Znadete li, dragi i lipi moji, kako je naš Danijel Mileta, pomoćnik poteštata Burića, užežin početka radova na Pojani najavija otaj veliki događaj na svomen fejsbuku? – upiljila se Dobra Parona u dva para odsutnih, od prošle noći teke zakrvavljenih očiju svojih najdražih gostiju.
- Ajme, odma je jutron ranije počelo silovito! - zavapija je polu štufo El Tigre, nervožasto vrteći čašu palcon i kažiprston. Bili Smo Uskoro, savladan krepajicon dotle je odsutno piljija u masnu maću na zidu betulice, ostalu od bokunića mrsa ispaljenog sa nježine kurteline dok in je jednon prigodon š njon pritila u žaru diskusije.
"Nakon nekoliko desetljeća premišljanja i par godina rješavanja dokumentacije, Poljana sljedeći tjedan postaje veliko gradilište!" Eto, tako je napisa Mileta i evala mu, jerbo ništa nije falija. Tako to iđe u nas - desetljeća premišljanja, a kada nan nadođe - ka Rakovo pivo, onda se bez manje od tri podzemna tavana uopće ne mrčimo!
Kopajte dublje
- Je l' vi oto govorite o projektu parkinga sa ugrađenon Pojanon? – zainteresira se El Tigre namigujući svomen kumparu.
Ako je rič od otomen, onda posal ne vaja ništa, jerbo je tribalo dati truda za još koji metar kopanja, dok se ne dođe do mora, reka je mrtav-ozbiljan. Čarobna četvrta etaža zapravo je lipa lučica za brodice, sigurna od svih bura i oluja, projektira El Tigre Pojanu po svomen, a Dobra Parona baš nije načisto je li skroz prožvika, vidi jon se iz pogleda.
- E, šta se čudite, poduvatija je B.S. Uskoro njegovo fantaziranje. Ionako će brodska dizalica u Docu biti razmontirana pa se more postaviti na Pojanu. Ko oće na krstarenje – molin, neka naruči dizanje broda, metne ga na trajler i sritna plovidba! A povr' toga, dizalica, jerbo radi na letriku, ujedno more biti i spomenik vizionarstvu slavnog Ante Šupuka, pionira praktične primjene Tesline izmjenične struje.
- Ali, šalu na stranu, uozbiljija se kada je svatija da bi poslin njiovih neobuzdanih besida u mamurluku, onemoćala Dobra Parona mogla zatražiti cukra i vode. Nekoliko desetljeća premišljanja i par godina rješavanja dokumentacije dođe van ka naš prosjek za nešto zgotoviti, zaključija je B.S. Uskoro.
'Iš, iš!'
Dobro govoriš, begemaje mu El Tigre. Jerbo, tačno oto potvrđuje i slučaj jedne šibenske javne zgrade, s kraja prošloga vika, di je sjedište važnih institucija, a u mišanon je vlasništvu Županije, države i Grada. Nakon godinu i po dana nakon šta se pokvarila brava na velikih ulaznin vratiman, neprominjeniman od prve talijanske okupacije Šibenika - ka i većina svega drugog - ovih dana konačno je kupljen novi cilindar i namišten kračun, pa sada zgrada više nije po cile noći utočište sumnjivoga svita, njiova toverna, javni zahod i spavaonica.
- Baš me zanima kako su vlasnici uspili podiliti trošak projektne dokumentacije i same brave od niti sto kuna! I šta će tek biti kada in za još nekoliko desetljeća premišljanja nadođe, ka Rakovo pivo!
- Onda će samo nebo biti granica! Metnit će cakla na prozore u hodniku i dogovoriti se o projektu eliminacije golubova koji su se ugnizdili na trećen tavanu i škagacavaju svaki centimetar hodnika, oduševljen je B.S. Uskoro.
- To je barenko lako! Zaposliće službenika koji će odati gori-doli govoreći "Iš, iš!" Ali, ne smi biti previše savjestan, jerbo bi moga ostati bez radnoga mista ako ih rastira prije penzije - javila se konačno oporavljena Dobra Parona.