"More i obala nisu moji, ali beton je!" odbrusio je Vlatki Svirčić iz Grebaštice izvjesni sumještanin kad mu je ovih dana prigovorila što je njezine goste, bračni par iz BiH, otjerao s betoniranog mulića koji svojata kao da mu je ćaćin i dopušta kupanje jedino turistima iz svoga smještaja. S time mirno nastavlja i dalje, budući da nitko nije reagirao na njezine prijave – ni policija, niti komunalni redari Grada Šibenika.
Znajući ovo, nije čudo zašto se gosti bahate rasprostirući na plažama šugamane i ležaljke da im čuvaju hladovita mjesta dok ih nema, pa i noću: kako ne bi kada domaći, kao iz ovog primjera, prisvajaju kvadrate na neospornom, svakom dostupnom pomorskom dobru i javnim, gradskim površinama izvlačeći sebi dodatni šićar u kratkotrajnoj sezoni.
Brojni se apartmani naime – a Grebaštica, na nesreću, nije iznimka – reklamiraju na internetu i naplaćuju pokoji euro više kao odredišta "s vlastitim vezom za brodicu, mjestom za kupanje i parkingom", da bi u naravi to bila situacija kao na barem desetak mjesta u Grebaštici, iznosi Vlatka Svirčić.
Kiklopsko kamenje
"Plaža" i vez dijelovi su uzurpirane obale, a parkirna mjesta javne površine između ceste i ogradnog zida domaćinove kuće. Čuvaju se zaprekama – najčešće zamašnim, kiklopskim kamenjem, tako da ne baš maleni dio "prvog reda uz more" u turističkom smislu drže mjesni Neptuni, Kiklopi i Kerberi, sve u jednoj osobi. Na zemljanim trakama javnih površina uz jedinu prometnicu do dvorišnih zidova nailazi se u Grebaštici i na drvene klupice sa stolićima za uživanje u kavi i piću – no i u tom slučaju vrijedi načelo "samo za moje goste". Uostalom, probajte sjesti da predahnete, pa ćete već vidjeti! – upozorava Svirčić.
Njezina su dva apartmana preko ceste, na kopnenom dijelu mjesta prema Konobama, a za potrebe obitelji i gostiju osigurala je šest parkirnih mjesta. Sve i da je na obali, govori, nikad joj ne bi palo na pamet proširiti se na nešto izvan svoje međe, poput drugih, mirnih i pristojnih iznjamljivača, jer nisu uz more svi jednaki.
Kiklopi valjaju stijene i na pomorskom dobru – da bi milost prilaza do mora pružili isključivo brodicama odabranih – a budući da su gosti Vlatke Svirčić otjerani s betonskog mulića, gazda je bio u ulozi Neptuna, bit će i s Kerberovim raljama, ne dopuštajući im niti da smoče noge.
– Ma oni su samo sjeli na taj mulić i odmah ih je udaljio. Nisu se nimalo prepirali, žena se, zbunjena, čak ispričavala, zamislite, no u apartman se vratila uplakana i potresena – opisuje Svirčić. Gošća joj je kazala da to nigdje dosad na Jadranu nije doživjela, a pomislili su da je zbog toga što su Bosanci pa je on reagirao na njihov govor.
Diskriminacija
– Objasnila sam im da to nema nikakve veze, jer bi jednako prošli na još nekoliko mjesta u Grebaštici ako nisu njihovi gosti. To je jedini kriterij ove diskriminacije – kaže Vlatka Svirčić. Nije to shvatila osobno, kao atak na obiteljski posao s iznajmljivanjem: nitko nije mogao znati da je riječ o njezinim gostima, no odlučila je javno progovoriti jer takvo ponašanje nekih domaćina ruši turizam, pristojnost, zakone i civilizacijsku razinu cijelog mjesta i zemlje.
Zapravo, bilo je pitanje dana kad će stvar izaći u javnost, da nadglasa mišćanska šuškanja i pokrivanje ušima i potakne mjerodavne na konkretne mjere da se ovakvo nasilničko lice turizma iskorijeni, očekuje Vlatka Svirčić.
– Stvar traje godinama, a ja sam odlučila progovoriti. Ne možemo vječito šutjeti i zatvarati oči – kaže ona. Pozvala je i ekipu jedne nacionalne TV kuće, no uvjerena je, zajedno s istomišljenicima u Grebaštici, da će se ta osiljenost dokinuti tek kada gradska uprava sravni sa zemljom sve te bespravno izgrađene muliće izmiješane s ograđenim gradskim plažama i cijelu obalu uredi kao javnu plažu, s time da se za privez mjesnih brodica izgradi lučica.
Jasno je gospođi Vlatki da bezvlašće generira nered u prostoru i gramzivost, to više što je turizam preostao praktički kao jedini način preživljavanja. Pri tome se ne preže ni od onoga od čega pristojnom čovjeku otpada obraz.
Obraća se medijima jer se i sama uvjerila da mjerodavne adrese ne rješavaju konkretni slučaj, koji je samo posljedica rečenog. Prijavila je incident prvo policiji, a kad je drugi dan nazvala da se raspita, dobila je odgovor da je domaćin koji je otjerao njezine goste s obale porekao da se išta zbilo, a kako je sve prošlo bez verbalnog i fizičkog nasilja, za policiju je to gotova stvar, rečeno joj je. Pri tome, napominje, nitko nije došao ispitati žrtve samovolje pretvorene u ponižene, drugorazredne građane, a bili su spremni svjedočiti. Je li moguće da sustav za koji porezni obveznici plaćaju i stenju takve ne uzima u zaštitu?
– Možda ih je trebao isprebijati da bi se reagiralo? Kao da i samo udaljavanje s obale nije protuzakonito, pitala sam dežurnog inspektora – nastavlja Svirčić, no rečeno je ipak bio konačan odgovor.
Komunalno redarstvo
Vodeći se istinom da je ono što se dogodilo bračnom paru iz BiH neprijeporno nasilništvo, uputila je također prosvjedni dopis elektroničkom poštom mjesnoj turističkoj zajednici, a prijavila je stvar i komunalnom redarstvu.
S druge strane žice dobila je odgovor u smislu: "Nije to prvi put, poznata nam je situacija", no 15 dana nakon neugodnog događaja na obali se nije dogodilo ništa što bi upućivalo na intervenciju gradskih redara.
Vlatka Svirčić još se jedino nije obratila izravno Lučkoj kapetaniji, točnije njihovoj inspekciji na pomorskome dobru, pa ako bude, Kapetanija bi barem mogla razbucati gromade s kojima maleni sultani s obale u Grebaštici reguliraju tko smije, a tko ne smije pristupiti moru da s prikolice u more porine brodicu. Nelegalne muliće ipak ne mogu tek tako ukloniti jer su izvan zakona svi na šibenskoj obali, te se potvrđuje da je puno lakše objaviti rat šugamanima kojima se bezeciraju mjesta na javnim plažama. Em ih postavljaju uglavnom stranci i nisu birači, no hajde ti uredi stvari u uljuđeni turizam s domaćim Kiklopima, Kerberima i Neptunima, stasalima odavno. Čeka se na Odiseja, i tako desetljećima...
Branko Peran: Uzalud upozoravamo!
Osim ovoga o čemu govori Vlatka Svirčić, dodao bih da se i u Grebaštici ostavljaju stvari po plaži radi rezervacije mjesta, a sitni ugostitelji i ulični trgovci uzurpirali su javne površine, navodi u svojem komentaru dr. sc. Branko Peran, predsjednik MO Donja Grebaštica. Kaže da je Mjesni odbor sa svim tim, posvuda sličnim nepravilnostima upoznao Grad Šibenik, no bez rezultata.
– Te probleme jedino mogu rješavati tijela lokalne samouprave. Mjesni odbori nemaju mogućnosti ni ovlasti, osim što mogu upozoravati – napominje Peran.
Njegov Mjesni odbor čvrstog je stava da se sve betonirane javne površine uz more uklone i uredi pješačka staza, o čemu je također upoznat Grad Šibenik.
– Međutim, pitanje zasad bez odgovora jest gdje su bile sve te službe kad se gradilo i uzurpiralo na obalnom pojasu. Kakav je problem u Grebaštici urediti javnu plažu svima na korist? – zaključuje dr. sc. Branko Peran.
Komunalni odjel - okruglo pa na kantune
Konkretno pitanje Komunalnom odjelu Grada Šibenika bilo je što će poduzeti ili već jesu protiv svojatanja pomorskog dobra u Grebaštici da bi se ubuduće spriječilo nasilje i diskriminacija kupača, o čemu je važnu gradsku službu obavijestila Vlatka Svirčić, no stigao nam je uopćen odgovor, "okrugao pa na kantune".
U jednom dijelu odnosi se na rekvizite kojima turisti čuvaju mjesta u hladu plaža, premda nas je ovaj put zanimalo kako redarstvo reagira ako se s ljudima postupa kao s rekvizitima.
– Komunalno redarstvo na pomorskom dobru poduzima nadzorne mjere. Dakle, komunalno redarstvo prosljeđuje prijave na nadležna tijela – Lučku kapetaniju, Pomorsku inspekciju i resorno Ministarstvo... U evidenciji je značajan broj prijava na cijelom priobalnom području. U nekim situacijama građani bi sami uklonili sporne rekvizite, a bilo je situacija u kojima su komunalni redari izvještavali Lučku kapetaniju da u okviru vlastitih ovlasti djeluje na terenu – navode iz gradske uprave.