U svega stotinjak metara obale u središtu Selina zbijena su desetljeća nefunkciniranja državnih institucija, potpuni kaos u zemljišnim knjigama, pet-šest sudskih postupaka među sukobljenim susjedima, a poslovična sporost pravosuđa i lokalne samouprave jamče jedino daljnju devastaciju obale i mučno iscrpljivanje desetak vlasnika obiteljskih kuća uključenih u sukob oko „slobodnog pristupa pomorskom dobru”. U središtu spora je parcela 2371/1 u vlasništvu Ike Vuksan.
-Suprug i ja smo 1988. kupili ovu kuću i zemljište na sjevernoj strani Jadranske magistrale. S južne strane magistrale, na zemljištu do mora, izgrađene su kuće, a njihovi vlasnici su ih ogradili i zatvorili dva puta koja su vodila do mora, pa nitko ne može do plaže ni do morao. Svi su kupili zemljišta od istih vlasnica, a ja sam 2018. godine od njihovog nasljednika kupila zemljište uz samu granicu pomorskog dobra. Htjela sam kupiti samo jedan od dva stara puta, ali vlasnik je htio prodati ili sve ili ništa i tako sam postala vlasnica zemljišta uz more, kaže Ika Vuksan pokazujući nam uredan vlasnički list za parcelu oko koje je „izbio rat”.
-Susjede sam obavijestila da sam vlasnica, pozvala ih da se dogovorimo, jer nikome nisam htjela spriječiti izlaz do mora, ali oni se nisu odazvali, nego su nastavili koristiti moje zemljište kao svoje, reklamirati ga kao svoje privatne plaže i na njemu ugošćavati svoje turiste. Neki od tih susjeda su ogradili i dio mog zemljišta, pa sam im ponudila da ga otkupe, ali su, osim jedne obitelji, svi ostali to odbili. I zašto bi ta jedna obitelj pristala meni platiti to zemljište ako ono nije moje, kako ostali tvrde?! Neki od njih su moćni, neki se bave politikom, pa im je Općina Starigrad izmjenama Prostornog plana išla na ruku i izbrisala dva puta do mora, nastavlja Vuksan.
Nakon svega, Ika Vuksan je prošle godine odlučila postaviti ogradne stupiće na svoje zemljište, čime je izazvala očekivanu reakciju susjeda, a ograda je ubrzo srušena. Takvo je rješenje donijela Lučka kapetanija po kojoj je ograda postavljena na pomorskom dobru, ali se Ika na to rješenje žalila, a Ministarstvo mora poništava rješenje Lučke kapetanije jer je ograda postavljena ne na pomorskom dobru nego na - privatnom zemljištu Ike Vuksan!
-Kakva smo mi to država ako ja ne smijem koristiti svoje vlasništvo jer je netko jači od nas „običnih” građana?! Oni su se udružili i na sudu svjedoče jedni za druge, oni su mi srušili ogradu, koriste moje zemljište, imaju pomoć u nekim institucijama, ali neću odustati, tvrdi Ika vodeći nas kroz dvorište jednog od susjeda do njenog zemljišta i mora.
„Na licu mjesta”: uski pojas zemljišta uz obalu, ležaljke, turisti, izgrađeni mulovi, stepenice za ulazak u more, popločane i betonirane površine. Cijelih stotinjak metara – devastirana obala. Kao da su lučki inspektori vidjeli samo ogradne stupiće čiji ostaci leže odbačeni nekoliko metara od mora.
-Htjela sam da se dogovorimo, nikome nisam htjela spriječiti dolazak do mora, ali oni su to odbili. I sada ja, kao invalidna osoba, ne mogu do mora ni do svog terena. Tako kažu zemljišne knjige, tako kaže i Ministarstvo mora, ali oni to ne priznaju. Nudila sam im da za 20 kuna po kvadratu otkupe moje zemljište koje su uzurpirali, i slobodno izlaze na pomorsko dobro, ali i to su odbili. Gospođa Vlasta Mišurac je županijska vijećnica, sad je na nekakvoj listi za ove izbore, a koristi mojih 70-ak kvadrata koje je ogradila, pa zar ona kao političarka ne bi trebala davati drugačiji primjer, iznosi svoju stranu priče Ika Vuksan šetajući plažom uz začuđene poglede turista.
Bila je tu i jedna od susjeda koja je pristala s nama razgovarati.
-Ti putovi o kojima Ika Vuksan priča nikada nisu postojali! Ona je ovdje došla prije dvije godine i odjednom postala vlasnik nekakve parcele, a ja i moj suprug smo zemljište kupili još 70-ih godina i uredno ga platili. Pa tko bi kupio zemljište i ostavio dio između svoje parcele i pomorskog dobra?! A ona je tu izmišljenu parcelu kupila samo iz inata, da nam spriječi izlaz do mora. Zašto ne kaže da se vodi sudski spor oko toga kako je ta parcela uopće nastala, jer je očigledno da od ruba našeg zemljišta, pa do mora ta izmišljena parcela ne može ni stati niti ona u stvarnosti postoji. Zato su inspektori i naložili uklanjanje njenih ograda jer su uz samo more, na pomorskom dobru. Kako je do stvaranja te parcele u zemljišnim knjigama došlo, utvrdit će sud, a ne Ika, tvrdi Dušanka Mišurac.
Njenu priču podržava i Blago Sabljo:
-Nikada tu nije bilo nekakvih putova, vidi se to i u prostornim planovima. Vodio se sudski spor oko prava služnosti, ali ga je gospođa Vuksan izgubila. A još traje spor kojim ćemo dokazati ništetnost njenog ugovora o kupnji te navodne parcele. Nudio sam joj prolaz do mora, ali je ona htjela provoz kojim bi moglo i auto proći. Da smo pravna država, Općina bi od nje otkupila to zemljište i problem bi bio riješen, smatra Sabljo preko čijeg je terena, po tvrdnji Ike Vuksan, prolazio jedan od putova do mora čiji se tragovi još vide, ali je sada na njegovom nekadašnjem početku, uz Jadransku magistralu, postavljena ograda s tri lokota.
-Da bih dobio građevinsku dozvolu, morao sam postaviti ogradu do magistrale zbog sigurnosti i ljudi i imovine. Ovdje ljudi voze i 120 kilometara na sat, objašnjava Blago Sabljo kojemu je već „dozlogrdilo neprekidno sporenje i sudovanje s Ikom Vuksan”.
-Pa pogledajte kako ta njena navodna parcela izgleda, to je pomorsko dobro na kome se ne može graditi niti privatna osoba može biti vlasnik. I tko bi to kupio osim nekoga tko želi tjerati inat, smatra Sabljo.
Svatko, dakle, ostaje uvjeren da je u pravu: Ika Vuksan ima vlasnički list i rješenje Ministarstva mora i zgraža se što ne može do svog vlasništva kojega su joj susjedi uzurpirali, dok su njeni susjedi sigurni da će sudskim putem dokazati da je njezin kupoprodajni ugovor ništetan jer u stvarnosti ta parcela uopće ne postoji, a oni imaju dokumentaciju da su svoje zemljište uredno kupili. Koliko hrvatski sudovi brzo donose odluke, koliko brzo i precizno se sređuje stanje u zemljišnim knjigama i utvrđuju granice pomorskog dobra, „dobrosusjedski odnosi” u Selinama pregrijavat će se još godinama
VLASTA MIŠURAC: Nikada i nikome nismo branili doći do mora
-Točno je da se bavim politikom, ali od nje ne živim, nisam ja nikakav profesionalni političar niti ću to ikada biti. To su zemljište davno, dok je tamo bila još makija, kupili moji roditelji i to kao „teren u prvom redu do mora”. Aneksom kupoprodajnog ugovora dodatno smo 1983. kupili još 70-80 kvadrata, ali se nismo mogli uknjižiti jer su iz Općine tvrdili da je to na pomorskom dobru. Međutim, u prijedlogu granica pomorskog dobra, naša parcela završava točno na granici pomorskog dobra! Gdje bi onda stala parcela o kojoj govori Ika Vuksan i o kojoj se vodi sudski spor? Nažalost, moramo se sporiti iako to nikome nije u interesu. Nikada i nikome nismo branili doći do mora, a za sve sitne „zahvate u prostoru” koje je moja obitelj obavila na pomorskom dobru imali smo suglasnost Općine i Lučke kapetanije, jer se radilo o zaštiti od podlokavanja obale, izjavila nam je Vlasta Mišurac koja na parlamentarne izbore izlazi kao druga na listi Čačićevih Reformista i koalicijskih partnera.
NAČELNIK KRSTE RAMIĆ: Granice pomorskog dobra nisu određene, ne miješam se u privatne sporove
-Sporovi između susjeda su privatni sporovi u koje Općina ne može ulaziti. Prastari plan za to područje nije konzumiran i odavno je stavljen izvan snage, a ljudi su kupovali privatno zemljište i gradili. Izmjenama Prostornog plana se određuju građevinske zone, a ne putovi, za to bi bilo potrebno raditi urbanističke planove, ali za to nema potrebe jer je 90 posto tog područja već izgrađeno. U jednom smo trenutku s gospođom Vuksan razgovarali o otkupu njenog zemljišta, ali je ona to odbila. Napravljen je elaborat o određivanju granica pomorskog dobra, ali one još nisu utvrđene. Kad budu utvrđene, u planu nam je izgradnja obalne šetnice od Selina do Starigrada koja će proći i obalom uz zemljište oko kojega se ti ljudi spore, izjavio nam je načelnim Starigrada Krste Ramić ne želeći ulaziti u pravosudne sporove među susjedima.