Ekstremno, ekstremnije – brdski biciklizam!
Ovako nekako bi izgledala gradacija ovog adrenalinskog sporta koji u široj javnosti, posebno zadarskim krugovima, i nije nešto poznat. Ipak, postoji grupa zaljubljenika koji se barem jednom tjedno nalaze na skrivenim dijelovima grada i županije i bezglavo se strmoglavljuju niz padine različitih veličina.
“Brdski biciklizam” ili “mountain biking” je vožnja na posebno dizajniranim terenskim biciklima po brdskim, planinskim i šumskim putovima, ali i po urbanim područjima gdje god se zahtijeva vještina terenske vožnje, npr. niz stepenice, u gradskim parkovima i slično. Stoga, lomovi u ovom sportu nisu strana stvar. Zapravo ako se nikad nisi ozbiljnije ozlijedio, nešto krivo radiš.
- Starci i cura mi govore da nismo normalni, da prestanem, ali što ću kad je meni ovo sve – uz osmijeh nam govori Bruno Rudić (28), potpredsjednik zadarskog Biciklističkog kluba “Macaklin”.
- Počeo sam voziti 2015., kad je “downhill” scena bila još uvijek aktivna, tako da sam se dosta napadao od samog starta. Ali najgore je bilo na utrci u Bosni, kad sam pao preko volana na jednom skoku. Dobio sam potres mozga i iščašio sam rame. Naknadno su se pojavili i problemi s kralježnicom. Oporavak je trajao dugo, a posljedice osjećam još uvijek – govori nam Rude, kako ga od milja zovu prijatelji, kojeg ni tako gadan pad nije spriječio da nastavi biciklirati po kršu i planinama.
Zaljubljeni u adrenalin
- Jednostavno je, ovo nam je u krvi i jedva čekamo sjesti na biciklu, popeti se na neko brdo i krenuti juriš do dna! Zaljubiš se u taj adrenalin... Ovo je jedini sport kojim sam se bavio, a koji me tako često izvadi iz te komfor zone. I onda, osjećaj kad uspiješ prevladati taj dio, a u biciklizmu to često uspiješ jer ni u jednom sportu ne osjećaš takav napredak, neopisiv je! Ogromno je zadovoljstvo kad uspiješ odraditi skok bez greške. I da se ne slomiš – govori uz osmijeh predsjednik kluba Hrvoje Kalac (31), kojeg je u klub doveo prijatelj Filip Letinić (31), poznati zadarski tattoo majstor, ljubitelj svega što nije uobičajeno.
- Prije pet godina dogodila se jedna smjena generacija u klubu. Stara garda se taman počela povlačiti, klub se skoro raspao, kad smo mi krenuli u akciju. Zapravo, mi smo druga generacija ovog kluba. Ipak, u posljednje tri godine baš smo intenzivno počeli raditi na poboljšanju uvjeta u klubu te stvaranju i održavanju staza – pojašnjava nam File, koji je član BK “Macaklina” postao slučajno. Danas je njegov tajnik.
- Kupio sam iz zezancije malo jači, ozbiljniji bicikl i želio sam ga isprobati kako spada pa sam s prijateljem počeo voziti noćne đireve, po 20, 25 kilometara oko Zadra svakog utorka. Stavili bismo svjetiljke na glavu i udri! To mi se toliko svidjelo da sam vrlo brzo završio s makadama na ‘downhillu’. Odjednom je više novih entuzijasta uletilo i eto nas: danas klub broji nešto više od dvadeset članova – ponosno govori File, ističući da su članovi raznih uzrasta i zanimanja.
Staze oko grada
- Da vam malo dočaram kolika je razlika među članovima kluba, najbolji je primjer od prije godinu dana, kad je majka jednom članu zabranila trening jer je dobio „aša” u školi, a drugome žena nije dala jer je morao čuvati dicu. Smijali smo se tome cili dan! Stvarno, imamo i klinaca, a i ljudi od 40 godina! Nažalost, nemamo cura u klubu. Još! - govori nam Rude, dodajući kako je poželjno da biciklisti ovakve vrste budu dosta fit, ali i svjesni svojih mogućnosti, odnosno nemogućnosti.
Znatiželjno smo upitali gdje se u Zadru uopće mogu dobro “ispuhati” s biciklama?
- Mi trenutno imamo pet staza u blizini grada, neke smo sami izgradili i uredili, neke su djelo legende zadarskog mtb-a Mandre, i jednu, onu najekstremniju, na Velebitu ispod odašiljača Ćelavac, koja je otvorena 2010. godine. Ipak, malo je nezgodno često tamo odlaziti jer zahtijeva više organizacije, odvajanje cijelog dana za dolazak i penjanje te najam kombija. Radne akcije izgledaju tako da planinarite dva sata s krampom i grabljama. Ipak je to visoko 1198 metara! Nekad znamo napraviti i ekspedicije.
Netko od članova javi da je vidio zanimljiv spust s dobrim linijama, pa se skupi nas par i odlazimo voziti i isprobavati novu stazu – govori nam Hrvoje, smijući se jer je sve što ga okružuje počeo gledati kao potencijalno mjesto za vožnju.
Otkačena ekipa iz biciklističkog kluba “Macaklin” ističe da je zadarska županija idealna za sve vrste biciklizma, no nažalost da potencijal ovog sporta nije dovoljno prepoznat.
- Svake godine imamo sve više cikloturista, ali oni po Zadru nemaju gdje voziti! Prave biciklističke staze ovdje ne postoje, biciklisti su građani drugog reda i nose glavu u torbi svakodnevno. Što se tiče baš brdskog biciklizma, mi dosta djelujemo u ilegali, po marginama grada, jer ne postoje službene staze. Iako okolica Zadra nije baš brdovita, na dlanu nam je Velebit, koji je idealan teren baš za taj tip biciklizma. A što je najbolje, imamo i idealnu klimu - blage zime i puno sunčanih dana godišnje – zaključio je Rude, dok je Filip dodao da mora pohvaliti ekipu iz Omiša i Splita, “Coast Riders” i “BK Krš”.
- Oni organiziraju super Kršnu ligu, u kojoj sudjeluju biciklisti iz cijele Dalmacije. To je dosta ekstremni brdski biciklizam s pogledom na more – istaknuo je Hrvoje, a File je dodao da ekipa iz “Macaklina” planira uvrstiti svoje staze kao dio Kršne lige i time privući pozornost na potencijal zadarskoga kraja kao ultimativne MTB destinacije.
- Mi imamo i volje i želje, no, nažalost, to samo po sebi nije dovoljno i u nekom trenu će biti potrebna potpora grada i županije. Spremni smo sve sami organizirati i kao do sada graditi i uređivati nove staze, jer moto brdskog biciklizma je: „No dig, no ride” - bez malo kopanja nema skakanja! - zaključili su s osmijehom momci iz uprave kluba i pozvali nas na jedan trening.
Hm, mislim da ćemo ipak preskočiti. Trening, ne prepreku.