Zdravko Pilić

GOVOREĆI OTVORENO Naš Plenki je ka i moj pokojni ćaća

GOVOREĆI OTVORENO

Naš premijer Andrej Plenković isti je moj pokojni ćaća. Kad bi ga ja nešto pita, a on mi ne bi na to tija odgovorit ni sa "da"' ni sa "ne", onda bi reka "Vidićemo!". Tako je i naš premijer ocijenio u utorak da hrvatska javnost nije dovoljno dobro upoznata sa svim aspektima najavljenog poreza na nekretnine, te najavio odgodu njegovog uvođenja. Do kada? "Za jedno dogledno vrijeme" – decidiran je i određen bija naš Plenki, ki da mu je savjetnik bija moj pokojni Mate. U njegovom prijevodu, da on gleda televiziju, cilu bi stvar prokomentira vrlo jednostavno - "Aj ća, ništa od poreza. Bolje da padne porez, nego oni i cila Vlada. Kad smo mogli dosad bez njega, moremo i nadalje."

Uostalom, nije Plenković jedini koji je tija uvest porez na nekretnine pa se predomislija. Tija je to i Milanović, pa ništa. Koja je sila bija Slavko Linić, robija je i globija svit za dvi kune viška kad je uvodija fiskalne kase, ali porez na nekretnine nije ni on uspija nametnit. Đava su nekretnine! Mi imamo jedan poseban odnos prema njima, imamo, što bi Plenković rekao, "kulturu vezanosti" za nekretnine.

 

No, da bi te naše nekretnine valjalo malo i pokrenuti, zorno svjedoči slučaj sa šibenske rive koja je nenadano dobila 33 parkirna mjesta zahvaljujući kojima se oko katedrale ovog ljeta uvečer zna naći i dikoje parkiralište, o kojem se prošlih sezona moglo samo sanjati.

Kao što je poznato, tvrtka "Jadran kapital" gradi na mjestu bivše peškarije stanove za tržište. Kako su radovi zabranjeni u vrijeme sezone, od 15. lipnja do 15. rujna, privatnici su došli na ideju da tih tisuću četvornih metara u staroj gradskoj jezgri, na rivi, ispod stijene na kojoj je nastao Šibenik, daju u promet. Pa su ga ponudili "Gradskom parkingu" u najam, a on je to objeručke prihvatio. Dobro svima, a ne samo njima!

Da nije u pitanju bio privatnik, što bi se, bez obzira na našu kulturu vezanosti za nekretnine, dogodilo? Da je u pitanju neka naša državna firma, a "nulta ploča" njezina imovina. Ništa, gradilište bi se ogradilo, firma bi otišla na kolektivni godišnji odmor, a na prazni prostor svi bi iz uže i bliže okolice bacali – ili bar ostavljali - smeće. Pa bi stanari zvali novinare da prozovu "gradske oce" da to malo urede. A ovi bi se branili da ne mogu. Jerbo nisu vlasnici. A da jesu, onda bi se gradske tvrtke izvlačile na komunalne redare. Koji moraju pisati kazne, a ne pišu ih. Jer se i oni izvlače da nisu oni policajci. Pa ne mogu legitimirati ljude. Nemaju te ovlasti. Zato je najbolje pustiti sve kako je i bilo. I sačekat jesen da se problem riješi sam od sebe. Odnosno, prolongirati ga. Do kada? Što bi Plenković rekao - "Za jedno dogledno vrijeme."

 

Srećom da investitori u stanove na Peškariji nisu odustajali tako lako, pa su i mimo naše volje - odnosno volje naših bivših gradskih vlasti koje su uporno izmišljale razloge kako da od ove investicije ne bude ništa - omogućili da imamo barem parking ljeti na rivi ako ga mislimo platiti deset kuna na uru. Trajalo je to sigurno dobrih desetak godina, ali bit će tu osim privremenog parkinga još kojekakvih benefita za grad i gradske biznise. Neko će graditi, neko prodavati, neko kupovati, neko stanovati, pa piti kavu, plaćati komunalnu naknadu - ili porez, svejedno - odvoz smeća, struju, vodu.

A iz te će se vode pomoći i naš nogometni klub, uvijek tu treba dati kakvo jamstvo, pa bi bilo dobro kada bi i država omogućila da se sve naše nekretnine barem malo - pokrenu. Ili za početak barem malo maknu guzicu. Ne vidim da će tako brzo i naglo odustajanje od poreza na nekretnine u tom smislu išta pomoći.

Naslovnica Govoreći otvoreno
You must configure this module first via "Module Settings"