Kada čovjek s 56 godina na utakmici malog nogometa bude proglašen najboljim, a njegova momčad zahvaljujući njegovim obranama pobijedi, možete se samo zapitati je li to moguće. Da, moguće je ako se taj čovjek zove Slobodan Marušić – Riba.
Popularni Riba i u ovim je poznijim godinama kao „čovjek od gume“. Nije mu teško baciti se za loptom, ući u blok, skratiti put i kut lopti i mnogo drugih radnji učiniti da bi obranio svoj gol i svojem timu donio pobjedu. Imao je Riba dosta pehova u svojoj nogometnoj karijeri, lom noge, uganuće zgloba, pokidane ligamente, išao je i na „centriranje“ kičme, ali ga sve to nije odvojilo od malonogometnog, ali i nogometnog terena, uvijek je izašao kao pobjednik. Prvo naše pitanje kada smo ga sreli bilo je dokle još?
-Branit ću, igrati i uživati na malonogometnom parketu i turnirima sve dotle dok mi to bude pričinjavalo zadovoljstvo. A zadovoljstvo je tu, ne osjećam potrebu ostaviti se i gurat ću dalje s dečkima koji mi mogu biti sinovi. U njima sam našao krasno društvo, pa imam privilegiju da i ja budem „mlađi“ i to obilato koristim. Šalu na stranu, na svakoj utakmici dajem sve od sebe, živim sportski i to mi je zakon, tako da ne osjećam posljedice starenja. Svjestan sam da ga ne mogu zaustaviti, ono teče, ali ja se ne dam. Dokle, vidjet ćemo na kraju, kaže nam Riba.
Riba je raritet: u zadarskom nogometu je punih 47 godina. On je jedini vratar koji je igrao u nekoliko kategorija klubova i to velikog i malog nogometa. Sada je u MNK Vrsi.
U sastavu hrvatske reprezentacije policije (MUP-a) prije dvije godine u Nizozemskoj, u gradu Eibergenu gdje se održavalo Svjetsko prvenstvo u malom nogometu, s Jurom Čulinom, Dragom Verunicom i Josipom Pavičićem, bio je prvak svijeta!
Riba je čuvar mreže najmodernijeg načina branjenja, hrabar, snažan je, gura svoj stil, podjednako dobar na crti i u istrčavanju iako nije visok. On je vratar ispred svoga vremena. Od malih nogu je pokazivao interes za branjenjem i kada je stao na vrata nije s njih odlazio, i dan danas je tamo.
-Ja sam dijete sa sela, iz Zemunika sam, i u mladosti je bilo normalno da djeca nakon škole igraju nogomet. Iako me privlačilo mjesto na golu sasvim sam slučajno stao na branke i, evo, vidite, još sam na vratima. Nakon prve moje obrane javila se želja da tu ostanem, a onda sam dograđivao svoju formu, učio vratarski posao i kod trenera. Još trajem, priča Riba.
Mnogo si toga prošao, što te se najviše dojmilo, što je na tebe ostavilo najupečatljiviji utisak?
-Gdje god sam bio igrajući nogomet, a bio sam u nebrojeno mjesta i država, stvarao sam nova prijateljstva i produbljivao ih. Najupečatljivije mi je bilo u Nizozemskoj, u Eibergenu, gdje smo postali prvaci svijeta. S nekim ljudima se i danas družim, s nekima imam pored privatnih i odlične poslovne odnose. Vjerujte da ono što ti daje sport, to ne može drugi nitko, stoga sam pogodio u izboru „zanimanja“. Predlažem našoj mladeži da se bave ma bilo kojim sportom i vjerujte mi neće pogriješiti. Govorim iz iskustva, kaže nam Riba.
Riba je branio u velikom nogometu u NK Zadru, Primorcu iz Biograda, HV Posedarju, Novoj zori iz Svetog Filipa i Jakova.
U veteranima veliki nogomet branio je u Zadru, Svetom Ivanu Vir, Sabunjaru, Hajduku Pridraga.
U malom nogometu je nastupao u MNK Vrsima, Tinu, Frestiju, Puntamici, Svetom Anti, a u malonogometnim veteranima u Tenkistima, Sabunjaru, Dragama gdje je u ovogodišnjoj Biogradskoj malonogometnoj ligi uzeo primat najboljeg vratara u konkurenciji Tina Juričina i Rafaela Baričića. Bravo!