StoryEditorOCM
ŠibenikNajbolji čovjekov prijatelj

Pas koji je dva dana čuvao tijelo smrznutog Splićanina u šibenskom azilu čeka udomitelja

Piše i foto: Branimir Periša
15. siječnja 2017. - 09:52

Željko Aljinović, 47-godišnjak iz splitskog Varoša umro je najvjerojatnije od studeni u svome zapuštenom stanu bez struje i vode, a do njega je dva dana od tuge umirao njegov pas mješanac, pronađen stisnut uz beživotno tijelo Žele Kapice, kako je bio nadimak njegova pokojnog vlasnika.
Željka više nitko ne može vratiti, no ima nade za udomljavanje psa, lijepog "kvatroća" čijim žilama, sudeći po izgledu s fotografije objavljene u Slobodnoj Dalmaciji, teče krv staforda, a po tigrastim šarama vjerojatno i njemačkog boksera. Iz Splita je naime, dopremljen u šibenski azil za pse tvrtke "As Eko" na Podima, nešto je stariji od godinu dana i dvaput je ostao bez vlasnika: dok je bio štenac, lani na Božić umrla je gospođa koja ga je uzela k sebi, a sada i Željko.



- Vjerujem da ćemo ga brzo udomiti, zahvaljujući pisanju medija i dirljivoj priči koja ga prati. Mi ne eutanaziramo pse, oni ostaju u prihvatilištu nas dok ih ne uzme novi vlasnik ili do kraja života – govori nam susretljiva Marijana Mikulandra, doktorica veterine i voditeljica vrlo urednog, solidno izgrađenog azila s uistinu dobrim uvjetima za životinje. Sada je tu oko 60-tak pasa u prostranim, ograđenim ispustima, no ovoga koji je čuvao mrtvoga Željka Aljinovića nije nam bilo dopušteno snimiti. Takva su stroga zakonska pravila, jer je smješten u 10 dnevnu karantenu, u zasebni boks zaklonjen od pogleda, a niti on ne može promatrati okolinu, da se ne uzmemirava.



- To je zdrav pas, uredno čipiran i njegova sudbina za nas nije toliko izuzetna. Svima se u ovom azilu dogodilo za psa najgore, da bude ostavljen, govori Mikulandra. Kada izađe iz karantene i pridruži se ostalima, objašnjava, azil će se upisati kao njegov vlasnik ukoliko se ne javi netko od rodbine preminulog Željka Aljinovića.
- Što mislite, zašto su svi kao jedan počeli lajati kada su čuli i vidjeli vaš automobil? - pita nas doktorica na odlasku.
- Zato što svaki od njih misli da je netko došao baš po njega da ga odvede kući, odgovorila je.
Sipila je kiša nošena vjetrom, a psima to nimalo nije smetalo da nas iza ograde, njuški isturenih kroza žicu isprate čeznutljivim pogledima; ovaj put nije došao spasitelj.
 

04. svibanj 2024 17:20