Ne jednom rekli su mi prijatelji koji se teže kreću kako se, kad zatopli, najradije pođu kupat' u Zaton, na Ponti Gaja, gdje je baza Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zaton. Ondje je, naime, postavljen lifter koji teže pokretnim osobama omogućuje ulazak u more. Uvijek ljubazni i spremni na pomoć, vatrogasci postave bateriju koja pokreće lifter, pomognu osobi doći do njega i spuste je u more. Tako me i tetka neki dan pitala kako će se okupat' sad kad je temperatura mora idealna za nju, koja je teže pokretna i treba joj ruka do mora. Nije znala za njih, pa sam je odvela upoznati se s ekipom.
Njima je, kako kažu, to sasvim normalno, nije to razlog zbog kojeg bi se o njima pisala priča. No, u vrijeme kada je sve normalno postalo nenormalno i obrnuto, nama se baš učinilo suprotno; jer po onome što se objavljuje u javnosti, tko je danas spreman pomoći drugome, osim možda onih najbližih, a i oni su često upitni? Ali u stvarnosti nije tako - primjera ima puno, nego mediji o njima malo pišu.
Ima i tuš
Zato je bio red provesti jutro s dijelom ekipe vatrogasaca koja u smjenama dežura u ovoj bazi, na jednom od ljepših mjesta uz našu obalu, gdje borovi čine prirodni hlad drvenom stolu za kojim sjedimo i razgovaramo. Naši gostoljubivi domaćini nude nas sokom, a glavnu riječ prepuštaju zapovjedniku DVD-a Zaton, 34-godišnjem Mariju Puljizeviću. Maro, kako ga u Zatonu od milja zovu, jedan je od najmlađih zapovjednika u vatrogascima, i već je skoro 15 godina u ovom poslu koji jako voli.
– Lift nije naš, to je projekt Grada Dubrovnika koji ih je postavio nekoliko na dubrovačkom području. Jedan je i na rivi u Velikom Zatonu gdje se Mjesni odbor potrudio napraviti i parking mjesto za invalide, blizu lifta. Igrom slučaja, jedan je tu blizu nas, a kad smo već tu, zašto ne bismo pomogli nekome kome je to potrebno – skromno kazuje Maro. – Ugradili smo i jedan tuš tako da se ljudi, kad su već tu, mogu i istuširati. Ionako smo tu i pomognemo što možemo i Bogu hvala da je tako, a ne da skačemo po šumskim požarima – sretan je naš sugovornik što ove godine nije bilo intervencija, u nadi da će tako i ostati.
– Već par zadnjih godina smo pošteđeni većih intervencija, što ne znači da ih neće biti. Mi smo spremni i opremljeni – dodaje.
A ima li puno onih koji traže njihovu pomoć kad se žele spustiti u more s lifterom?
– Ne mogu reći da je neka navalija, ali imamo nekoliko redovnih ljudi koji često dođu. Mnogi izgube volju za uopće izaći iz kuće, ali možda na ovaj način doznaju za nas pa se odluče doći i uživati – kaže Maro dobroga srca. – Nitko ne bira svoje stanje, a mi smo sretni što smo živi i zdravi i imamo mogućnost i želju pomoći. Nama to uopće nije problem, nego nam je drago! – govori sa širokim osmijehom.
Otočani se osjećaju sigurniji
Na rivi gdje je i lifter kupaju se Dubrovčani kojima je ovo jedno od omiljenih kupališta. Tu je vezana i vatrogasna brodica, 'Orlando', koja je prvu intervenciju imala čim je nabavljena – ugasili su požar na jedrilici u Rijeci dubrovačkoj prije dvije godine, a da je nije bilo, skroz bi izgorjela, prisjeća se njen kapetan Mato Korać.
- Da nije skočio kolega Maro Marković i tim, da nisu imali opremu i gašenje pjenom, brod bi bio izgorio naočigled svih, usred Rijeke! Uspjeli su ga ugasiti, uz minimalne štete, ako se tako može reći. Ove godine ne gori, Bogu hvala, i dobro je da tako ostane. Velikih požara nije bilo ni lani. Daj Bože da se nikad ne uputimo nigdje, to bi bilo najbolje – kazuje Mato. – Meni je majka sa Šipana, ljudi se na otocima sad osjećaju sigurnijima kad znaju da možemo brzo doći i zaduženi smo samo za to – naglašava.
Kupnju vatrogasne brodice financirao je Rezervat Lokrum s polovicom iznosa, dok je drugu polovicu od 4 milijuna kuna financirao Grad Dubrovnik. Brodica je u vlasništvu Vatrogasne zajednice Grada Dubrovnika, a kako je DVD Zaton smješten uz more, bilo je logično da bude vezana na njihovoj rivi, kazuje Maro.
Nema brda koje nije pregazio
– Živimo suživot s brodskom posadom kojoj smo također na raspolaganju. Za veće intervencije tu je i naša ispostava Orašac, a dođu i ljudi iz Grada. Mi smo tu prvi koji stavimo opremu i pripremimo brod, tako da, kad dođu ostale vatrogasne snage, samo isplovimo, čime smo ubrzali dolazak na otoke. Dotad smo surađivali s Kapetanijom i policijom, što ni sada nije isključeno, ali imamo onaj prvi interventni tim koji će ubrzati i pospješiti gašenje požara – govori o unapređenju sustava zaštite od požara naš sugovornik.
Posadu brodice u ovoj smjeni čine kapetan Mato Korać i mornar Željko Jelaska. Dolazak drugih snaga ovisi uvijek o tome kakav je požar i intervencija, ističe Maro. Željko je samozatajan, raspričali smo se kad je diktafon bio ugašen. Cijeli je život vatrogasac. To je zahtjevan posao, jako opasan kad su na gašenju na terenu. Nema brda koje on u svoje 54 godine nije pregazio.
Uvijek je najvažnije požar ugasiti što prije, radi se o sekundama koje mogu presuditi u spašavanju života i imovine. Vatra je dobar sluga, ali jako loš gospodar, stara je narodna mudrost.
– Kad stignemo na vrijeme na požar, može se ugasiti i čašom vode – ističe Maro. – Kad se proširi na većem području, onda je puno teže. Zasad smo zahvalni što sve smireno teče svojim tokom.
Preventiva
Dobrovoljno vatrogasno društvo Zaton broji 60-tak članova, ali 20 su operativci, 'čizma za gašenje', što je zavidan broj, dodaje Maro.
– To su sve mladi momci koji su obučeni i opremljeni i voljni dati svoj dio vremena za zaštitu naših ljepota. Smjena se trenutno pokriva s tri čovjeka iz DVD-a, s jednim stalno zaposlenim i 2 sezonska vatrogasca. Svi ostali dođu na intervenciju kad je ona potrebna.
Vatrogasci, suprotno uvriježenom mišljenju da 'zimi ništa ne rade', upravo zimi su jako aktivni na probijanju protupožarnih puteva, koje sada održavaju.
– Više od 100 tisuća kvadrata šumske površine uredili smo kao šetalište, pješačke staze, vatrogasne prosjeke... Na neka mjesta donijeli smo, u suradnji s Mjesnim odborom, i klupe. Sve smo to učinili u cilju preventive, vatrogasni prosjeci su na nekim mjestima široki od 40 do 60 metara. To je sve na nekom dijelu brda koji nije za šetače, pa ljudi to ne vide, ali bitno je znati da radimo i taj dio posla. Nije sve samo u gašenju, ima tu dosta preventivnih aktivnosti – naglašava zapovjednik DVD-a.
Ne zaostaju ni što se tiče opreme.
– Solidno smo opremljeni, a radimo i na edukacijama djece s kojom smo radili vatrogasne vježbe kroz igru i išli po natjecanjima. Zanimljivo je da je osim dječaka, bilo i puno djevojčica. Od malih nogu ih učimo kako bi se svi mi trebali ponašati u slučaju požara. Nadam se da ćemo, kad prođe korona, nastaviti gdje smo stali s tom dobrom tradicijom – zaključio je Maro Puljizević.