Amerikanci su se povukli iz Afganistana, nakon dvadeset godina, s mršavim rezultatom – gdje si bio, što si radio, nigdje ništa – a nekako istodobno, što je prošlo prilično nezapaženo, i Turci su se povukli iz Šibenika. I dok o Afganistanu svi sve znaju, pričaju i komentiraju, o prodaji turskog hotela D-Resort u Mandalini hrvatskim mirovinskim fondovima – nitko ništa.
Zavrtjela se kratka vijest šibenskim medijskim prostorom, i ćao – primili na znanje. Idemo dalje. Kao da je ono što se dogodilo četiri-pet tisuća kilometara daleko od nas bitnije od onoga što nam se događa pred nosom. Možda i jest, ali ni transakcija koja se dogodila na Kulini nije nezanimljiva, iako je prošla malo – ili malo previše – ispod radara nas Šibenčana i Hrvata općenito.
Koje više zanima koliko je tko platio pizzu u restoranu ili fažolet na pazaru nego hotel sa 69 soba i apartmana te tri ekskluzivne vile na prvorazrednom položaju u Šibeniku, na samoj morskoj obali, usred prve hrvatske marine za megajahte, te Villu Dubrovnik s njim u paketu. Za koju se navodi da je jedan od najboljih malih hrvatskih hotela, u kojem je prosječna cijena noćenja tisuću eura.
Dobar posao u Mandalini
Prema informacijama iz tiska, iako svi detalji još nisu poznati, ispada da su kupci – "hrvatski mirovinski fondovi" – to platili 194,7 milijuna kuna. Ako se uzme u obzir podatak kojim se dosad baratalo, da je Dogus grupa – samo – u hotel na šibenskoj Kulini, koji je projektirao Niko Bašić, a koji je otvoren u ljeto 2016. godine, uložila 25 milijuna eura, onda već i naoko, nama nevježama, postaje jasno da bi mogao biti u pitanju prilično dobar posao hrvatskih mirovinskih fondova.
Uostalom, svi koji makar nešto znaju o mirovinskim fondovima znaju "po defaultu" da je riječ o vrlo konzervativnim ustanovama, koje kupuju samo ono što je "ziherica". I sigurna zarada. Mirovinci ne špekuliraju, niti smiju špekulirati, jer raspolažu lovom koju su im hrvatski radnici – budući umirovljenici – dakle, sirotinja, radnička klasa, stavili na raspolaganje da u njihovo ime investiraju. Kako bi od tih investicija, dionica, poslovnih udjela, pa i cijelih kompanija, odnosno hotela, imali sigurnu rentu u starosti.
Time dolazimo i do još nečeg vrlo bitnog, pogotovo onima koji su jamrali – i još jamraju – kako smo "sve poprodali". Strancima! I kako smo ostali – ili ćemo ostati – bez ičega, sirotinja koja će se raseliti ili raditi za druge u vlastitoj državi, jeftina radna snaga, konobari i recepcionari. Ovdje vidimo da ne prodajemo baš sve, nego – evo – i kupujemo.
I da turski hotel u Mandalini više nije "turski", nego je sad – hrvatski. U vlasništvu hrvatskih radnika – sadašnjih i budućih umirovljenika. Koji imaju u njima udjele. Znači da ponekad ima i istine u onom što su govorili oni koji su zagovarali (strane) investicije. Neće nitko odnijeti ništa sa sobom! Turci su otišli, ali je hotel ostao. Nama, Šibenčanima i Hrvatima. Ili nekom trećem, ako ga danas-sutra prodamo, za bolju lovu od ove za koju smo ga kupili. Jer, što će nam hotel – i vlasništvo – koje ne donosi dobit? A ima samo troškove! Riješit ćemo ga se, kao što su ga se riješili i Turci. Jer, hrvatstvo – ili hrvatovanje – je jedno, a lova i penzije nešto drugo.
Sponzori košarke i jedrenja
Turski rezultati u Šibeniku i Hrvatskoj po svemu bi, dakle, mogli biti slični onima američkim u Afganistanu. Došli su pompozno, s idejom da kupe kompletan hrvatski ACI, stekli su u njemu deset posto vlasništva, sam ulog u hotel i marinu u Šibeniku iznosio je oko 45 milijuna eura, sponzorirali su KK Šibenik, doveli u Šibenik 2019. Svjetsko prvenstvo po ORC-u, što je bilo brendirano kao "najveći sportski događaj u povijesti, sa 150 jedrilica i tisuću jedriličara iz cijelog svijeta". Bilo je to 2019., a danas, samo dvije godine poslije, povlače se iz svega, i odlaze iz Šibenika, Zadra i Hrvatske – tri svoje marine, na Kulini u Šibeniku, Borik u Zadru i Dalmacija u Sukošanu, prodali su CVC Kapital Fondu iz Luksemburga.
Od cijelog poslovnog carstva u Dalmaciji ostao im je samo hotel Maraska u Zadru. Prema vlastitim podacima, Dogus grupa je u deset godina uložila u Hrvatsku 270 milijuna eura, a zaposlila oko 350, uglavnom domaćih radnika. S njima smo, dakle, mi u Hrvatskoj višestruko profitirali, čak i sad kad su odlazili, ali čisto sumnjamo da su i Turci tako prošli s nama – i Dogus grupa, ali i banke koje su ih kreditirale u njihovoj ekspanziji...