Blidinje je out, kupnja zemljišta i kuća za odmor na popularnom bosanskom skijalištu Dalmatincima više nije poželjna ideja, u modu je došla Lika, za kojom je posljednjih nekoliko mjeseci zavladao ogromni interes. Kupuju se i traže stare ličke kuće, srušena seoska imanja, građevinska zemljišta, vrti se biznis, sređuju papiri, brzo mijenjaju vlasnička imena. Nije za čuđenje, kada u igru uđe iznimno niska cijena plodnog poljoprivrednog tla, koje se masovno nudi u bescjenje, od jedne do dvije kune po metru četvornom, tada je shvatljivo zašto Dalmacija od Konavala do Zadra bježi Lici u zagrljaj.
Ne tjera ih na to samo jeftino zemljište, kao i kuće za adaptaciju koje se mogu pronaći već od dvadesetak tisuća eura, pojačanom je interesu presudio i ogromni strah od korone, koji je ljude naveo da investiraju u zemlju, u proizvodnju svoje hrane. Jer koronu brojni doživljavaju kao rat, a zna se da u takvoj borbi pojačana potražnja za hranom postaje redovna pojava. Nisu samo Dalmatinci u igri, u posljednje vrijeme u Liku bježe i Zagrepčani, kojima je razorni potres donio dodatni strah. Već za stotinjak tisuća kuna brzopotezno postaju vlasnici prekrasnih kuća u gorju, na osami, primjerice na potezu od Gospića do Karlobaga, s plodnim tlom i šumom nadomak ruke.
- Mislim da sam jedini čovjek na svijetu koji želi da korona luduje još makar pet godina. Jer od kada je došla, biznis u mojoj agenciji za nekretnine, jedinoj preostaloj u Lici, se zakovitlao. Već nekih šest do sedam godina bilježim pojačani interes Dalmatinaca za kupnjom nekretnine ili zemljišta na području od Otočca do Gospića, doslovce u čitavoj Lici. No u posljednjih nekoliko korona-mjeseci samo u mojoj agenciji finiširali smo osamdesetak kupoprodaja. Dalmatinci masovno kupuju poljoprivredna zemljišta, privlači ih iznimno niska cijena, a u igri su sve lokacije. Ako bih radio usporedbu, poljoprivredno zemljište čak bolje ide od kuća i imanja – veli Ivan Bižanović, vlasnik agencije Lika nekretnine, jedine na ovom području, inače i dopredsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK.
Kao što na obali prvi red do mora ima najvišu cijenu, a najteže ga je i pronaći, tako i u Lici prvi red do rijeke ima povišeni status. Uz rijeku Gacku takvih lokaliteta više nema, a ako se koji i nađe u prodaji, nestane u tren oka. No i u njenoj blizini cijena nije enormna kao uz more, ovdje se već za 20 do 35 eura po metru četvornom može škicnuti odlična lokacija. Građevnom se zemljištu cijena kreće od pet do 25 eura, što je zapravo obećavajuće, u krajnjem slučaju pretvara se u dugoročnu investiciju. Ona koja će se jednom, kada prestane zabrana prodaje zemlje strancima, moći ponuditi za puno, puno višu cijenu.
- Kupnja zemljišta u Lici se zapravo pokazuje kao ulaganje u budućnost, i to su prepoznali brojni novopečeni vlasnici. Mnogi se potencijalno možda i nadaju da će imanje koje su kupili za nekih 20 do 70 tisuća eura moći jednom prodati za više. Dalmatinci preferiraju stara seoska imanja s velikom količinom zemlje, dotrajalim kućama koje potom uređuju u svom stilu. Vole kamene kuće s velikim blokovima, podsjećaju ih na obalnu tradicionalnu gradnju. I počesto u donjem dijelu rade konobe, ponad njih dnevne boravke, a na gornjem katu su spavaće sobe. I vole u kuće stavljati drvene grede – kaže Ivan.
Primjera takvih kupnji je imao podosta. Veli da su mu česti klijenti materijalno osigurani ljudi srednjih godina, primjerice kao jedna sveučilišna profesorica iz Splita, koju je na kupnju imanja navela želja da osigura svoje izvore hrane. Od Splita do svog imanja u okolici Otočca dijeli je dva i pol sata vožnje. Petkom nakon završetka posla kreće na vikend-odmor i pod Marjan se vraća napunjenih baterija u nedjelju navečer.
- Ove godine, eto baš u vremenu od korone, Bog nas je podario fenomenalnim urodom svega. Imamo voća, povrća, vode, svega. Ta mi je splitska profesorica rekla kako je presretna da je našla svoj mali komad raja, daleko od buke, u čistoj prirodi. Zanimljiva mi je bila želja nekoliko dalmatinskih liječnika koji su tražili da im pronađem kućicu, ali pazite ovo, u šumi, izvan dometa signala za mobitel.
Među njima je i jedan kirurg koji mi je u razgovoru naveo da mu doslovce treba mira, sna, odmora, nakon operacija koje znaju trajati i po šest i više sati. Pronašao sam mu kuću u šumi, totalno na osami. Čovjek tu uživa kad god može doći. Nekoliko takvih mojih klijenata vikende provode na takav način, žive baš kao prije sto godina. S krovova skupljaju kišnicu, sa sobom donesu pitku vodu, a struju dobivaju preko solara – veli Ivan.
Kuće koje je država obnovila nakon rata prodavale su se za 25 do 55 tisuća eura i planule su još prije nekoliko godina. Pokupovali su ih mahom Dalmatinci, novi lički domaćini koji su se rasprostranili na području od Smiljana, Ličkog Cerja, Gospića, na srednjem Velebitu, oko Otočca, Brinja… Zapravo je to područje cijele Ličko-senjske županije. Interesa za takvim objektima ima i dalje, no nema ih više u ponudi. A što je zanimljivo, novi lički stanari imaju ogromnu volju za poljoprivrednim radovima.
- I to je novitet, ljudi su počeli misliti svojom glavom, počeli su obrađivati tlo, saditi, uzgajati, misliti na sebe. Jedna sveučilišna profesorica iz Zagreba, agronom po struci, mi je rekla da što će joj stan na desetom katu nebodera kada se zbog korone ne može normalno kretati. Ovdje je dobila vrt, njivu, sadi, ima proizvodnju za obitelj. Sredila je staru kuću, divno ju je obnovila i kada joj dođe vrijeme za posao, sjedne za laptop i radi. Korona je puno promjena donijela u naše živote. Što se mene tiče, neka samo traje i dalje – kaže Ivan Bižanović.