Kad sam toga jutra ušla u Veterinarsku ambulantu “More” uz ražinski Dalmare centar, dr. vet. Emil Ofner upravo je završio valjda trosatnu operaciju perinealne kile, i to blizu anusa, plus proširenje ampule rektuma – dvije operacije u jednoj, jednog psa, kaže mi – ono što nitko ne poželi raditi...

– Poslije više od tri sata duboke koncentracije najbolji je osjećaj kad vidiš da je kraj... – govori, vedar i nasmijan, baš kao da ništa nije bilo, doktor Emil.

Uto zvoni telefon. Dogovor za jednu operaciju oka, četveronožnom pacijentu iz Splita. Pa opet telefon: zove kolega iz Sinja zbog psa koji mjesecima kašlje, prošao je sve antibiotike i opet kašlje, u Šibenik mora na bronhoskopiju.

Počnemo razgovarati, kadli opet zvoni telefon.

Dok dr. Emil opet strpljivo i nasmijano odgovara i dogovara, ja u glavi vrtim film otvorenja ove ambulante, prije neke četiri godine. Do tada su šibenski veterinari radili u staroj veterinarskoj na Meterizama, tada je s njima još bio dr. vet. Davor Crnogaća, danas u mirovini, koji će ostati upamćen kao neumorni entuzijast i rodonačelnik struke. I tada su u koječemu bili pioniri. Imali su među prvima u Dalmaciji RTG. Prvi su počeli raditi endoskopske zahvate i razvijali to petnaestak godina. Pa kad su već bili pioniri u tome, trebalo je nastaviti s pionirskom praksom.

Prvi bili i prije

Nema tome mjesec-dva, Veterinarska ambulanta “More” u Šibeniku nabavila je uređaj za magnetsku rezonanciju. Slijedi urološki laser koji je stigao upravo danas, dok ovo pišem, a CT imaju već dulje vrijeme.

Nije to neka svjetska revolucija, reći će šibenski veterinari, a razgovaram s dr. Emilom Ofnerom i dr. Ivicom Ukićem, ali, evo, prvi put u hrvatskoj veterini da se uređaji takvog tipa primjenjuju na životinjama. MR nema ni Veterinarski fakultet ni iti jedna veterinarska praksa kod nas. Ni vani to nema baš svaka prosječna veterinarska ambulanta – kažu. S jedne strane, nabava, dovoženje i montaža – bio je to nevjerojatno zahtjevan, skup i kompliciran pothvat. A s druge strane, donio je u šibensku Veterinarsku ambulantu “More” novo iskustvo i profesionalnu satisfakciju. I, naravno, dosad nezamislivu dobrobit za četveronožne pacijente.

– Glavni tehnički preduvjet jest da imate dovoljno prostora i dovoljno – struje. Upravo kao za neki industrijski pogon, za kakvu industrijsku halu. Suvremenom veterinom možete se baviti samo ako ispunjavate te preduvjete, a mi smo ih imali – govori dr. vet. Emil Ofner. Ispočetka su razmišljali samo o CT uređaju, MR im nije bio ni u snovima. Tako da je prostor za CT već bio u građevinskom projektu. Za MR nije.

“Magnet” je montiran prije tri mjeseca. Tome je prethodio proces priprema od bar pet-šest mjeseci. Trebalo je neke zidove ambulante rušiti, neke graditi. S dva šlepera stiglo je 15 tona opreme. Unošenje od vozila do prostorije u kojoj je uređaj za MR smješten trajalo je 10 sati. Transport su obavile tvrtke iz Austrije i Švicarske s kooperantima iz Hrvatske. A onda je počeo dugi proces instaliranja, samo za ilustraciju, i nekoliko stotina metara kabela! Kako se radi o pacijentima životinjama, koje, naravno, u “magnetu” moraju mirovati, osmislili su poseban način anesteziranja. Zbog prirode pretrage anesteziološki aparat ne smije biti u istom prostoru. Naime, za razliku od čovjeka, životinje se zbog te pretrage moraju uspavati pa tako dok je životinja u dvorani s “magnetom”, anesteziološki aparat “navođen” je, da tako kažemo, izvana.

Pomoć radiologa

– U Hrvatskoj ne postoje veterinarski specijalisti radiologije s iskustvom snimanja magnetom i očitanja nalaza, pa nam je veliku pomoć pružio dr. spec. Jakša Škugor, radiolog u Poliklinici “Afidea”. Mi smo imali ideju, a on nas je uvjerio da mi to možemo napraviti. I dalje nam pomaže savjetima jer s ovim nitko u veterini nema iskustva. Ta nam je pomoć dragocjena, on nam je stručni oslonac, naš “revizor”. Uostalom, ovo i jest humani MR, otvorenog tipa, zatvorenog tipa nam ne bi bio ekonomski isplativ. Sad smo već došli do toga da sami čitamo nalaze, tek nešto što nam je nejasno šaljemo na vanjsko očitanje. I došli smo do toga da redovno, znači svakodnevno, radimo MR i CT dijagnostiku, sad ćemo početi i s urološkim laserom – govori dr. Emil Ofner.

Dodaje – ljudi i životinje boluju od istih bolesti, pa zašto i dijagnostička oprema ne bi bila ista?

– Bez CT-a i MR-a nema suvremene dijagnostike kako u humanoj medicini, tako i u veterinarskoj. To, naravno, proširuje i dijapazon rada, odnosno usluga koje pružamo, a sve se to, opet, može ako imate ljude koji će to raditi. I vlasnike životinja koji odlučuju o liječenju svoga ljubimca. Ružan je osjećaj da nešto ne možeš izvesti a znaš da bi se moglo, samo trebaš dobru dijagnostiku. To je ono što nas tjera naprijed. Napominjem, svaki daljnji napredak ovisi o nama samima, odnosno o dolasku mladih i ambicioznih veterinara, onih u kojima ova oprema može probuditi izvjesnu ovisnost o ovom našem poslu.

Veterinarska ambulanta “More” ima dva kirurška “radna mjesta”, i jedno stomatološko u jednoj sali, ali u planu su opet pregradnje i stvaranje novih prostora.

Imaju šest anestezioloških aparata, tako da svako mjesto operacije ima svoju anesteziju – uključujući onu za MR, za CT ili za rad na zubima.

– Naravno, nikad nećemo moći obuhvatiti sve usluge, odnosno raditi sve. Ali bitno je da smo dijagnostički dobro opremljeni jer i liječenje životinja ovisi o dobroj dijagnozi.

Dolaze im i iz Europe

Osim toga, sad veterinari u Hrvatskoj imaju mogućnost učenja u nečemu što je drugdje standard. Dolaze im na praksu mladi veterinari iz Europe i iz cijele balkanske regije. Ljeti nađu smještaj u obližnjem studentskom domu koji bude hostel, pa i na Tvrđavi sv. Ivana u gradu. I pacijenti im dolaze iz cijele Hrvatske, a ljeti i iz inozemstva. U dva navrata “More” je organiziralo međunarodne kongrese ASSAEE – veterinara koji se bave endoskopskim postupcima kod malih životinja.

Ovaj je razgovor u Veterinarskoj ambulanti “More” u Šibeniku bio prekidan u puno navrata, telefonskim pozivima ili pozivima iz ambulante. Za to sam vrijeme slušala lavež, mijaukanje, cvrkut... Prostor “Mora” ima operacijska mjesta i ambulante, ali i stacionar s posebnim ulazom za posjetitelje ovdašnjih pacijenata. Jednom kad na to dođe red, oni pacijenti koji su u boksovima stacionara, uz ostalu već postojeću suvremenu opremu, imat će i TV ekrane. Jer ni vama nije ugodno ležati u bolesničkoj sobi i gledati u zid, i životinje vole komunikaciju... Govorio mi je tako dr. vet. Emil Ofner kad se prije četiri godine uređivalo “More”.

A taj divni cvrkut koji je zvučno krasio prostor ambulante... dolazio je iz malenoga grla jednoga grdelina kojega su u jesen, slabog i na tlu, našli u Nacionalnom parku Krka pa se u “Moru” oporavio... Ovih će dana, kad prođe studen, natrag u svoj pravi dom.