A mali od palube na gradskoj ruti drvenim leutom ugodan je godišnji odmor, smije se.
- Dobro, di to ima da se Imoćanin ostavi zidarije i bauštele!? - spremno priskače Ikač začuđen pitanjem, uz Antino odobravanje.
- Ma gradija bi ja kuće i od kockica, ako nikako drugačije, to je moje. Čast zidariji, a neka i ovakvog odmora, zaključen je veseli razgovor o tome. Oni su pomorci domicilne turističke agencije, vlasnika broda, koji je u istoj režiji, pobijedivši na natječaju plovio i lani, kada je ta linija bila pilot projekt.
- Sva je sreća, uozbiljio se Goran Ikač, što je odluka da ova ruta postane službenom, donesena lani, nakon što se prve sezone pokazalo da bi njeno uvođenje kao redovite bio pun pogodak.
- Jako je malo ljudi ove godine. Da ih je toliko bilo prošlog ljeta dok je projekt bio probni, ove godine sigurno ne bismo plovili, kaže barba i dopunjuje rječitim podatkom da su lani sredinom srpnja prevozili nekoliko stotina ljudi dnevno, a ovoga ljeta najviše dvadesetak. Uglavnom su putnici bili domaći, Šibenčani, koji su rado odlazili na Martinsku, staro šibensko kupalište napušteno odavno, a u posljednjim godinama obnovljeno naporima Darka Relje - Ritma, agilnog predsjednika Udruge Disco gimnazija i uz potporu gradske uprave. Mnogi bi se od tih Šibenčana, a i dosta turista, ukrcali ne zbog kupanja na Martinskoj, nego jedino radi plovidbe, pogleda na grad i ugodne ćakule na 'Avalonu'. No, sada je mnoge od njih strah od virusa, stariji su ljudi i čuvaju se jedva izlazeći iz kuća, objašnjava Ikač glavni razlog puno manjeg broja putnika ove godine.
- Valjda ne bismo trebali strahovati za daljnji opstanak linije kojoj sigurno treba nekoliko godina da zaživi u svoj punini i na sebe veže još neke sadržaje. Ova epidemijska sezona ni po čemu ne bi trebala biti mjerodavna za donošenje odluka takve vrste, dodaje Ikač.
Glazbeni festivali
Doduše, kapetan se ufa u posjetitelje glazbenih festivala na Martinskoj tijekom srpnja i kolovoza, a izgleda da i turistička sezona obećava više nego što se itko nadao. Festivala će biti ukupno šest - jedan je prohujao minulog vikenda i rijetke su takve manifestacije u nas od kojih se zbog prijetnje koronavirusa nije odustalo, nego se Martinska u ozračju festivala propagira kao COVID safe zona. Organizatori tvrde kako su osigurali da vuk ostane sit, a koza cijela, što je pokazao prvi u nizu, Seasplash festival. Corona dance piše mu u ovogodišnjem nazivu. Ples s tigrom, tako da mu baš ne staneš na rep, rekao bi slikovito epidemiolog Igor Rudan. A i što bi nagaženi tigar grizao kada festival očito nije svadba.
Zadivljene i zbunjene u isto vrijeme bile su dvije Osječanke, rođene sestre Jasminka i Ružica. Stigle su dan prije na jednotjedni odmor i odsjele u nekom apartmanu. Nikad prije nisu bile u Šibeniku i oduševljene su ljepotom grada, pričaju veselo dok brodimo prema Martinskoj. Potvrđujući prethodno, Ružica je gotovo cijelo vrijeme 10-minutne vožnje do Martinske bila na provi, neprestano snimajući panoramu grada. Objašnjavam koliko je morem taj put kraći i ugodniji pokazujući im šibenski most u daljini kojim treba proći ako se na Martinsku zapute 15-tak kilometara cestom. Potom su se zbunile kada sam im rekao da nećemo proći kanalom sv. Ante, jer su zapravo namjeravale otići na Jadriju i proći pored tvrđave sv. Nikole o čemu im je govorio domaćin kod kojeg su na smještaju.
No, za Jadriju treba čekati plimu. Ne podizanje mora, nego se 'Plima' zove brod koji se na rivi privezuje do 'Avalona' i tamo će onda sutra, vratilo im se raspoloženje dočim su saznale da je i Martinska lijepo mjesto za kupanje, makar im se pokazala slučajnim izborom. Bit će vremena za sve, na odmoru su ionako.
Na Martinskoj zajedno s unukom izlazi i gospođa Marina, porijeklom s Visa. Obitelj je dugo je boravila u Kanadi, a Šibenik, gdje imaju kuću najdraži im je grad u svako doba godine i stalno mu dolaze iz Zagreba.
Ante Bekavac bolje namješta masku čim 'Avalon' dotiče kraj. Jedni putnici izlaze, drugi se ukrcavaju, a kada su ga iz daljega ugledale Manuela Ogar i Milena Ercegović Beba, i one su prekrile lica.
- Otkud znamo što se događa dok smo bile na kupanju! Da vitar nije donio virus s druge strane? - podgrijale su ionako dobro raspoloženje na palubi Šibenčanke koje su dugo radile zajedno u glavnom bolničkom laboratoriju. Manuela živi u Docu, Milena u Kalelargi i odmah su prigrlile otvaranje ove linije koja ih vraća na Martinsku gdje su proplivale, kao i naraštaji Šibenčana.
- U tišini i hladovini imamo ugođaj kakav se samo može poželjeti. I neponovljiv pogled na naš lipi grad, kažu gospođe koje ne propuštaju ni jedno ljetnje jutro na Martinskoj.
Mi nismo imali vremena smočiti se, no djetinjstvo se dade evocirati i na drugi način. Pitam smo Gorana i Antu hoće li nam naplatiti kartu, međutim srdačno su nas počastili vožnjom. Dogovorili smo se da izgleda kao švercanje, kako je ne jednom znalo biti davno, u kratkim hlačama i japankama djetinjstva.