Mnogi će Šibenčani reći da se ne sjećaju ovako ljute zime, koja je na ovakav način „sjekla“ početkom siječnja. Istina, znalo je biti pravih toplih dana, kao što se dogodilo krajem protekle godine.
Ipak, bilo je zimskih doba koja po hladnoćama, mrazevima i ikim temperaturama spadaju gotovo u rekorde 210. stoljeća. Takva je, na primjer bila "čuvena“ zima godine 1956. Kad snijeg i led u Šibeniku i okolici nije popuštao punih 30 dana kad su uništeni mnogi usjevi(maslinici, vinogradi) koji se više nikada nisu oporavili. Pamti se još 1963. godina,pa 1976. i 1985.,1993. i još neke, primjerice ona u veljači 2012. ili koncem siječnja 2014. iz kojeg datira i naša naslovna fotografija koju je snimio Nikša Stipaničev.
Sačuvali smo i fotografiju iz 1993. negdje pred kraj siječnja, snimljenu kraj zaleđenog vodoskoka u prednjem dijelu šibenskoga perivoja.
Dječak Dalibor Červar, mlađi sin poznatog šibenskog arhitekta Gustava Červara, očarano promatra dojmljive ledene naslage. Zamrznute stalagtite, prave skulptura što su ih načinili vjetar i mrzla voda iz vrča na uzglavlju mrske nimfe. Taj je prizor trajao danima. Da bi sve, nakon naglog zatopljenja, baš kao nekom čarolijom, brzo nestalo.
Isto mjesto obišli smo i početkom ovoga siječnja, ali je stara šibenska fontana iz druge polovice 19. stoljeća bila prazna i suha, zahrđala i "beživotna“. Jer joj je, još za Adventskih dana, zavrnut dovodni ventil. Kako bi s fontane visjeli nizovi ukrasni lampica što su, valjda, trebali dočarati upravo tanke "mosure“ zamrznute vode. A uokolo nikoga radi usporedbe s onom mrzlom zimom godine 1993.
Ali umjesto toga, voda je u mlazovima stalno šikljala iz male fontane kod Kazališta, prelijevajući se i zaleđujući se na pločniku za pogibelj prolaznicima.
