StoryEditorOCM

Stisla se pijaca na zimi, kao i malobrojni prodavači za svojim bancima; Trbuh grada ionako je sve prazniji, kao i gradsko zaleđe

10. siječnja 2020. - 12:46

Stisla se šibenska pijaca na zimi, kao i malobrojni prodavači za svojim bancima. Trbuh grada ionako je sve prazniji, kao i gradsko zaleđe; već dugo gotovo cijeli srednji red nema tko ispuniti proizvodima sela, no ono čega ima od povrća, a mahom je “od kupusova roda” zeleni se kao žuč i blago je ledom opaljeno.

Taman da bude slatko i po guštu bonkulovića koji redom savjetuju kako u zimsku zelen oprljenu slanom, da bi bila u kategoriji ‘ajnc A’ treba nogom ugaziti i prase zajedno s dobrim bilim lukom, pa neka vani onda dimi i zavija do mile volje.

– Da šta nego zima – govori Paško Matas i domeće da je u njegovim Rupama, gdje vodi svoj OPG prošle noći bilo minus 5. U Šibeniku ga je jutros na pijaci dočekalo dva stupnja toplije vrijeme i ovih dana bude lakše tek oko desete ure, kada ogrije sunce, a s njime se pijacom razmile i kupci.

Led omekša okus

Zvone Bljajić, OPG-ovac nepokolebljivo vedra duha s dugogodišnjim stažom na pijaci podsjeća da je pijaca već dugo u padu. Možda manje s ponudom, koliko nedostaje kupaca otkako su ih oteli trgovački centri strateški raspoređeni obodom grada. No, ove zime, tvrdi Zvone, još je pustije budući da je cijeli grad raskopan, pa se i oni koji bi došli na pijacu ne žele mučiti cestovnim obilaznicama, nego se na miru posluže u nekom od centara, k tome i ne razbijajući glavu s parkingom.

 

I kod njega je zimska roba, što će reći da je otporna i samo je bolja ako je slana dotakne. Možda propadne pokoji list salate, verzota, zelja ili brasunice, no ostalo je dobro i zdravo. Led omekša okus, izvuče jačinu, a ne uništi. Evenutalno se lis teke obisi kroz jutro, ali već oko podne opeta se digne i nikome ništa – objašnjava Zvone tajne pravog zimskog povrtnog fruta koji tek u ledenom zagrljaju znalcima postaje onaj pravi, za nepce i dušu.

 

– Ma to je za prste lizati i bez prasetine, samo da je zaliveno dobrim maslinovim uljem, eto utjehe i vegetarijancima od meštra – kaže Zvone.

 

Međutim, napominje, nikako nije dobro ako led uslijedi nakon kiše. E, onda cilo polje jedino moreš zaorati i zato ne triba strahovati dok je suvoga leda, ionako dođe kao začin.

 

Kao u rajskome vrtu

 

Zoran Zrile iz Lađevaca, Zvonin susjed “banak do banka” i začudo, mlad čovjek u poljoprivredi i na selu, igra međutim na sigurno, makar i njegovu ponudu čine najviše na led otporne kupusnjače i salata.

 

– Kod mene ti vrtal od leda čuva paučina! - zagonetno se smješka Zoran i odmah objašnjava da je to plastična mreža rjeđeg tkanja, koju je razapeo po cijeloj njivi, preko blitve, špinata, kupusa...

 

– Ništa od posla i prođe ako nećeš uložiti, viruj ti meni! – govori. Jer, slana napravi najviše štete, a kada list prekriješ mrižon, 30-gramskom, mraz ne može ugristi list. A ispod je toplo, barem tri stupnja više od okolnog zraka i reklo bi se da veću zimu pati Zoran kada u rana jutra dolazi na pijacu, dok je njegovome zelenome blagu pod paučinom kao u rajskome vrtu.

 

Tko zna što bi za suvi led dala Boja Lokin, vrtlarica iz Pakoštana. Njeni su se tendom natkriveni banci – često zakupi i dva – savijali pod teretom svakovrsne zeleni sve do prije desetak dana dok Pakoštane nije snašla, kaže ona, neviđena krupa.

 

– Onda, kada je bila ona južina, prije ove buretine... – priča Boja i opisuje kako je do Pirovca bilo sve u redu, ali gori, prema Vrani... Otuklo sve što je moglo i nije, bageron si moga zgrtati led po cesti i njivama, pa su sada, smije se, svi uzeli godišnji odmor i planduju, a ona u Šibenik donese ostatke ostataka, ono što se dalo spasiti i u pristojnom je stanju.

 

Uzoriti Pakoštanci

 

Osjeti se na pijaci nedostatak Pakoštanaca, oduvijek uzoritih vrtlara - naših Bugara kako im komplimentira Zvone Bljajić – koji zelenu vezu sa Šibenikom održavaju još otkako se plovilo brodovima, a magistrale nije bilo. I ne planduju, ne znaju za to, nego se Boja šali, vrckava kakva jest, bez obzira i na najjaču krupu a prava je istina da njeni mištani i susjedi zaoravaju uništeno i sade novo povrće, za proljetnu prodaju.

– Evo, vid’ sada poriluka, a bija je ka naslikan. I kaul, jednako...

21. studeni 2024 15:20