Didovi i pradidovi možda se okreću u grobu krsteći se lijevom i desnom zato što današnjem naraštaju, kao što je mladi inženjer agronomije Ivan Škugor (27) iz šibenske Dubrave, pada na pamet uzgajati "draču".
To drača s pravom je u navodnicima jer samonikla šparožina "jest bodava i dračava" isto onoliko koliko je njezin izbojak, šparoga, mekan, hruskav, ukusan i - skup.
Nije riječ o uzgoju one tuste, pitome i kao prst debele šparoge, nego divlje, nekad sirotinjske, a danas ekskluzivne namirnice. Zdravog super fooda, i da nije planinarenja po kršu u potrazi za slasnim izbojcima malo tko bi se samoniklih šparoga najeo po cijeni od pet eura za stručak. U štađunu od ožujka do svibnja bere ih staro i mlado, više ili manje okretni, čak i polupokretni...
Tragikomično je da štaka čak dobro dođe kako bi se njome prošuškalo po grmlju, radi zmija.
Stvari idu ka tome da za sve tanji mac šparoga treba izdvojiti sve više eura: na šibenskoj Pijaci cijena je zastala na pet eura, a bila je i osam.
Po kilogramu, za prve berbe tražilo se i 80-ak eura, pa 60, a sada se cijena ustalila na 40.
Priznajemo, zastali smo s upitnicima iznad glave na prvu vijest o uzgoju divlje šparoge. Koja je svrha kultivirati nešto čime nas sve divljija priroda oko nas obilno daruje? I što je tu toliko zahtjevno? Lašunom iskopaš šparožinu iz divljine i premjestiš je u vrtal ili na njivu... - razmišlja mali Ivica, ali Ivan dobro zna da nije tako, ta nije nizašto agronom.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.