Globu od 5000 eura moraju platiti roditelji maloljetne Talijanke iz Domodossole, koju je nadzorna kamera ovjekovječila kako olakšava mjehur u 5 sati ujutro na Piazzi del Mercato, nekadašnjemu drugome glavnom trgu na kojemu se zaista tržilo (zato se zove Trgom Tržnice), a sada zapravo biseru srednjevjekovne arhitekture i urbanizma, zapravo gradskom salonu na otvorenome.
Curi se pritrpjelo, slia Boga ne moli, nije na to stigla misliti prije negoli je napustila lokal ili ino mjesto na kojemu je dotad bila, u 5 ujutro nema otvorenih kafića, snašla se kako je umjela – ne mareći tog trenutka za općinsku odluku koja je odlučila stati na kraj uriniranju i defeciranju kojegdje po gradu.
Slične su odluke donijeli i drugi gradovi, bez obzira na to o čijim je ekskrementima riječ, ljudskima, pasjima itd.
Uostalom, već smo pisali da je, u tom pogledu, Rim vjerojatno najusraniji glavni grad u Evropi, gdje katkad treba izvoditi pravi slalom po pločnicima između pasjeg izmeta, parkiranih motorkotača, prostirki na kojima švercanu ili krivotvorenu modnu robu prodaju siroti imigranti, najniža karika u hranidbenom lancu sive ekonomije.
Za usporedbu, gotovo apotekarski urednim doima se Split, gdje se Turistička palača ni nakon preuredbe nije oslobodila aromatičnog nimbusa urina i gdje se na raznim skalinadama – od onih koje vode na Bačvice do opjevanih Botićevih stuba – znaju naći izludžbe ljudskog kolona, ponekad toliko drevne da se ne zna u nadležnost kojega od dvaju mjesnih arheoloških muzeja mogu pripadati (prije ili poslije stoljeća VII), tȁ neće se time valjda baviti netko koga je bilo koja vladajuća stranka namjestila u Čistoći.
I Rim i druga mjesta donijela su, naravno, stroge odredbe, globe su svugdje visoke, ali ipak je vijest kad nekoga em ukebaju, em ga propisno oderu, na nauk njemu i inima, pa je tako Italijom prohujala vijest o globi koja je zapala roditelje kada maloljetnicu puštaju po noći bez Linesa ultra.
U istom gradu, kako je obznanjeno na općinskom portalu, 400 eura morao je platiti građanin koji je zaboravio pokupiti izmet za svojim psom. Ulovili su ga analizom DNK u ekskrementima, usporedivima s podacima koji se unose kako u mikročip na psu, tako i u evidenciju. I njega su ukebali, uzalud mu dreka zbog dreka.
U nas se govorilo: tko je sretan, ni u zahodu nije gladan. U Italiji se toga drže ako ne sretne, a ono spretne općinske uprave.