Nova (drugo)ligaška sezona, kao u romanu Milana Begovića “Pustolov pred vratima”, sve jače kuca na vratnice i travnjak Šubićevca. Spomenuti roman govori o ženi koja teži idealnoj ljubavi, dok trener Šibenika Mario Carević vapi za idealnom startnom postavom. S manjkom emocija, a viškom dvojbi. S dosta opreza, ali ne i bez toliko potrebnog optimizma.
Da emocije, posebice lokalpatriotizam, imaju sve manje značenje u (profesionalnom) nogometu, govori i (ne)željeni rasplet nogometnih transfera na Šubićevcu. Šibenčanin Elvis Letaj, koji je u Split požurio iz nogometne škole “Joso Bego”, izabrao je umjesto rodnoga grada slovensko Radomlje, koje nije postojalo na nogometnoj karti bivše države, kad su “narančasti” barem u pet navrata ozbiljno kucali na “ona” prvoligaška vrata.
Tragično proljeće
Vinko Petković nije ni u jednom trenutku ozbiljno pomislio na povratak kući, dok su šibenski mladići Doni Grdić i Viktor Damjanić bez predomišljanja iz “svojih razloga” napustili matični klub. Teško je oteti se dojmu da su sve to retaji turbulentnog i gotovo tragičnog šibenskog nogometnog proljeća, koje su još tužnijim učinili različiti interesi pojedinaca, kakve u bliskoj budućnosti ne bismo htjeli vidjeti ni blizu Šubićevca. Kako onda uslišiti vapaje starih šibenskih prijatelja nogometa da momčad Šibenika bude što šibenskija!?
Treba li dodatno potencirati činjenicu da bi spomenuti kvartet, mahom mladih nogometaša, bio kao melem na otvorenu ranu novom treneru Mariju Careviću ili, što je puno pragmatičnije, prihvatiti “pravo stanje stvari”!? A nije riječ samo o šibenskim emocijama, nego još više o glasnoj dvojbi novog kormilara Šubićevca kakvu taktičku formaciju preferirati u ligaškoj utrci koja je na pragu. Prva i prilično važna utakmica s jednako ambicioznim Vukovarom igra se na šibenskom travnjaku već u petak, 11. kolovoza.
– Treba stvoriti čvrstu igračku formaciju koja će u borbu za bodove krenuti na pragmatičan način, te iskoristiti povoljan ždrijeb na startu drugoligaške utrke, kad smo u prva četiri kola čak triput domaćini – uvjeren je dio navijačkog puka.
Dakako, ima i drugačijih, u nogometnom smislu nešto plemenitijih tonova. U stilu – valja stvarati momčad za budućnost, koja će biti itekako potentnija, kad joj se pridruže rekonvalescenti Marko Đira i Ivan Delić.
Tijesna je Carevićeva koža u prelamanju spomenute dvojbe, ali raduje dojam kako je novi trener Šibenika, makar je očekivao kvalitetnija pojačanja, spreman zasukati rukave te se, sa suzdržanim optimizmom, prikloniti staroj izreci “U radu je spas!”.
Povratnik na Šubićevac Ivan Roca i jedan od najvjernijih Funcuta Dane Piližota bili su zadovoljni onim što su “narančasti” pokazali u ozbiljnoj prijateljskoj provjeri s bosanskohercegovačkim prvoligašem “Posušjem” (2:2), no Carević je uporan u želji da se igra još bolje, čvršće i uigranije.
– Ne, ne mogu kazati da je bilo loše, ali ima tu, vjerujte mi, još puno posla – kratak i jasan bio je od prve Carević. Vjerojatno zbog težnje da momčad djeluje još agresivnije, te da bolje poteče pas-igra, bez čega nema ozbiljne momčadi.
Ako osluškujemo ono što se zbiva na treninzima i prijateljskim utakmica nogometaša Šibenika, onda je gotovo jasno s kakvom će udarnom jedanaestoricom Mario Carević krenuti u novu sezonu. Točnije, malo je pozicija koje vape za konačnom popunom.
Mladi vratar Đaković, koji se iskazao i u nekoliko prošlosezonskih utakmica, posve je neupitan kad je riječ o početnom sastavu. Imat će solidnu alternaciju u još mlađem Luigiju Miševiću, koji se istaknuo u juniorskoj konkurenciji.
Neupitan Pavičić
Jednako je neupitan i desni branič Kristijan Pavičić. Startna sudbina stoperskog kvinteta (Robert Ćosić, Josip Gačić, Kemal Osmanković, Stefan Perić, Duje Dujmović) dobrim dijelom ovisi o tome hoće li se šibenski kormilar odlučiti za igru s tri srednja braniča ili sa samo dvojicom.
Naš je dojam da će Šibenik u sezonu ući s formacijom 3 – 4 – 2 – 1, što olakšava status spomenutih stopera. Ostaje, međutim, dvojba tko će zaigrati na lijevom bočnom: tek pristigli Osječanin Ivan Cvijanović, ofenzivno orijentirani Torres ili netko treći!? Šteta je, dakako, što im konkurencija na lijevoj strani obrane ne može biti dojučerašnji junior Josip Baturina, koji je “klasični” dešnjak, a koji po potrebi može zaigrati i na desnoj strani napada.
Nema dvojbe da će Šibenčani igrati s dva zadnja vezna igrača, gdje je posve siguran povratnik Ivan Roca, dok će se za drugu poziciju boriti novajlije Roko Ivanković i Robert Marijanović, koji, za razliku od snažnog Vodičanina, imaju i ofenzivne osobine, čime bi šibensku pas-igru mogli učiniti tečnijom i kreativnijom.
– Volio bih da na poziciji (polu)špice imam više kreativaca. Primjerice, da iz Dinama stigne Ivan Laća, koji ne krije želju za povratkom, ali koji još nije riješio sve prepreke u trokutu s Dinamom i Šibenikom – ne krije Carević.
Istodobno, procurila je neslužbena informacija da bi drugi kreativac šibenske momčadi mogao biti još jedan povratnik, Španjolac Iker Pozo, u čije tehničke kvalitete malo tko sumnja, a koji je prošao i nogometnu školu madridskog Reala. Špica je rezervirana za bivšeg dinamovca Ivana Božića, koji je, ruku na srce, najveće šibensko pojačanje ovog ljeta. Baš kao što se Kolumbijac Torres vratio iz Dugopolja čvršći, nogometno konkretniji.
Realna je i pretpostavka da svima nama dragi povratnik Stipe Bačelić-Grgić, zahvaljujući iskustvu, lucidnim potezima i višku godina, može prihvatiti tek ulogu “džokera” s klupe, te odavno proklamiranog dobrog duha šibenske svlačionice. Pitanje je, također, gdje su u aktualnoj šibenskoj nogometnoj priči novajlije Luka Šušnjara i Josip Majić!? Uz napomenu da prvoga već na prvi pogled muči višak kilograma.
Argentinska veza
Jednako se, što kriti, traži što brži odgovor na pitanje koji su stvarni dometi argentinskog Hrvata Franca Bustosa Glavaša i mladog Zadranina Roka Brajkovića, te još mlađeg domaćeg momka Diega Sekulića, koji su se svidjeli na prvi pogled u prvim šibenskim prijateljskim provjerama.
Kad sve zbrojimo (i oduzmemo), upitnim ostaju samo dva ili tri mjesta u početnom sastavu, što će se, nema sumnje, definitivno iskristalizirati na pripremama na Kupresu. Pogotovo ako bude aktualna Thompsonova pjesma vezana ua Kupreško polje “Oj, Ivane, pobratime mio”. Točnije, ako se treninzima priključi i već spomenuti Ivan Laća, za čiji povratak na Šubićevac jamačno lobira i njegov ujak Marko Đira.
Radovi punom parom
No s “pobratimom Ivanom” ili bez njega bit će to potpuno nova šibenska momčad ili radikalna promjena početnog sastava, kakva se gotovo i ne pamti u 90 godina baluna na Šubićevcu. Čak ni u doba kad je voljom nerado spominjanog Zdravka Mamića i nekorektnošću županijskih nogometnih saveza na hrvatskoj obali Jadrana, jedan od najstarijih hrvatskih prvoligaša administrativnim putem bio prisiljen preseliti se u Treću ligu.
Logična je, međutim, pretpostavka da aktualni vlasnik kluba, njemački Hrvat Željko Karajica, te njegovi poslovni partneri i prvi suradnici dobro znaju što rade. Dojam je da ih vodi nogometna filozofija kako su, ipak, bolja nova, makar i neprovjerena lica nego prošlosezonska parada starih “mačaka u vreći”, kad je bilo teško oteti se dojmu da su od nekih pristiglih igrača ostala samo poznata imena, ali ne i potreban trag na šibenskom travnjaku.
Konačno, radovi koji su se zahuktali na uređenju mini nogometnog kampa na starom igralištu “Metalca” u Crnici jasno sugeriraju da Karajica misli ozbiljno. Da je u ostvarenju svojih šibenskih nogometnih planova puno strpljiviji od nas, koji godinama, da ne kažemo desetljećima, živimo sa Šubićevcem. Valja podsjetiti na to da je Karajica kao iskusni sportski menadžer prošao slične, jednako teške i osjetljive situacije u klagenfurtskoj Austriji i berlinskoj Viktoriji. Konačno, i mi bismo se Šibenčani trebali sjetiti kako nam ovo nije prvi put da smo napustili društvo najboljih. Da je povratak po nepisanom pravilu bio dug i mukotrpan.