ISTRAŽIVAO DESET GODINA Dr. Vladimir Skračić zaronio u sve od Punte Planka do Punte Bjanka i obradio nazivlje šibenskih otoka

ISTRAŽIVAO DESET GODINA

Nakon Kornata i Murtera, izišla je i treća monografija koja obrađuje nazivlje otoka naše županije, onih koji teritorijalno, odnosno administrativno, pripadaju gradovima Šibeniku i Vodicama. Sad se može reći da su zabilježena imena svih točaka, mula, rivica, predjela, ulica, prolaza, dijelova sela, lokvi, bunara, kapelica, ribarskih brakova... koji imaju svoje ime, na svim šibenskim otocima. Učinjeno je to u opsežnoj i višegodišnjoj istraživačkoj akciji koju je vodio dr. Vladimir Skračić, Murterin i Kurnatar, dugogodišnji sveučilišni profesor u Zadru, ploveći najprije sam, a onda sa svojom ekipom, od škoja do škoja, i bilježeći sve što su im kazivali stanovnici, starosjedioci.



Toponimi, nazivlje, geografska imena – to je najugroženiji dio nematerijalne baštine, upravo zato što znanja o imenima odlaze kako s ovoga svijeta odlaze stari otočani. Znanstvenici kažu da se tada, kad više nema starih poznavatelja nazivlja, toponimi mijenjaju, nestaju, zaboravljaju...

 

Dr. Vladimir Skračić je u Centru za toponomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, s ekipom suradnika, deset godina popisivao i obrađivao otoke od ruba zadarskog do ruba šibenskog arhipelaga, od Punte Planka do Punte Bjanka, kako bi se reklo u narodu. Knjiga o šibenskim otocima je sedma i zadnja u toj prevrijednoj seriji.

Objavili ste tijekom istraživanja oko 15 tisuća toponima – imena otoka i otočića i valjda svih imenovanih njihovih dijelova, uključujući šibenske otoke, Kornate i Murter. Kako su nastajala ta imena?

– Svi toponimi koji postoje na svijetu, pa tako i šibenski, nastali su od apelativa, što bi se reklo od običnih riječi koje u jeziku imaju svoja značenja. Nekad te riječi razumijemo (Dolac, Prvić, Poljana, Vanjski…), a nekada ne (Tmara, Žirje, Zlarin…). I ove koje danas ne razumijemo su u trenutku nastanka bile razumljive imenodavcima.

 

No, kako su se jezici na našoj obali stoljećima nadslojavali i preoblikovali, završilo je s onim što danas imamo. Međutim, za onu funkciju koja nas najviše zanima u toponomastici, a to je identifikacija objekta pomoću nekog imena (toponima), potpuno je nevažno razumijemo li što ime znači: plovili mi prema "nerazumljivom" Žirju ili "razumljivom" Prviću, jednako ćemo sigurno doći do cilja ako se razumijemo u plovidbu brodom i ako znamo koji objekt u prostoru dotično ime predstavlja. Važno je, dakle, ono što riječ predstavlja (identificira), a ne što ona znači. Nijedno ime koje eventualno znamo a ne znamo na što se odnosi, onomastički "ne vrijedi ništa".

Zašto je važno spasiti stara imena?

– S obzirom na to da su mnoga imena nastala davno, još u jezicima o kojima malo znamo ili gotovo ništa ne znamo (liburnski, na primjer) i budući da su se sačuvala do danas u funkciji koju su i onda obnašala (Žirje ili Zlarin, na primjer), njihovim popisom zapravo kompletiramo korpus hrvatskoga jezika.

 

S druge strane, naš je pristup građi cjelovit i ne odnosi se samo na poznate toponime. Upravo suprotno, on ide za tim da popiše i locira i najslabije poznate i da ih sve interpretira zajedno. Naši podaci samo djelomično dolaze iz postojeće arhivske građe. Glavni cilj projekta i Biblioteke je terenskim istraživanjem doći upravo do podataka nepotvrđenih u dokumentima, iz usta posljednjih govornika, jer će inače ova imena zauvijek nestati iz hrvatskoga jezika.

Točno je: što u Biblioteci, što prije nje, do sada je objavljeno oko 15.000 toponimskih likova. Istina je da se mnogi od njih ponavljaju bezbroj puta, ali im to ni najmanje ne umanjuje jezičnu vrijednost. Štoviše, analizom tih ponavljanja može se doći do iznimno važnih zaključaka: koje su riječi najpogodnije za tvorbu likova, koji tvorbeni obrasci prevladavaju, gdje je više a gdje manje zastupljen romanski element, postoji li razlika između imenovanja "na moru" i imenovanja "na kopnu" itd.

 

S kojim ste impulsom uopće krenuli u ovaj posao?

– Kad sam na poticaj akademika Vinje započeo toponomastička istraživanja na otocima, imao sam nekoliko spoznaja. Prva je bila da je riječ o najrazdrobljenijem arhipelagu na Mediteranu, s najviše otoka u najmanje mora, što samo po sebi pobuđuje zanimanje kod istraživača.

 

Drugo, isto tako važno, bilo je da na tim otocima živi sve manje stanovnika i da su sve stariji. Budući da su memorija i znanja otočana na odlasku postali jedinim čuvarom otočne baštine, valjalo je krenuti upravo prema njima, prema najmanjim i najslabije napučenim otocima, ne bi li se u zadnji čas spasilo ono što je još ostalo. U tome smo u velikoj mjeri uspjeli iako su svakim danom informacije s terena sve rjeđe i sve manje pouzdane. Na koncu, veliku ulogu u svemu odigrala je i moja emocionalna veza s arhipelagom.

 

Navedite najzanimljivije slučajeve tvorbe likova, obrazaca koji prevladavaju, o nazivlju za koje se danas zna što znači i o danas notornim imenima koja ne znamo što znače, u šibenskom arhipelagu? Počnimo s "najkrupnijima" – s imenima naseljenih otoka Žirje, Kaprije, Prvić i Zlarin... Kako, zašto i odakle im imena?

– To je jako mnogo pitanja i ne znam bi li bile dovoljne sve stranice vašega lista da na njih odgovorim. Ljudi se obično pitaju što znači ime njihova mjesta ili njihova otoka, a često je riječ o vrlo starim imenima koja su prošla kroz mnogo jezičnih filtera, pa tu ni ozbiljni lingvisti nemaju jedinstvene stavove.

 

Za pet naseljenih otoka moglo bi se uz mnogo opreza reći da je Žirje i Krapanj grčkog postanja, Zlarin predslavenskoga, Kaprije dalmatoromanskoga i Prvić hrvatskoga. Koga ovo pitanje zaista zanima, upućujem na zadnje poglavlje u našoj knjizi – za kraj će dr. Vladimir Skračić.


Najrazdrobljeniji arhipelag na Mediteranu
Najveći i najvažniji otoci imaju podrijetlom nehrvatska (predslavenska, grčka, latinska, dalmatoromanska i mletačka), a manji i manje važni hrvatska imena. Ali u igri su i "sve kombinacije". Kartografska imena otoka ne podudaraju se uvijek s imenima "u narodu" (Bonjan: Obonjan, Orut: Zmajan i mnogi mali otoci). To je jedno ozbiljno pitanje koje bi trebalo staviti na dnevni red – kaže dr. Skračić.
– Kada sam započeo toponomastička istraživanja na otocima, na poticaj akademika Vinje, imao sam nekoliko spoznaja i nekoliko ciljeva. Prva je bila da je riječ o najrazdrobljenijem arhipelagu na Mediteranu, s najviše otoka u najmanje mora, što samo po sebi pobuđuje zanimanje kod istraživača. Drugo, isto tako važno, bilo je to da na tim otocima živi sve manje stanovnika i da su prosječno sve stariji. A budući da su memorija i znanje otočana na odlasku postali jedinim čuvarima jezične otočne baštine, valjalo je krenuti upravo prema njima, prema najmanjim i najslabije napučenim otocima, ne bi li se "u zadnji čas" spasilo ono što je još ostalo. U tome smo u velikoj mjeri uspjeli, iako su svakim danom informacije s terena sve rjeđe i sve manje pouzdane.


Knjiga Jere Rokića iz Prvić Luke - suho zlato
Istražujući u Luci na otoku Prviću, dobili ste bilježnicu s upisanim bracima ribara Jere Rokića, kako u knjizi kažete – jedinstven dokument posvećen imenovanju i orijentaciji u podmorju. U Rokićevoj bilježnici zapisano je 240 podmorskih jedinica, pola se odnosi na brake od primoštenskih i rogozničkih do južnih kornatskih otoka.
– Kad je riječ o Rokićevoj "Knjizi od brakov", htio bih naglasiti, iz čisto znanstvene perspektive, da je to izvanredno važan dokument. Pokušat ću zanemariti emocionalni efekt koji na mene ima "Knjiga" budući da sam dijete ribara i dobro znam kakve poticaje u tom smislu imaju podmorski toponimi: braci, mele, kose, staze, borsuni… Iz toponomastičke perspektive gledano, treba istaknuti da je do sada gotovo sve što je vezano uz more i pripadnost moru, jezično ignorirano. I ne samo jezično. A podmorje i imenovanje u podmorju pogotovo. Ovdje mogu neskromno reći da sam se i prije otkrića "Knjige" prvi u Hrvatskoj ozbiljno pozabavio pitanjem imenovanja u podmorju. Ova je "Knjiga" u tom pogledu suho zlato! Ona otvara jedan nepoznat toponomastički svijet iz ruke jedva pismenog ribara!
Zanimljivo je postalo i to što Jere Rokić nije bio jedina osoba koja je svoje spoznaje zauvijek zabilježila. Na promociji "Knjige" nas je nagradio svojim prilogom još jedan gospodin iz Žirja, Maksim Roman, ponudivši nam sličnu "bilježnicu".


Vrsi i pizdice
Mnoga se imena na otocima ponavljaju, a prednjače toponimi "crni vrh" i "crni vrsi": javljaju se sami ili s dopunom više od 30 puta!
– Zanimljiv je slučaj i apelativa/toponima pizdica. U Rokićevim sinjalima spominje se osam puta, češće kao apelativ, a rjeđe kao toponim... Ovaj leksem u različitim varijantama dobro je potvrđen u jadranskoj toponimiji (Molat, Ist, Kornati, Pag, Ugljan, Pašman...). Iako ni iz jednog upisa ne možemo ništa doznati o naravi referenta, sasvim je izvjesno da je riječ o nekoj vrsti usjekline, procjepa, raspuklina na obali...


Tiskanje pomogla samo Općina Tribunj
Premda se autor dr. Vladimir Skračić, odnosno Centar za onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, obratio mnogima, od Županije preko gradova Šibenika i Vodica pa dalje, financijski je ovu iznimno vrijednu znanstvenu knjigu o zavičajnom prostoru pomogla samo mala Općina Tribunj!

Naslovnica Županija

Najčitanije