Zahvaljujući smanjenju broja posjetitelja, uzrokovanog pandemijom bolesti COVID-19, barska kornjača se nakon dugo godina vratila i na područje Skradinskog buka. Mjera zabrane kupanja na Skradinskom buku dodatno je smanjila pritisak na vodeni ekosustav pa je ove godine zamijećeno i polaganje jaja.
U Nacionalnom parku "Krka“ barska kornjača ima idealne uvjete za život. Najbrojnija je na području srednjeg i gornjeg toka rijeke Krke, osobito uz obale pokraj manastira Krka: rit podno Carigradske drage njezino je važno stanište. Prirodna su staništa barske kornjače stajaćice i sporotekuće slatke vode bogate vegetacijom, kao što su jezera s muljevitim dnom, lokve, rijeke, kanali, poplavne šume i bočate vode. S obzirom da je hladnokrvna životinja, odgovaraju joj mirna mjesta na kojima se može sunčati, najviše panjevi i stijene.
Barska kornjača strogo je zaštićena svojta: štite ju Zakon o zaštiti prirode, Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta Europske unije (Direktiva o staništima) i Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija). Emys orbicularis ciljna je vrsta ekološke mreže Natura 2000, područja očuvanja značajnog za vrste i stanišne tipove HR2000918 Krka i okolni plato. Naziv Emys potječe od grčke riječi „emys“ (ὲμύς), što znači „slatkovodna kornjača”.
Osim danju, barska kornjača aktivna je i noću, kada lovi i pretražuje okolinu, ali se nikad ne udaljava od vode. Hrani se pretežito beskralješnjacima, najčešće kornjašima, puževima, račićima, gujavicama i punoglavcima, rjeđe vodozemcima i manjom ribom, a najmanje vodenim biljem. Ima tvrd oklop, spljošteniji nego kod kopnene kornjače i malo širi na stražnjoj strani. Kod populacija na Mediteranu oklop je dug petnaestak centimetara. Na prednjim nogama ima pet dobro vidljivih prstiju s kandžama, a na stražnjim četiri, između kojih su plivaće kožice.
Razvoj im je osjetljiv, a ovisi o ekološkim, genetskim čimbenicima, dostupnosti hrane i kvaliteti staništa. Najstariji zapis o prisutnosti barske kornjače u „Kerki“ kod „Scardone“ datira iz 1780. godine (u djelu Pietra Nutrizija Chrisogona Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia).