StoryEditor
ŠibenikNOTE ŽIVOTA

Siniši Škarici, glazbenom veteranu, Nagrada Grada Šibenika našla je misto drito u njegovu srcu: Mater, dida i ćaća plakali bi od sriće

7. listopada 2017. - 11:00

Lijepo je izgledala pozornica dobrog, starog šibenskog kazališta, kad su se na njoj pri kraju svečane sjednice Gradskog vijeća posložili svi ovogodišnji laureati. Bilo je kao gotovo nikad dosad poznatih i uspješnih lica. Zlatni vaterpolski izbornik Ivica Tucak, državni tajnik za kulturu Ivica Poljičak, svestrani sportaš i slikar Čedo Paić… No, uvjerljivo najsretniji i najzadovoljniji među njima bio je glazbeni veteran Siniša Škarica, dobitnik ovogodišnje Nagrade Grada za životno djelo.

 

– Znate, dobio sam veliki broj nagrada u karijeri. Ne znam ni sam koliko Porina, zato jer najviše pamtim onoga iz 2002. godine za životno djelo. No, sve su mi te nagrade u odnosu na ovu šibensku u drugom planu. Sve te nagrade, statue, koje dobijemo, odložimo na policu, objesimo na zidu naše sobe ili u najlipšu veltrinu u najlipšem tinelu, ali ova Nagrada Grada Šibenika ima jedno posebno mjesto – drito u mojemu srcu – govorio nam je Škarica.

Pretpostavljam da vas je svečanost u Šibenskom kazalištu barem malo vratila u mladost?
– Znate li koga sam se prvog sjetio kad se sve bližilo kraju, a mješoviti zbor "Kolo" izvodio zadnju pjesmu Šibeniku? Svoje matere, koja je, nažalost, preminula prije godinu dana. Svoga dide Mije, koji je sa šesnaest godina bio član prve generacije "Kola", kada je ono osnovano 1899. godine. I, naravno, moga ćaće Šime, također, dugogodišnjeg "kolaša“, basa-baritona, svojevremeno i predsjednika "Kola". Svi bi oni vjerojatno zaplakali od sreće da su bili sa mnom u Kazalištu. No, ta je misija bila, dakako, nemoguća. Da je danas živ, moj dida Mijo imao bi ni manje ni više nego 130 godina!

 



U parteru je bilo lako uočiti vaše prijatelje iz legendarne grupe "Mi“. Nikicu Šprljana, Slavena Bebana, Aljošu Gojanovića… No, vjerujem da su vam misli hrlile prema vašem prvom sastavu, VIS-u "Magneti“, koji su se spojili s nezaboravnim "Mjesečarima“ te tako formirali grupu "Mi“?

– Drago mi je da su moji "miovci" bili prisutni na dodjeli nagrada u Kazalištu. Kako se u tako svečanoj i emotivnoj prilici ne bih sjetio i dobrih, starih Magneta!? Ne morate mi vjerovati, ali s većinom sam još uvijek u kontaktu. Klavijaturist Branko Vudrag živi u vojvođanskoj Staroj Pazovi. S njim se čujem redovito. Gitarist Đorđe Nikolajević živi u američkom St. Louisu i možda je najviše uspio od svih nas. On je priznati arhitekt, koji puno radi i danas. No nije prestao patiti za Šibenikom, u kojem je živio do studija. Kako se ne bih sjetio ostalih Berislava Baranovića, Nenada Vukmana. Gorana Livakovića i Igora Gulina!? I ne samo njih. Misli su mi otišle sve do pokojnog pjevača Joška Lovrića-Marčana, pa i Miše Kovača, koji je, da tako kažem, u predfazi svoje uspješne karijere pjevao s nama davne 1964. godine u onda kultnom restoranu "Dubravka" na Šubićevcu.


Polako ste nas vratili u godine, kad je Šibenik držao visoko glazbeni barjak u bivšoj državi. S Arsenom, Mišom i Vicom u naslovnim ulogama…

– I ne samo s njima! Istodobno je blistala moja grupa "Mi“, počinjala put k zvijezdama klapa "Šibenik". A već su pristizali i drugi poput Ive Pattiere. Sve će to biti opisano u drugom dijelu moje knjige "Tvornica glazbe - priče iz Dubrave“, koju sam sa zadovoljstvom prvi put promovirao u rodnom Šibeniku. Prije Zagreba!

Čujem da slijedi i promocija u Beogradu!?
– Pa, zašto ne? Dobri, stari Jugoton okupljao je sve najbolje pjevače iz bivše države. Oni, koji su već pročitali prvi dio knjige za tren su shvatili kako je bilo gotovo nemoguće preskočiti Slovenku Marijanu Deržaj, kraljicu romske glazbe Esmu Redžepovu, Đorđa Marjanovića, Oliveru Marković ili Dušana Jakšića, koji je, usput rečeno, rođen u Karlovcu.

Očito ste zadovoljni prijemom prvog dijela vaše knjige "Tvornica glazbe“?
– I više nego zadovoljan! Jednako ju je dobro prihvatila književna kritika, glazbena obitelj i obični čitatelji. Posebno ju je ishvalio uvaženi književnik Željko Ivanjek. Upravo mi je on prije puta za Šibenik kazao "kako ću se, kad primim u ruke nagradu rodnoga grada osjećati kao da sam na vrhu svijeta – završio je Siniša Škarica.

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 01:21