Zahuktala se neslužbena predizborna kampanja i počela bitka za Šibenik i županiju

Kada je 21. veljače – točno tri mjeseca prije izbora – SDP obznanio da njihov kandidat za šibenskog gradonačelnika ipak neće biti Franko Vidović, što se uzimalo kao zdravo za gotovo, nego relativno nepoznati Josip Živković, u HDZ-u su već te večeri otvarali pobjednički šampanjac. Gorjele su mobilne i društvene mreže tu večer – 'Gotovo je, Franko se pripa, zna da je doktor nepobjediv, Željko Burić ima drugi mandat, to nikome dosad nije uspjelo' – a pobjednička euforija se među članstvom stranke u gradu Šibeniku širila poput požara. A ni na županiji stvari nisu stajale drugačije.

 

SDP, uzdrman gubitkom izbora i ostavkom Zorana Milanovića na nacionalnoj sceni, u Šibensko – kninskoj je županiji dodatno uzdrman i ostavkom Ivana Klarina, tišnjanskog načelnika na mjesto predsjednika Županijskog odbora SDP-a. Tako je glavna oporbena stranka ostala bez kandidata za župana i izazivača Goranu Pauku, koji već deset godina u ime HDZ-a suvereno vlada ne samo svojom, nego i svim hrvatskim županijama, kao predsjednik krovne Udruge koja ga je isprofilirala kao nacionalno prepoznatljivog političara. Bio je čak i vrlo ozbiljan kandidat za ministra turizma u vladi Tima Oreškovića.

Zato je Franko Vidović odlučio da će baš on izići na megdan Pauku. Ako izgubi, nikom ništa, očekivano, ali ako eventualno dobije, to bi ga moglo lansirati vrlo visoko, možda ček i u krug kandidata za (novog) predsjednika SDP-a. Njemu ambicija ne nedostaje.

Uostalom, već sada je član predsjedništva SDP-a i saborski zastupnik, s javno pokazanom intencijom da vodi saborski Odbor za obranu i na taj način postane važna figura hrvatske politike. Da je Vidović taj boj shvatio vrlo ozbiljno, svjedoči i navodni dil koji je sklopio sa SDSS-om – oni će njega podržati za župana, a SDP zauzvrat neće istaknuti Slobodana Rončevića kao kandidata za načelnika Kistanja niti će SDP imati listu za Općinsko vijeće, kako je javnosti otkrio upravo potonji, ogorčen time što ga je 'prešidente' prodao zbog 'viših' - odnosno vlastitih - ciljeva. U pitanju je, naime, pet i pol tisuća glasova građana srpske nacionalne manjine u Šibensko – kninskoj županiji. HDZ će tek vidjeti koliko će mu u 'bitci za županiju' nedostajati donedavni dožupan i pouzdani saveznik Mirko Rašković.

 

U taj dvoboj na županiji, pored Anđelka Matova, košarkaškog trenera čiju su kanidaturu istakli zajednički Hrast Hrvoja Zekanovića i 'konzervativci' Nikice Pendžera, mogao bi se umiješati još jedino Stipe Petrina, no on ne želi vrapca u ruci – mjesto načelnika općine Primošten – mijenjati za goluba na grani, odnosno mjesto župana.
– Ja imam ispred sebe anketu po kojoj čak ni 58 posto onih koji bi glasali za HDZ ne želi Pauka za župana. Prema tome, da se uključim u trku za župana, sigurno bih pobijedio. No, što poslije? – pita se Petrina. S kim? SDP ga je, veli, već jednom izdao, i Živković i Bara, a s druge strane HDZ i Most drže vlast na nivou države. Stipe hoće reći da bi to bila Pirova pobjeda, pa se zato radije drži Primoštena.

No, iako nije tajna da će njegova lista imati i listu za Gradsko vijeće Šibenika, pa navodno čak i kandidate za gradonačelnika, njihova su imena još uvijek nepoznata. Nije li to malo kasno? Pa do izbora je svega dva mjeseca?
– Nije kasno. Zakonodavac nam je ostavio vremena sve do 7. 5. – uzvraća Petrina, a slično njemu ponašaju se i drugi. Još se ne zna s kim će i kako Most izići na izbore, iako nije sporno da hoće. Po riječima Ivice Ledenka, njihova koordinatora, odgovor na to pitanje trebao bi biti poznat ovog tjedna. I od HNS-a se u ponedjeljak navečer očekivao odgovor na pitanje s kim će oni, hoće li u koaliciju sa SDP u županiji i gradu Šibeniku ili će ići samostalno, no ni nakon dugog sastančenja odgovor nije stigao.

Petar Mišura nam je tek kratko kazao da su se 'dogovorili da će se još malo dogovarati'. Očito, SDP ih ne doživljava, smatra da ionako nemaju gdje nego s njima – ili će nestati - a takvo ih tretiranje 'kao da su maloljetnici' iritira. Pogotovo, što SDP koketira čak i s članovima HDZ-a, kao što je Anton Dobra, kao kandidatima za dogradonačelnika.
– Valjda misle da će s tim ugrabiti nešto glasova sa desne strane biračkog tijela. Logika je da će ljevica ionako glasati za svoje, bez obzira tko bio na listi, pa s Dobrom želi dobiti dio glasova HDZ-ova biračkog tijela i mlađarije. Samo Vidović, koji očito stoji iza toga, mora paziti da mu se ne dogodi ista stvar koja se dogodila Milanoviću nakon sastanka sa 'šatorašima' – da desne ne dobije, a da mu lijevi ostanu kući i ne izađu na birališta – kazao nam je jedan od šibenskih političkih prvaka, ističući kako HDZ u ovim lokalnim izborima ratuje zapravo protiv vlastitih političkih proizvoda, a ne protiv oporbe, koja je u 'papru' i 'nigdje je nema'.

 

– Da nije u papru valjda bi bila u stanju 60 dana do izbora ponuditi dva čovjeka za dogradonačelnike Šibenika.
U HDZ-u su, s druge strane, iznenađeni publicitetom kojeg je Dobra – kojeg su tretirali kao poprilično nevažnog u stranci – dobio, pa se trude ignorirati ga, umjesto da ga napadaju, i time mu daju na dodatnoj važnosti. Sam Nediljko Dujić pomirljivo je kazao kako u HDZ-u za svakog ima mjesta i kako još nisu počeli sa slaganjem liste, i da će to učiniti tek poslije 1. travnja. U svakom slučaju, poruka je jasna - još ima vremena da se i ti, budeš li dobar nađeš na njoj. U medijima je Dobra, iako i on i SDP još uvijek samo kalkuliraju s njegovom kandidaturom, puno više nego sam Josip Živković, SDP-ov kandidat za gradonačelnika. Njegov je dosadašnji javni učinak – nula bodova.

 

I drugi HDZ-ov problem na ovim lokalnim izborima ispao je iz njegove torbe. Hrvoje Zekanović ušao je u Sabor kao 'hrastovac' na listi HDZ-a a Nikica Pendžer, bio je četiri godine dogradonačelnik Željku Buriću. Danas mu – i Pendžer, a posebno Zekanović - predstavljaju prilično neugodnu konkurenciju, jer je riječ o kandidatima koji će potporu tražiti od istog biračkog tijela, na centru i na desnoj strani političkog spektra. I zasad to rade prilično dobro. Zekanović je dobar politički operativac, neiscrpne energije i širokog radijusa djelovanja, ima ga svugdje, i u Crkvi, i među Funcutima, i među zaštitarima baštine, odnosno Društvu Juraj Dalmatinac. Zanat je pekao s aktivistima građanske inicijative 'U ime obitelji', čiji je koordinator bio za Šibensko – kninsku županiju, a kao saborski zastupnik vremena za kampanju ima na pretek.

I političkog talenta da ubode pravu stvar – prozove HDZ i Mosta da su nedovoljno 'šibenski' jer s milijun kuna iz NP-a Krka financiraju zadarski aerodrom, dok šibenski aerodrom na Pokrovniku stoji u kupini i drači kao neispunjeno HDZ -ovo obećanje zadnjih 20 godina. Podsjećanje na njega je zadnje što HDZ želi u ovoj predizbornoj kampanji, no Zekanović je unajmio autobus i odveo sve šibenske novinare na Mideno brdo da s njega svi vide tu čistinu koju samo nesposobni HDZ-ovi i SDP-ovi kadrovi nisu s dva bagera znali pretvoriti u zračnu luku i zbog kojih naši milijuni idu u Zadar. Populizam? Demagogija? Ili, da parafraziramo Mao Ce-tunga nije važno koje je boje mačka. Glavno je da nosi glasove.