StoryEditor
GlazbaUskoro

Siniša Škarica lansira 'Tvornicu glazbe'

Piše Ivo MIKULIČIN
18. veljače 2017. - 17:42

Poslije desetljeća uspjeha na hrvatskoj glazbenoj sceni Šibenčani će se uskoro moći hvaliti i "Tvornicom glazbe“. Tako se zove glazbeno-publicistički uradak, koji gotovo deset godina piše zagrebački Šibenčanin Siniša Škarica, poznat kao dugogodišnji urednik Croatia Recordsa ili nekadašnjeg Jugotona. Riječ je o trima tomovima sa po 500 stranica, koji neposredno svjedoče o sedamdeset godina te velike diskografske kuće. Na poseban, Škaričin način.
– Na stranicama tih knjiga nisu se našle samo najveće zvijezde. Pokušavam vratiti sjećanja i na one, koji su nezasluženo zaboravljeni, a čiji je trag u hrvatskoj diskografiji i te kako dubok. Tko se još sjeća Slavka Kopuna, koji je uspješno vodio našu diskografsku kuću trideset godina!? Mlađi nemaju pojma tko je Mario Kinel, čiji su mi zapisi bili silno dragocjena građa. O tome kako vrijeme leti uvjerio sam se na drastičan način. Mene je na posao u ondašnjem Jugotonu, prije točno 43 godine primio Pero Gotovac, sin velikog Jakova, koji je nedavno proslavio devedeseti rođendan Slavka Kopuna – počeo je Škarica.
 

Najizravnije impresije


Čujem da ste od prvog dana na poslu uredno vodili bilješke, posebice o izdanjima, kojima ste bili autor?
– Varate se, ako mislite, da je moja "Tvornica glazbe“ veliki katalog izvođača i pjesama. Za to bi bilo malo i deset knjiga! Riječ je o mojim najizravnijim impresijama o bitnim izdanjima naše diskografske kuće. Uz napomenu kako je mala vjerojatnost da je preskočeno neko veliko glazbeno ime. No, ne spominjem samo ona najzvučnija. Našao sam mjesta i za, primjerice, pomalo zaboravljenog Josipa Ivankovića, "oca“ nekad popularnih Zlatnih dukata, koji su pokrenuli onaj snažni val tamburaške glazbe početkom devedesetih godina minulog stoljeća.
Šibenski je trag u sedamdeset godina Croatia Recordsa ili Jugotona jamačno dubok!?
– Zar sumnjate u to kraj legendi kakve su Mišo, Arsen i Vice!? U knjizi sam posebno potencirao Mišine "Rane godine“ ili izdanje, koje je kompilacija njegovih uspješnica od "Ne mogu prestati da te ljubim“ do "Proplakat će me zora“. A taj je projekt u utrci za Porina tijesno poražen od Arsenove kompilacije "Čovjek kao ja“. Neovisno o formalnom sukobu interesa u opisu uspješne rock-faze hrvatske glazbe, nisam mogao preskočiti ni svoju grupu "Mi“. O šibenskim klapama da ne govorim. Dao sam posebno mjesto Šibeniku i Maslini, a nisam preskočio ni Bonacu.



Pretpostavljam ni splitske susjede? Oni su, uostalom, u pjesmi "Osamdesete" bez pardona otkrili "kako su snimke nosili Škarici"!
– Divna su bila ta nadarena splitska dica. S Dalekom obalom i Marijanom Banom, Nenom Belanom i Đavolima, a kruna njihovih uspjeha je, dakako, Gibonni. Na prvi pogled rekao bih "ništa posebno“. A onda detektiraš talent, temeljen na toploj dalmatinskoj duši. S modernim konceptom.
 

Diskografija se reanimira


Vjerujem da će "Tvornica glazbe" biti značajan dio velike proslave 70. obljetnice Croatia Recordsa?
– Počeli smo raditi 6. studenoga 1947. na zagrebačkoj adresi Ilica 213. Dvije godine poslije, kad smo se oslobodili Informbiroa, i glazba je dobila slobodnjački, kreativni i pomalo zapadni štih. Najbolji argument toj tezi su pjesme Ive Robića, snimljene 1949. godine.



Mislim da vama ne trebam posebno opisivati kakav smo gigant bili osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kao uvjerljivo najbolja diskografska kuća u našem dijelu Europe. S brojnim izdanjima, nemalim brojem zvijezda, s prodajom, koja je za naše prilike imala brojke, koje su letjele prema nebu.
Diskografija je danas, suprotno tome, gotovo mrtva?
– Slažem se, ako govorimo o diskografiji u klasičnom smislu te riječi. No, u Velikoj Britaniji i SAD-u ima signala, koji govore o buđenju, reanimiranju. A sve se temelji na vinilu, ne na CD-u. U doba interneta i Youtubea glazba je kao nikad dostupna. Tu utrku diskografija ne može dobiti. Zgodno umotani CD ili vinil može tek biti zgodan poklon nekoj dragoj osobi. No, uvjeren sam da tako razmišljamo samo mi stariji. Da većina mladih uopće na shvaća što to govorim, pa, iskreno rečeno, ni moja djeca – završio je poluozbiljno Siniša Škarica.


Doprinos Šibenčana
Jesu li Šibenčani ponosni na vaš glazbeni put, trag u CR-u?
– To im je, dakako, puno bliže. No, nisam tu samo ja od Šibenčana. Pamti se i doprinos Dušana Šarca, Miroslava Lilića… Uostalom, aktualna je ravnateljica kuće također Šibenka Mazalina Nikolin. Znate, kad mi, Šibenčani zasjednemo u diskografsku fotelju, ne mičemo se iz nje lako. Možeš nas potjerati samo puškom! – kaže Siniša Škarica.

Izdvojeno

28. rujan 2020 23:33