Boris Hrepić Hrepa, basist i jedan od osnivača našeg kultnog benda Daleke obale, ali i multimedijalni umjetnik - skladatelj, slikar, spisatelj, televizijski autor i blues promotor, trenutno promovira svoj peti album "27 Stitches" koji izdaje s drugim bendom – Sunnysiders. Domaće blues snage Sunnysiders izdali su i najavni singl ‘Shake and Shiver‘ s nadolazećeg albuma, a spot su snimali u Parizu, u kojem su i dovršavali album.
Bend čine Antonija Vrgoč - Rola (vokal), Boris Hrepić Hrepa (akustična gitara, vokal i usna harmonika), Luka Banić (električna gitara), Tomi Novak (bas) te Miha Vlah (bubnjevi).
Hrepa, Rola, njihov kum i producent albuma splitski umjetnik Miki Nopling i gitarist Luka bili su u Parizu krajem ožujka gdje su doživjeli nevjerojatna iskustva, a o tome svemu, kao i o Dalekoj obali, Splitu, životu i ludilima koje glazba i umjetnost nose popričali smo s Hrepom.
‘Miks i mastering odradio je francuski majstor zvuka Arnaud Bascunana u Studiju 180. u kojem smo bili u Parizu.
Četvrti album ‘The bridges’ s kojim smo napravili veći iskorak na svjetskoj promociji je miksan u Memphisu. Energija da idemo vanka završavati album nam se svidjela pa smo ove godine odlučili ići u Pariz jer tamo imamo dosta prijatelja. Rola i ja smo putujući po Europi i svijetu dosta susretali Francuze, sprijateljili se i eto javili smo im se. Na prošlom albumu imali smo dosta gostiju, naših prijatelja koji nam sviraju, među njima i nekolicina Francuza koji su nam dali kontakte od par studija u Parizu od kojeg smo mi odabrali Studio 180. Svidjela nam se ta prava rockerska vibra. Poslali smo trake Arnaudu u studio, došli tamo i sve je teklo fenomenalno.
Naš domaćin Arnaud je bio odličan, čak je imao malo i tremu jer smo prošli album miksali u Memphisu u jednom od najjačih studija na svijetu pa nas je pitao kako smo se odlučili baš za Pariz pa sam mu rekao ‘eto tako.’’, priča nam Hrepa koji je Parizom, malo je reći, oduševljen.
‘Pariz je nama neka vrsta umjetničkih snova, glavni grad svijeta što se tiče umjetnosti. Njegova vibra je sinonim umjetnosti i ljubavi i to nas je isto privuklo.
Kad smo došli tamo bili su prosvjedi i dosta nas je ljudi upozoravalo ‘ma jeste ludi, di ćete sad ić u Pariz, tamo su sada nemiri, pale se i okreću auta, svašta se zbiva, šta vam je…’ ali mi nismo bili pretjerano uznemireni zbog toga.
Htjeli smo Pariz iskoristiti maksimalno, većinu vremena smo bili u studiju, ali smo uhvatili vremena i malo prošetali po Parizu. Rola, Luka, Miki Nopling i ja, bili smo na grobu Jima Morrisona, to nam je bilo osnovno i prvo, i došli smo do centra, gdje su bili prosvjedi. To je izgledalo kao da smo uletili na neki svjetski veliki party. Tisuće i tisuće ljudi, mjuza je šibala, puno obitelji, mladih i starih, svakakvih, s transparentima, nije tu bilo nikakve naznake nikakvih problema. Je, policija je bila okolo sa strane, ali su više bili dekoracija’, govori nam Hrepa doživljaje iz Pariza.
‘Baš smo pitali kako je tu kod njih, pa su nam rekli da je to svakodnevica. Ograde za zaštitu oni samo maknu kada završi prosvjed, samo to prislone uza zid, nek ostane to tu, trebat će za koji dan. Oni su izmislili prosvjede. Njima je dovoljan mali razlog da mase izađu na ulice. Nama u Hrvatskoj taj razlog nitko ne bi ni registrirao. Taj segment nam je bio interesantan.
Poslije prosvjeda vratili smo se u studio gdje je Arnaud marljivo radio. Miki je na početku sjedio s njim da prati i gleda kako radi, pa je rekao ‘ma nemam ja šta pratiti ni gledat, čovjek sve zna’.
U tom je studiju dva mjeseca prije nas snimao i Robben Ford i to nam je bio znak da idemo tamo radit, a na kraju je i Robben Ford nastupio na našem Thrill Blues Festivalu u Trilju. Tako da ta energija kad čovjek poželi ići vani snimati na nepoznati teren se isplatila, na kraju nam album odlično zvuči i imamo odlične kritike iz svijeta.’ ponosan je Hrepa kojem je želja bila oduvijek posjetiti pariški umjetnički kvart Montmartre.
‘Montmartre mi je oduvijek bio san snova, htio sam tamo kao mlad ići raditi portrete jer su portretisti tamo na ulici. Taj kvart je srce umjetničkog Pariza. Prijatelj blues-rocker Manu Lanvin nas je vodio po klubovima tamo, jednu smo večer završili u njega na sessionu u njegovom stanu gdje smo do zore svirali i družili se. Upoznali smo i ulični Pariz. Miki je snimio spot u tom kontekstu. Miki i ja npr. uopće nismo vidjeli Eiffelov toranj, nit Louvre, koji mi je bio želja, ali nije bilo vremena za to. Htjeli smo uhvatiti vibru ulice Pariza i studio. U ta 4 dana smo se stvarno obogatili s vibrom Pariza koja nam ostaje zauvijek.’ govori nam Hrepa koji je u Pariz doživio i noć iz filmova.
‘Imao sam i jednu ludu avanturu tamo, što mi je na kraju ispalo lijepo sjećanje, iako je tada bilo ružno. Krenuo sam u Pariz sa zuboboljom, ali mislio sam da ću izdržati. Zadnji dan miksanja me krenuo zub bolit užasno, rastura me. Svi se već zabrinuli. Nije bilo šanse da izdržim, počelo me toliko bolit da mi se počelo mantati. Sjeli smo u taksi, a oni baš ne pričaju ni francuski dobro jer nisu Francuzi, a kamoli engleski.
Jedno dva sata smo mi lutali po Parizu u taksiju da nađemo hitnu. Prvo nas je odveo u bolnicu koja ne radi, pa hitnu koja nije zubarska. Tako da dok smo mi našli zubarsku hitnu bilo je već oko 2 ipo, 3 ujutro, a ja 13. po redu. Tamo sam ajde riješio taj problem, ali ta noć je bila kao neki film.
Taksi jurca, a ja držim glavu kroz prozor cijelo vrijeme i dišem hladni pariški zrak jer mi umanjuje bol, a ako gurnem glavu unutra, dođe mi da je otkinem koliko me bolilo, to je najgora bol koju sam doživio u životu. Taksist se stvarno trudio kako god je znao i umio i na kraju je sve završilo super.’ priča nam Hrepa.
Spot za pjesmu "Shake and Shiver" Miki Nopling snimao je baš u stilu u kojem su htjeli, da se uhvati prava pariška vibra. To su i uspjeli. U spotu se također mogu vidjeti i kadrovi velikih prosvjeda koji su u ožujku 2023. bili svugdje po Parizu.
‘Prvi kadrovi su s groba Jima Morrisona, to nam je bio prvi cilj. Mislimo da je ovim spotom naš prvi singl ‘Shake and Shiver‘ dobio odličnu vizualnu pozadinu koja je uveličala pjesmu i to nam je isto uspomena za cijeli život.’ kaže nam glazbenik i dodaje:
‘Tako smo našu parišku priču odlično završili, jako smo zadovoljni s albumom, imamo krasna sjećanja, i uvijek ćemo imati Pariz.
Sada je njihov album otišao u svijet, poslali su ga svima, a službeni izlazak albuma je 12. listopada.
‘U svijetu bluesa smo dobro primijećeni. Javili su nam se za prošli album s Havaja s nekog radija da puštaju naš album. Naše pjesme, i to na engleskom, su prepoznate. Vrte se na Havajima. Javili su nam i iz Izraela s radija da nas puštaju, jedini radio tamo koji pušta zapadnu glazbu. Poslali smo svima novi album pa jedva čekam da čujemo kritike, jako smo sretni i raduje nas to što nas slušaju u svijetu.’ kaže nam Hrepa koji kroz sve te uspomene i pjesme pokušava ostaviti trag koji će ostati.
‘U biti ja kao umjetnik radim spomenar života. Napisao sam i knjigu “Našao sam dobar bend” u koju sam ubacio i odrastanje u Splitu i Split 80-ih. Radeći sve to, ostavljajući nešto prvo mojoj obitelji, sebi, a i svima koji to vole i prate tu glazbu, bilo Daleku obalu, bilo Sunnysiderse. Eto na kraju je u te uspomene ušao i Pariz koji je našao svoje mjesto u našoj umjetničkoj priči.’ govori nam Hrepa koji je svojim bluesom veliku uspjeh postigao i van granica lijepe naše.
‘U Dalekoj obali sam se skladateljski ispraksirao i sam i uz Marijana Bana i taj dio sam ubacio i u blues, jer naše pisme nisu tipični blues, imamo mi tu i popa, a vanka su nas prepoznali kao originalnu verziju bluesa i smatraju nas jednim od istaknutijih predstavnika istočnoeuropskog bluesa. Uspili smo se izdnignit da nas vanka primijete i vrte i sretni smo zbog toga.’ kaže nam i priznaje da koliko god išao po svijetu, uvijek mu jako fali Split.
‘Naravno da mi fali Split, ali gdje god da ja odem, nosim Split sa sobom. Kad sam bio u Americi pričao sam im o Splitu, Dalmaciji, o svemu našem. Kad god negdje odem van, predstavljam Split i Hrvatsku. Mogu reći da nakon 7 puta koliko sam bio u Memphisu, sad dobro znaju za Split i Hrvatsku, a bome i Daleku Obalu.
Svirao sam ‘Tonku’ u Chicagu na ukuleleu na ulici i svi su je pjevali. Tako da koristim svaku priliku u bijelom svijetu da bi promovirao bilo šta iz Hrvatske, pogotovo iz Splita.’ govori nam. Pitamo ga za Bana, koji već godinama nema kontakta s medijima, što ne znači da smo ga zaboravili, niti je to moguće.
‘Ban je u jednoj mirnoj, finoj, gospodskoj penziji. Uživa u svom potkrovlju gori, unuci su oko njega. Tu je prije bio samo kompjuter i njegov krevet. Sada je tu gomila igračaka I svega od unuka koji dođu i ostave to tu tako. ‘To se ne dira, to su njihove instalacije. Nema tu slaganja, oni stave di stave i to tu tako mora stajat.’ reka mi je Ban. I sve on prati, sve on zna, drago mu je da Daleka obala to tako radi, Jakša mu je drag, drago mu je da ta priča ide dalje. A on voli svoj mir i uživa u njemu.’ priča nam Hrepa.
Otkriva nam i da Daleka priprema specijalan koncert u Splitu u treći mjesec.
‘To je iznenađenje. Bit će to nešto malo drugačije nego inače. Radimo na tome i novim pjesmama. Rade i Sunnysidersi i Daleka, ne mogu reć da mi je dosadno.’ govori Hrepa. U Sunnysidersima sada s nama sviraju izuzetni glazbenici i entuzijasti, Luka naš Poljički brat, jer i Rola i Luka i ja imamo korijene iz istog sela Dolca Donjeg iz Poljica, te Miha i Tomi renomirani jazz i blues majstori koje smo upoznali u Memphisu. Jedva čekamo da naš album izađe pred uši slušatelja.
Zanima nas kako je biti u braku i bendu sa suprugom jer je njihova ljubavna priča sigurno netipična i inspiracija mnogima.
‘Rola i ja smo partneri u životu. Nama to nije klasična priča. Ni u braku ni u životu. Mi smo se i našli zbog ljubavi prema glazbi, to nam je jedna nit vodilja u životu, ali nam je obitelj na prvom mjestu. Dobivali smo ponude u Americi da radimo tamo i idemo nastupati na njihovim fakultetima, ali smo mi imali plan da osnujemo obitelj, to nam je bilo bitnije.
Sada kad su nam djeca malo veća, Eta ima 9 godina, a Ante 11, možemo te naše glazbene snove ostvarivat. Uzdamo se i u njih, a tu je i baka bez koje ne bi bilo ništa od naših putovanja. Eta svira bas, Ante svira šta mu god daš i breakdancer je. Već imamo određen broj pjesama, do sada smo svirali neke privatne evente, partije itd., a oni vole muziku i muzika je dio njih. U budućnosti će sigurno biti neki album od Hrepića, ali polako, nek oni prvo sazriju, škola je sada na prvom mistu.’ govori nam Hrepa. Priznaje da se i posvađaju tu i tamo, kao pravi Dalmatinci.
‘Naravno da se svi skupa posvađamo, ko u pravom bendu, šta god radimo uvik se svađamo, to je ono ‘ko će, di će, šta će’, pogotovo Eta. Ja doma ne smin pipnit bas, ona svira bas kad mi nešto radimo, pa je to onda da ga slučajno ja ne bi svira, kaže ona meni ‘ti sviraj gitaru, ukulele, šta oćeš, bas ne smiš, da nisi svira bas, bas je moj dio’. Tako da to kad mi idemo snimat nešto to je uvik borba i frka, hahaha, ali sve na kraju bude super.’ zaključuje Hrepa, a mi jedva čekamo čuti novi album Sunnysidersa, Daleke, ali i onaj koji će, nadamo se, snimiti s obitelji.