MEMENTO JOŠKA ČELARA Evo kako je bilo u Domovinskom ratu u Šibeniku - Bedem ljubavi i granata na Težačku ulicu

MEMENTO JOŠKA ČELARA

Trenutačno je u splitskom istražnom zatvoru Čedomir Borojević, jedan od niza oficira JNA koji su sudjelovali u bezočnom napadu na Šibenik 1991. godine. Stoga je i memenot našeg Joška Čelara baš posvećen tom razdoblju.

Prije gotovo 26 godina, u praskozorje Domovinskoga rata i jugo-srpske agresije na Hrvatsku, Šibenik je, zamalo u neprijateljskoj blokadi JNA s vojarnama na kopnu i mornaricom na moru, upoznao jedan mirni ženski pokret – Bedem ljubavi, koji se tada širio Hrvatskom.

Cilj pokreta bio je boriti se za miran odlazak agresora iz grada i oslobađanje hrvatskih ročnika u vojarnama na Kulinama, u Mandalini, na prilazima gradu, Ražinama i drugdje.

Na stotine žena kružilo je u ophodnji, ne bez rizika za vlastite živote, oko tih vojnih jugo-enklava, "opkoljavalo" ih držeći se za ruke, dok su mladi ročnici stajali zbijeni u svojim sobama s rešetkastim prozorima, a njihovi "čuvari" s oružjem "na gotovs" bili spremni upotrijebiti ga na svaki mig svojih oficira.

Bedem ljubavi, u kojem se osobito isticala jedna od aktivistica, Šibenčanka Željka Barbetti, tražio je od njihova zapovjedništva da puste na slobodu sve hrvatske i druge nesrpske (albanske) mlade ročnike.

Ti su prosvjedi, uz brojne transparente, nastupe govornika, glazbenih sastava i pjevača (Vlađa Nalis i drugi), trajali danima, od jutra do mraka. Sve u doba kad je admiral HRM-a Sveto Letica pregovarao s časnicima JRM-a u gradu o njihovu mirnom povlačenju iz Šibenika.



Bilo je i napetih situacija, kad se iz vojarni pucalo na automobile koji su se pokušavali uključiti na Magistralu, koju je blokirala JNA. O tome je jednom prilikom svjedočio i ovaj novinar.

Bedem ljubavi je izdržao. Šibenske žene u njegovim redovima (i ne samo one) pobijedile su. Ročnici su nakon otezanja JNA i niza bjegova manjih skupina kroz žicu ipak pušteni, a kolone kamiona jugo-vojske napuštale su Šibenik. S kolegom Juretom "ispratili" smo ih tada do Lozovca, na njihovu putu za Bosnu. Neki su vikali: "Vratit ćemo se!" Rozi od vola!

Ipak, taj je mir bio kratkoga vijeka. Nije prošlo puno i agresorske granate počele su padati po gradu Šibeniku u rujanskome ratu, sve do pred kraj 1993. godine. Naša kamera zabilježila je tada trenutak jednog napada, kad je topovska granata pala na Težačku ulicu u Varošu, pedesetak metara od zgrade Stožera šibenske obrane.

Pala je uz pločnik blizu parkiranih automobila i napravila pustoš, ali na sreću, nitko nije stradao. Snimku smo napravili dok se olupina automobila, zastave 125, još dimila.

Otad će proći još pune dvije godine toga pakla, pa i onaj dan kad je raketa "oganj" pala na kuću uz dvorište autora ovog mementa. Ni tada nije bilo žrtava. Ali nikad se nije zaboravilo!

Naslovnica Zanimljivosti

Najčitanije