Hrvatske snage provele su od 4. do 7. kolovoza 1995. vojno-redarstvenu operaciju Oluja u kojoj je oslobođen Knin i ostali okupirani dijelovi Hrvatske. Podizanje hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi simbolično je označilo i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu, a hrvatski narod s oduševljenjem je dočekao i pozdravljao povratak branitelja i dolazak slobode. Oluja je omogućila i mirnu reintegraciju okupiranog dijela Podunavlja, a njezin se uspjeh prenio na teritorij Bosne i Hercegovine koja je bila bliže završetku rata, piše Hrvatski vojnik.
A
Aktivnosti prije Oluje
Četiri dana ranije završila je operacija Ljeto 95 u kojoj su oslobođeni gradovi Glamoč i Bosansko Grahovo i njihovo šire područje. Nakon te operacije hrvatske su snage bile udaljene svega deset kilometara od Knina.
Četiri dana ranije na Brijunima je predsjednik RH Franjo Tuđman održao zadnji pripremni sastanak s ključnim osobljem za pripremu moguće operacije.
Dan ranije u Genthodu kod Ženeve vodili su se pregovori predstavnika hrvatske vlasti i pobunjenih Srba. Srpski su predstavnici odbili hrvatski zahtjev za neodgodivi početak mirne reintegracije okupiranog područja u okrilje Hrvatske.
B
Brojke iz Oluje
Oslobođeno 7940 četvornih kilometara okupiranog područja (14 % kopnenog ili 8,8 % cijelog hrvatskog teritorija).
Bojišnica se protezala u duljini od 670 km, a proboj je počeo istodobnim napadom na 31 smjeru.
Počela je 4. kolovoza u 5 sati, a službeno je završena 7. kolovoza u 17 sati, kad je u 84 sata operacije glavnina zadaća provedena. Na dijelovima bojišnice završne su aktivnosti trajale do 9. kolovoza.
Hrvatske su snage u operaciji sudjelovale sa 138 800 branitelja, od kojih je 116 900 bilo iz Hrvatske vojske (HV), 14 500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Uz pet gardijskih brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ), jednu gardijsku bojnu i druge sastavnice HV-a, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada te 25 domobranskih pukovnija (dp) HV-a.
U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) u Oluji su angažirali praktički sve kapacitete, odnosno ukupno 33 aviona i helikoptera od kojih su 22 borbene namjene.
Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa, svi su poraženi, a među njima i jedan koji se predao. Raspolagale su sa 31 000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava. Na potezu Knin – Drniš – Benkovac imale su 17 vojnih objekata.
C
Cilj Oluje 95
Na cijeloj bojišnici probiti neprijateljsku obranu, razdvojiti njegove snage i krenuti u oslobađanje okupiranog područja Dalmacije, Like, Korduna i Banovine.
Na smjeru Plaški – Slunj – Tržačka Raštela spojiti se sa snagama 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (5. K A BiH) i deblokirati Bihać.
Na području istočne Slavonije, juga Hrvatske i u zapadnoj Bosni provoditi upornu obranu.
Č
Čelni zapovjednici i postrojbe u Oluji
Ministar obrane RH Gojko Šušak, načelnik Glavnog stožera HV-a general zbora Zvonimir Červenko. Zapovjednici zbornih područja (ZP): Split – general-pukovnik Ante Gotovina; Gospić – stožerni brigadir Mirko Norac; Karlovac – general-bojnik Miljenko Crnjac; Zagreb – general-bojnik Ivan Basarac; naknadno angažiran general-pukovnik Petar Stipetić za zapovjednika snaga na Banovini; Bjelovar – general-bojnik Luka Džanko. Zapovjednik specijalnih snaga MUP-a bio je general-pukovnik Mladen Markač.
HV:
Gardijske postrojbe: 1., 2., 4., 7. i 9. gardijska brigada (gbr); 1. HGZ; 81. gardijska bojna (gb). Topničke i topničko-raketne postrojbe: 16. topničko-raketna brigada (trbr); 6., 10., 12., 14. i 18. topnički divizijun; 8. haubičko-topnički divizijun; 20. haubički divizijun. Protuoklopne postrojbe: 15. protuoklopna topničko-raketna brigada (POtrbr); 5., 7., 9., 11. i 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun (potrd). Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana sa snagama 91. i 95. zrakoplovne baze (zb), Borbenom skupinom Zrakoplovnog vojnog učilišta iz Zemunika. Postrojbe protuzračne obrane: 202., 203. i 204. topničko-raketna brigada. Vojna policija: 67., 69., 70., 71. i 72. satnija. Inženjerijske postrojbe: bojna 33. inženjerijske brigade; 31., 33., 34. i 40. bojna; 36. inženjerijsko-pontonirska bojna; 1. riječni zdrug Sisak. Logističke baze: 303., 304., 305., 306., 307. i 312. Izvidničko-diverzantske satnije (IDS): 265. i IDS GS HV. Satnije veze: 252., 253., 254. i 265. Postrojbe atomsko-biološko-kemijske obrane (ABKO): 502. mješovita satnija i 505. mehanizirana satnija. Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika (SG SOD) "Damir Tomljanović-Gavran". Hrvatska ratna mornarica s odredom brodova za prevoženje morem. Polaznici i ključno osoblje tečaja za izvidnike Kozarica kod Pakoštana. Pričuvne brigade HV-a: 57., 99., 101., 102., 103., 104., 111., 112., 113., 119., 128., 144., 145., 148., 149., 150., 151. i 153. Domobranske pukovnije HV-a: 1., 6., 7., 8., 12., 14., 15., 17., 20., 24., 52., 110., 118., 121., 125., 126., 128., 133., 134., 137., 138., 140., 142., 143. i 154. Snage ZP-a Osijek i Južnog bojišta u potpori operacije kroz upornu obranu. Ostale snage HV-a u provedbi i potpori operacije.
HVO: 1., 2. i 3. gbr; 10. topničko-raketni puk; snage ZP-a Tomislavgrad; specijalne postrojbe policije iz Hercegovine; ostale snage HVO-a u provedbi i potpori operacije.
MUP: skupne snage Specijalnih jedinica policije: Policijska uprava (PU) varaždinska; PU splitsko-dalmatinska; PU zadarsko-kninska; PU osječko-baranjska; PU šibenska; PU karlovačka; PU bjelovarsko-bilogorska; PU dubrovačko-neretvanska; PU vukovarsko-srijemska; PU sisačko-moslavačka; PU ličko-senjska; PU zagrebačka; PU primorsko-goranska; PU krapinsko-zagorska; PU istarska; ATJ Lučko; Policijska ispostava Lovinac.
D
Dinamika Oluje
ZP Split
Od svih zbornih područja splitsko je stalno borbeno djelovalo još od Zime 94 te je pokretanje Oluje za njega bilo ostvarenje konačnog cilja za koji se strpljivo pripremalo, a to je oslobađanje Knina. Specifičnost tog ZP-a u Oluji bila je činjenica što je bilo odgovorno za dvije bojišnice s potpuno različitim ulogama. Prva bojišnica, sa snagama za napad, prostirala se od Velebita do Bosanskog Grahova u duljini oko 200 km i imala je tri smjera. Glavni smjer prema Kninu vodio je iz Grahova, dok su ostala dva smjera bila: Uniški Doci – Uništa – Kijevo i Obrovac – Kaštel Žegarski, a bojišnica je podijeljena na operativne grupe (OG) Sjever, Sinj, Šibenik i Zadar. Druga bojišnica, sa snagama za obranu, protezala se od Grahova do Kupreških vrata u duljini oko 100 km, a postrojbe na tom dijelu bile su osigurač postrojbama u napadu prema Kninu. Na toj su bojišnici bile angažirane snage HVO-a, a od HV-a jedino 81. gb.
Prvog dana sve operativne grupe uspješno probijaju neprijateljsku obranu i napreduju u oslobađanju područja. Ključni je datum Oluje 5. kolovoza, kad su 7. i 4. gbr zajedničkim djelovanjem i u suradnji s drugim postrojbama oko 11 sati oslobodile Knin, a to znači 30 sati nakon početka operacije. Oslobađanje Knina glavno je postignuće ne samo Oluje nego i cijelog Domovinskog rata zato što je bio središte srpske pobune i pokretač rata u Hrvatskoj. Oslobađanje Knina pamtimo po erupciji oduševljenja hrvatskih branitelja, koji su pobjedonosno koračali slobodnim gradom. Isticanje ratnih zastava 7. i 4. gbr na Kninskoj tvrđavi, koje su ponosno razvili njihovi zapovjednici Ivan Korade i Damir Krstičević, kruna je ratnog pobjedničkog puta tih postrojbi u Domovinskom ratu. A da je Hrvatska konačno zaživjela u Kninu, na simboličan je način potvrdio i dolazak predsjednika Franje Tuđmana 6. kolovoza u taj grad. Ondje je poljubio hrvatsku zastavu i čestitao braniteljima na oslobađanju Knina i pobjedi koja je donijela slobodu hrvatskom narodu. Sloboda je stigla i u Kijevo, Vrliku, Drniš, Oklaj te Smilčić, Zemunik Gornji, Biljane Gornje i Donje, Škabrnju, Nadin, Karin, Kistanje i Benkovac. Oslobađanje okupiranih mjesta nastavlja se, uključujući i Obrovac, Muškovce i Kaštel Žegarski, a novi je cilj bilo napredovanje s komunikacije Knin – Gračac prema državnoj granici s BiH. To je i ostvareno petog dana operacije, kad su snage izbile na rijeku Unu na području od Ličke Kaldrme do željezničke postaje Una, čime je Oluja za ZP Split okončana 8. kolovoza.
ZP Gospić
Uz razbijanje neprijateljskih snaga na smjerovima napada, glavni cilj postrojbi gospićkog zbornog područja bio je izlazak na državnu granicu s BiH i spajanje sa 5. K A BiH kod Tržačkih Raštela.
Prvog dana operacije hrvatske su snage napadale u osam smjerova s osam postrojbi. Neprijatelj je pritom pružao žestok otpor, što je usporilo napredovanje hrvatskih snaga. Zbio se i tragičan događaj kad su pripadnici 133. dp ušli u minsko polje, pri čemu su imali 15 poginulih i 46 ranjenih. Ipak, važan početni korak bilo je presijecanje komunikacije Vrhovine – Korenica, dok je drugi dan operacije donio znatnije pomake hrvatskih snaga. Tako su oslobođene Ličke Jasenice, Ljubovo i druga lička mjesta na smjerovima napada. Specijalne snage MUP-a spustile su se s Velebita i oslobodile Lovinac i Gračac. Treći dan operacije donosi oslobađanje Rakovice, Drežnik Grada i Vaganca te spajanje 1. gbr sa snagama 5. K A BiH na raskrižju prometnice Slunj – Ličko Petrovo Selo i Slunj – Plitvice te kod sela Prijeboja. Tako je to zborno područje među prvima izbilo na državnu granicu s BiH. Oslobođeni su i Plitvički Ljeskovac te Vrhovine i Bunić, a snage 128. br HV-a ušle su i u Korenicu do koje su od polazne postaje, sela Čanka, propješačile oko 40 km po iznimno zahtjevnom brdovitom terenu. Važan uspjeh bio je i puni nadzor komunikacije Gospić – Gračac. Četvrtog dana operacije oslobođena je Udbina te Donji i Gornji Lapac. Petog dana operacije na državnu granicu s BiH izbijaju i druge postrojbe ZP-a Gospić nakon čega se pristupilo organiziranju obrane granice.
ZP Karlovac
Snage karlovačkog ZP-a provodile su napadna djelovanja na području Karlovca i Ogulina te na Kordunu. Prvog dana operacije ostvaren je polazni uspjeh za daljnja napredovanja, posebno u smjeru Slunja. Drugog je dana ovladano brdom Hum, što je omogućilo oslobađanje Plaškog, a za nastavak djelovanja bila je važna uspostava mostobrana na Korani. Trećeg dana hrvatske su snage ušle u Slunj te blokirale njegov vojni poligon. U zonu odgovornosti tog ZP-a ušla je 1. gbr kad se spojila sa snagama 5. K A BiH, nakon čega je predvodila napadna djelovanja oslobađajući Vojnić. U nastavku operacije provodio se pretres i osiguranje oslobođenog područja te zaštita granice prema BiH, a šestog su dana hrvatske snage na čelu sa 1. gbr ušle u Vrginmost. Posebnost je tog ZP-a u Oluji forsiranje rijeka, najprije Mrežnice, dok je na Korani uspostavljen mostobran. Operaciju je ZP provodio s pričuvnim snagama bez gardijskih postrojbi, što se posebno cijeni, primjerice, u oslobađanju Slunja, kad je 14. dp uz zahtjevnost terena i forsiranje Mrežnice zadaću u cijelosti proveo pješačenjem. Tek je pristizanjem 1. gbr trećeg dana operacije i taj dio bojišnice bio pokriven sudjelovanjem pripadnika gardijskih postrojbi.
ZP Zagreb
Glavni je cilj snaga ZP-a Zagreb bilo oslobađanje Banovine i izbijanje na državnu granicu te su određena tri smjera napada: prema Petrinji, Hrvatskoj Kostajnici i Glini. Prvi dan operacije obilježen je pogibijom i ranjavanjem većeg broja branitelja, među kojima i dijela zapovjednika, što je dodatno usložnjavalo planirani tempo napredovanja. Drugog se dana pristupilo ojačavanju i pregrupiranju snaga, no neprijatelj je i dalje zaustavljao proboj hrvatskih snaga koje su ipak na pojedinim dijelovima postigle prve uspjehe. Kako bi došlo do znatnijeg iskoraka u napredovanju hrvatskih snaga, uvode se dodatne svježe snage, a novim zapovjednikom imenovan je general-pukovnik Petar Stipetić. Taj detalj upućuje na to da je Oluja bila vrlo složena, zahtjevna i izazovna operacija za mladu Hrvatsku vojsku, u kojoj se na dugoj bojišnici nije odvijalo sve po planu, no pravodobno su poduzimane mjere kako bi u konačnici sva okupirana hrvatska područja bila oslobođena.
Taj početni zastoj trećeg se dana operacije pretvorio u pobjednički zanos kad su oslobođeni Petrinja, Glina te u nastavku i druga mjesta Banovine. Petog se dana 2. gbr spojio sa snagama 5. K A BiH kod Donjeg Žirovca, a zadnjeg je dana operacije oslobođen i Dvor na Uni. Time je i izazov koji je stavljen pred taj ZP riješen u relativno kratkom vremenu te su i dodijeljene zadaće provedene, što je u ukupnom djelovanju ZP-a Zagreb u Oluji bilo i najvažnije.
ZP Bjelovar
Zadaća bjelovarskog ZP-a bila je sudjelovanje u oslobađanju Banovine. Početak je planiran s forsiranjem rijeke Save te napredovanjem na smjerovima Jasenovac – Hrvatska Dubica i Orahovac – Hrvatska Dubica, sve u cilju oslobađanja Hrvatske Dubice i izbijanja na prometnicu Hrvatska Dubica – Sunja. Prvog je dana operacije forsirana rijeka Sava kod Jasenovca te su oslobođena prva sela u smjeru Hrvatske Dubice, a jednako povoljni uvjeti stvoreni su i na drugim dijelovima bojišnice. Drugog je dana operacije važno postignuće bilo oslobađanje Hrvatske Dubice, sve u sklopu nastojanja za ubrzanim napredovanjem ZP-a Zagreb na smjeru Sunja – Kostajnica. Zadaću oslobađanja Hrvatske Kostajnice dobiva ZP Bjelovar, što je i ostvareno trećeg dana operacije. U prva tri dana to je zborno područje i završilo napadni dio operacije, a za to je vrijeme napredovalo 43 km na zahtjevnom području Banovine i uz rijeku Unu. U preostalim danima učvršćivalo je obranu te pretraživalo teren od zaostalih neprijateljskih skupina.
E
Evakuacija srpskog stanovništva
Ključni dokument o odlasku lokalnog stanovništva srpske nacionalnosti u vrijeme pokretanja Oluje bila je Odluka tzv. Vrhovnog savjeta odbrane RSK o evakuaciji stanovništva iz općina Benkovac, Obrovac, Drniš, Gračac i Knin prema Srbu i Lapcu od 4. kolovoza, koja je donesena prvog dana operacije uz potpis tzv. predsjednika RSK Milana Martića. Zanimljivo je i kako su stanovništvo trebali obavijestiti kuriri civilne zaštite jer se nije želelo da Hrvati u eteru Radio Knina slušaju obrazloženje naredbe.
F
Franjo Tuđman nakon što je poljubio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi
Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne i nezavisne Hrvatske i njezinog teritorijalnog integriteta.
G Gojko Šušak u prvom izvješću Tuđmanu
Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!
H
HRZ i PZO u Oluji
Četiri su ključna područja djelovanja HRZ-a i PZO-a u Oluji: protuzračna obrana, zrakoplovna potpora ZP-ima, izviđanja te prevoženje kopnenih snaga i ranjenih. Prvog su dana operacije borbena djelovanja bila usmjerena na uništenje važnih neprijateljskih objekata i utvrda. Tako je onesposobljeno radiorelejno čvorište Ćelavac, dok je ono na Magarčevcu oštećeno. Uništena su i neprijateljska zapovjedna mjesta u Buniću i Banskom Grabovcu te položaji kod Petrinje i u blizini ušća Gline u Kupu. Drugog dana operacije hrvatsko zrakoplovstvo udarilo je ponovno po središtima veze (Piramida na Zrinskoj gori), kao i utvrđenim položajima (Generalovo brdo kod Petrinje) te neprijateljskom oklopništvu (kod Turnja i Knina). Djelovali su i po aerodromu Udbina te skladištu "Stara Straža" kod Knina. Trećeg su se dana Oluje istaknule letačke posade Mi-24. Tako je u jednom trenutku napredovanje hrvatskih snaga na području sela Kurepi i Kurepić glavice bilo usporeno. Ondje su pobunjeničke snage imale nekoliko tenkova zbog čega je angažirana posada helikoptera Mi-24 što je omogućilo nastavak proboja hrvatskih kopnenih snaga. Piloti MiG-ova nastavili su djelovanja po neprijateljskoj tehnici (tenkovi i višecijevni lanser raketa između Babine gore i Velikih brda, tenkovi kod Marinbroda te zapovjedno mjesto na Brezovoj glavi).
Intenzivna djelovanja borbenih pilota zabilježena su i četvrtog dana operacije, a među ciljevima bili su opet tenkovi (Medeno polje kod Bosanskog Petrovca), skladište (Lička Kaldrma) te zapovjedno mjesto u Srbu. Ukupno je u Oluji izvedeno oko 250 borbenih letova. Letačke su posade helikopterima Mi-8MTV-1 prevezle 485 vojnika i ranjenika te oko 85 tona vojne opreme.
I
Iznenađenje i očaj pobunjenika
Vojno i civilno vodstvo pobunjeničkih srpskih snaga tek je nakon oslobađanja Bosanskog Grahova, a to znači šest dana prije Oluje, saznalo kako proboj hrvatskih snaga ide upravo iz tog smjera. Dotad, za njih je opasnost prijetila ne iz zaleđa, nego s čela. Tako se u njihovoj Procjeni ugroženosti iz travnja 1995. navodi mogući proboj HV-a prema Kninu iz smjera Zadra, Splita (Muć), Šibenika i Sinja.
J
Junaštvo, pobjednički duh i zajedništvo
Iza tih riječi stoji ime Oluja, operacija koja u svijesti hrvatskog naroda na najsnažniji način oslikava temelje ostvarene pobjede u Domovinskom ratu.
K
Ključni trenutak Oluje
Oslobađanje Knina prijelomni je trenutak Oluje. Poraz pobunjeničkih snaga iz Knina nezaustavljivo se prelijevao na cijelu bojišnicu. Stoga je snažan prodor hrvatskih snaga izazvao svojevrstan domino-efekt u kojem su pobunjeničke snage doživljavale poraz za porazom.
L
Lijepa naša i Mi smo garda hrvatska
Nakon što je HINA 5. kolovoza u 12:26 priopćila kako se na Kninskoj tvrđavi vijori hrvatska državna zastava, a hrvatske su snage ušle u Knin, u zemlji je zavladalo oduševljenje i pobjednički ugođaj koji se upotpunjavao domoljubnim pjesmama i zahvalama hrvatskim braniteljima.
LJ
Ljubav, žrtva i domovina
Tri riječi i tri simbola hrvatskih branitelja kroz cijelo vrijeme Domovinskog rata bili su i ostali snaga koja ih je vodila u svim bitkama, a vrhunac svega bila je Oluja.
M Mladost i Metuzalem Puma
Među pripadnicima satnije 7. gbr koji su sudjelovali u oslobađanju Knina upada u oči i detalj prosjeka starosti/mladosti koji je bio 20-21 godinu, a najstariji, kojeg su zvali Metuzalem, imao je 27 ljeta.
N
Nositelji i širitelji uspjeha
Gardijske postrojbe bile su nositelji udara i proboja na svim smjerovima napada hrvatskih snaga, dok su pričuvne brigade i domobranske pukovnije bile širitelji uspjeha i održavale su tempo napada.
O Ovako je govorio Gotovina obraćajući se Tuđmanu uoči oslobađanja Knina
Moji vojnici ne mogu više čekati. Oni vide Knin ispred sebe. Mi smo spremni napasti i samo čekamo vaše odobrenje.
P
Predaja pobunjeničkih snaga
U sjećanju hrvatskog naroda posebno mjesto ima predaja tzv. kordunskog 21. korpusa Vojske Republike Srpske Krajine (21. K VRSK). Njegove su se snage predale petog dana operacije nakon što su se našle u okruženju hrvatskih snaga na širem području Topuskog.
R
Riječi sudionika Oluje
Kad je završilo, one noći kad smo znali da smo ušli u Knin, osjećao sam se čudno. Nekako mi se prebrzo sve to skupa odigralo. Prije sam mislio kako će to trajati, kako će biti ne znam koliko puta vraćanje linija, pa oni, pa mi – i onda mi to završimo ovako brzo. (Miroslav Katuša, 4. gbr)
Baš sad razmišljam kako nismo zapjevali neku pjesmu. Pjevala su nam srca, sviralo je u nama. Tko zna što je svatko od nas pjevušio u sebi, nesvjestan da nam pjesma prolazi kroz srce. A baš je udaralo u ritmu domovine, napokon slobodne. (Edvard Baltić, 7. gbr)
Ja sam, naravno ponosan na Oluju, Domovinski rat i svakog suborca. Imamo se čime ponositi. Vjerujem da nije bilo uzalud. Država je cjelovita i iako smo priželjkivali i pripremali se za oslobađanje Hrvatskog Podunavlja vojnom akcijom, ako smo mirnom reintegracijom spasili i jedan život, vrijedilo je. (Nenad Matošević, Specijalna postrojba MUP-a).
S
Specijalne postrojbe MUP-a u Oluji
Prvog su dana operacije specijalci probili prve crte neprijateljske obrane te su uspostavili nadzor nad svim ključnim točkama Velebita, a za cjelokupnu operaciju važan je njihov doprinos i u oslobađanju neprijateljskog komunikacijskog centra Ćelavac. Kod oslobađanja Malog Alana zatekli su 24 dobro utvrđena bunkera, što jasno govori o zahtjevnosti ovladavanja tim prijevojem s kojeg se otvara pogled prema Dalmaciji i Lici. Drugog je dana operacije u potpunosti oslobođen Lovinac, Gračac i Sveti Rok, kao i druga mjesta na području djelovanja Specijalne policije. Četvrtog dana Oluje oslobođen je Donji Lapac i Dobroselo, a petog je dana ovladano svim područjima do državne granice s BiH. Djelujući između dva ZP-a, splitskog i gospićkog, u završnici djelovanja spojile su se s njihovim snagama u Otriću i na Udbini, čime su konačno i sišle s čuka Velebita. U zahtjevnim uvjetima ratovanja na Velebitu još su jednom potvrdile status iznimno uvježbanih i spremnih snaga, a u Oluji su prešle više od 150 km u pobjedničkom hodu s Velebita do Like.
Š
Što pobunjeničko vodstvo piše o posebnim oblicima djelovanja HV-a
Tri mjeseca prije Oluje tzv. Glavni štab SVK upozorava Generalštab VJ kako HV nastavlja pojačana propagandna djelovanja plasirajući, uz ostalo, obilje kontradiktornih informacija o vremenu i pravcima napada na RSK tako da je vrlo teško odvojiti pravi podatak od lažnog.
T
Tranzistori vjesnici slobode
S obzirom na duljinu bojišnice i punu posvećenost dodijeljenim zadaćama, braniteljima su uz usmenu dojavu glavni izvor informacija bili tranzistori putem kojih se saznavalo i za oslobađanje okupiranih mjesta, a svako novooslobođeno mjesto slavilo se i pozdravljalo.
U Usporedna djelovanja 4. i 7. gbr
Prvo usporedno djelovanje dviju gardijskih brigada, 4. i 7., uspješno je provedeno u operaciji Ljeto 95 u kojoj su oslobodile Bosansko Grahovo, a taj je model ponovljen i u Oluji. Pripadnici tih brigada međusobno se nazivaju i braćom po oružju.
V Vlak slobode
Nakon što je VRO Maslenica ponovno povezala jug i sjever Hrvatske, a Bljesak osigurao prometovanje autocestom A3 prema Slavoniji, i Oluja je omogućila prometnu povezanost i to željeznicom između Zagreba i Splita. Dvadeset dva dana nakon Oluje, simbolično nazvanim Vlakom slobode, na relaciji Zagreb – Karlovac – Gospić – Knin – Split nakon četiri godine i uz pjesmu Marjane, Marjane, Hrvatska je slavila slobodu i mir. S puno emocija i ponosa vlak su u Kninu pozdravili i pripadnici 4. i 7. gbr.
Z
Zanimljivosti o Oluji
Oluja je označena i kao najveća kopnena operacija u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Omogućila je završetak opsade Bihaća zbog čega ima i humanitarnu dimenziju.
Omogućila je donošenje dvaju mirovnih sporazuma: Erdutskog, kojim je omogućena mirna reintegracija okupiranog dijela hrvatskog Podunavlja, te Daytonskog, kojim je završen rat u BiH.
Noć uoči oslobađanja Knina tzv. Glavni štab Srpske vojske Krajine (SVK) napušta Knin i sklanja se u Srb, kamo je, uz Donji Lapac, prethodno Vrhovni savjet obrane tzv. Republike Srpske Krajine odlučio evakuirati stanovništvo iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca.
CIA, središnja obavještajna agencija SAD-a, ovladavanje strateškim točkama Mali Alan i Sveti Rok na Velebitu ocijenila je i najvećim uspjehom hrvatskih snaga prvog dana Oluje.
Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo sreli, riječi su zapovjednika 5. korpusa Armije BiH Atifa Dudakovića kojim je pozdravio zapovjednika 1. gbr Marijana Marekovića, koji je u to vrijeme bio i zapovjednik Izdvojenog zapovjednog mjesta GS HV-a u Ogulinu. Dudaković je izrazio zahvalnost HV-u i RH na pomoći u deblokadi Bihaća, čiji su stanovnici proveli 1201 dan u okruženju srpskih neprijateljskih snaga.
ZP Bjelovar u zadnji je čas uveden u plan operacije Oluja (2. kolovoza) zato što je nakon Bljeska bio zadužen isključivo za obranu državne granice na Savi. Stoga zaslužuje visoke ocjene za provedbu zadaća s obzirom na kratak rok priprema, a posebno se cijeni njegov uspješan prelazak Save, što je usmjerilo nastavak napredovanja snaga. Spomenuti su prelazak izvele snage 125. dp.
Edvard Baltić, Mario Bilać i Jasmin Hadžić, izvidnici Zapovjedne satnije Puma, prvi su 5. kolovoza s Kninske tvrđave skinuli srpsku i ponosno razvili 20-metarsku hrvatsku zastavu. Tom povijesnom činu svjedočio je i zapovjednik Brigade brigadir Ivan Korade, a u skupini koja se prva probila do Kninske tvrđave bio je i Elvis Mihić, Ivica Novoselac i Miljenko Hojsak. Zastavu je ranije na zapovjednom mjestu hrvatskih snaga u Donjim Rujanima preuzeo Branko Žeželj. Zanimljivo je kako je i 4. gbr također imala spremnu hrvatsku zastavu jednakih dimenzija, koju je također nešto kasnije postavila na Kninsku tvrđavu.
Zapovjednici su u postrojbama do zadnjih sati čuvali informaciju o početku Oluje. No branitelji su ipak osjećali kako se nešto sprema. Dugo se iščekivala zapovijed za napad. Za dio branitelja trenutak kad su im donijeli tamnu boju za maskiranje lica bio je jasan znak, kreće se…
Prvi ulazak hrvatskih snaga u Knin bio je 5. kolovoza u 9:43. U spomen na taj događaj svake godine na obljetnicu Oluje crkvena zvona Knina zvonjavom simbolično slave dolazak slobode u grad, dok se na Kninskoj tvrđavi podiže hrvatska zastava.
Ž
Žrtve hrvatskih branitelja
Za slobodu domovine u danima Oluje poginulo je ukupno 239 branitelja, dvojica se vode kao nestali, a 1430 sudionika je ranjeno. Njima u spomen, kao i svim sudionicima Oluje, u Kninu je podignut Spomenik Hrvatske pobjede "Oluja 95" kao zahvala za žrtvu i darivanje za slobodu Hrvatske.