Širokim spektrom boja i ukrasa tisućama blistavih žarulja na drveću i na ulicama grada s božićnom jelkom od osam metara na Poljani i atraktivnim klizalištem, po prvi put na tom mjestu, Šibenik je ušao u doba Došašća ili, kako se to danas češće govori - Adventa.
Iako su minuli tjedni donosili bujice kiše, a potom jake refule bure, ipak ovo doba privlači i mlađe i starije u ambijent predblagdanskoga ugođaja. Dok u Perivoju fra Luje Maruna pred crkvom Gospe van grada prevladava tišina s diskretnijom rasvjetom, Perivoj Roberta Visianija "iskri" od svjetla, raspoloženja i ugođaja.
Scenarij je osmislio viši dizajner Boris Čelar, koji taj posao radi od 2014. godine.
Nekom navikom zadnjih godina ustalilo se ovo predbožićno razdoblje nazivati Adventurom, spektaklom s raznovrsnom ponudom na otvorenom "za dušu i tilo". U svemu tome je očit i oblik komercijalizacije blagdana.
- Došašće, Advent, prije svega je doba nade i vjetre u Kristov dolazak kako nas naučava naša Crkva - reći će don Krešo Mateša, kanonik i župnik Župe sv. Jakova apostola, te će dodati:
- Slavimo ga u svim našim župama pobožnošću i molitvama u redovitim misama i Zornicama sve do dana Kristova rođenja. Ali i u ovo doba opasnosti i rizika od prijeteće epidemije, svako pretjerivanje u vanjskim oblicima opuštanja može uroditi posljedicama.
Zato smo i mi u naš adventski obilazak Krešimirovim gradom krenuli s maskom na licu, poput onog u Puccinijevoj operi "Pagliacci" (Masku navuci i lik svoj promijeni…).
Na Poljani je postavljeno veliko klizalište koje je podigla riječka tvrtka "Arctic" o čemu nam je njezin stručnjak za takve objekte Denis Ventin rekao da je "posljednja riječ tehnike" i koje će za svoga trajanja do 1. siječnja 2022. raditi na veselje mladih, uz velik utrošak električne energije u sustavu zamrzavanja vode.
Svjedočimo posebno velikim skupinama mladih koji izlaze na ledenu pistu, tiskajući se oko blagajne za ulaznicu od 30 kuna i četrdesetak minuta klizanja. Nitko nema maske, iako je to preporuka svih nadležnih službi.
U raskošnome parku od asortimana ponude zamijetili smo roštilje s mesom i kobasicama, salate, kao i fritule u čaši za 20 kuna.
Ali i kuhanu votku (!), skupa žestoka pića, sokove i mnogo piva. Konzumenata ima. Kako za koga, reklo bi se. Ipak, najugodnije od svega je đirem proći kroz sve to.
Naposljetku, na grijanoj terasi jednog kafića susreli smo i goste iz dalekoga Tajlanda. Preletjeli su pola zemaljske kugle da bi u Dalmaciji proveli zimski odmor. Malen li je svijet, uistinu.