KISTANJSKI POUČAK Janjevci se osjećaju prevarenima: došli su s Kosova na poziv Franje Tuđmana, potaknuti obećanjem da ih čekaju stan i posao, a onda je uslijedila agonija duga čak 22 godine

KISTANJSKI POUČAK

Konac ovog tjedna šest janjevačkih obitelji dočekuje s velikim olakšanjem. Njima su u petak, nakon duge 22 godine čekanja, svečano uručeni ključevi novoizgrađenih obiteljskih kuća u državnom vlasništvu, a potpisali su i ugovor o (simboličnom) najmu, što je preduvjet za buduću darovnicu kojom će te kuće prijeći u njihovo vlasništvo.

Svojevrstan je kuriozitet, a za Janjevce u Kistanjama izvor dugogodišnjeg gorkog osjećaja da su dolaskom u ovaj kraj prevareni, činjenica da je ovih šest obitelji iz prve skupine doseljenika u Kistanje koja je stigla davne 1997. godine.

Donačelnik općine Kistanje Roko Antić, i sam Janjevac, čvrsto vjeruje, unatoč svim nedaćama, problemima, dugoj i teškoj prilagodbi na okolnosti koje su se bitno razlikovale od onoga što su dolaskom u Kistanje očekivali, da će Janjevci ovdje ostati i opstati. Iako trend iseljavanja nije ni njih mimoišao...

U Kistanje su stigli izravno na poziv hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, bježeći, kaže Antić, pred ratom na Kosovu. Dio njih odlučio je i zagrebačko podstanarstvo mijenjati za vlastiti krov nad glavom u Kistanjama. Prva skupina od 50 janjevačkih obitelji došla je u ovu bukovičku općinu u ožujku 1997., a kamen temeljac za 120 novih stambenih objekata u budućem Novom naselju položen je u siječnju 1999. Iste godine, u listopadu, predani su i ključevi novoizgrađenih kuća za 120 obitelji.

Prvi razgovori o doseljavanju Janjevaca u Hrvatsku i njihovu stambenom zbrinjavanju počeli su još 1991. i vodilo ih je Hrvatsko društvo Janjevo, koje odavno djeluje u Zagrebu.

Početna je ideja bila da se za janjevačke doseljenike osigura državno zemljište na području Zeline i Kloštar Ivanića, jer je u to vrijeme u Zagrebu već živjelo oko pet tisuća Janjevaca.

No, ubrzo se od te zamisli odustalo, a Hrvatima s Kosova sam je Tuđman jamčio da će "njihovo stambeno pitanje biti u Hrvatskoj riješeno na obostrano zadovoljstvo". Vrijeme je pokazalo da Tuđman i nije bio najbolji prorok...

Hrvatska država investirala je u Novo naselje 33 milijuna kuna, a američka vlada još tri milijuna za vodovod. Stoga je i na prvoj svečanoj dodjeli ključeva među uzvanicima bio i tadašnji američki veleposlanik William Montgomery. Da bi se projekt realizirao, Državna agencija za promet nekretninama (APN) otkupila je 40 kuća i parcela za potrebe stambenog zbrinjavanja doseljenika iz Janjeva.

– U posljednjih pet, šest godina u Kistanjama je živjelo 250 obitelji, ili oko 1300 Janjevaca, a danas ih je 1100 u 215 obitelji, jer je iseljenički val pogodio i nas – navodi donačelnik Roko Antić.

S najnovijom dodjelom ključeva za šest doseljeničkih "starosjedilaca" neće biti konačno apsolviran problem stambenog zbrinjavanja Janjevaca u Kistanjama. Ostat će ih još 15-ak, ali to je mahom izdvajanje iz obitelji, dakle, mlađe obitelji koje bi trebale biti stambeno zbrinute po modelu D, kad im država osigurava zemljište i građevni materijal, a oni se sami pobrinu za izgradnju kuće.

– Problemi su nastali u razdoblju od 2007. do 2011., kad je država otkupila pet stambenih objekata na temelju lažnih punomoći i dodijelila ih Janjevcima, koji su se poslije našli u nebranom grožđu i morali su sami angažirati i plaćati odvjetnike kako bi legalizirali svoj stambeni status. Ljudi su godinama živjeli u neizvjesnosti, bili su izvarani od kriminalne skupine koja je operirala ne samo u Kistanjama, nego i u Vojniću, Gračacu, Okučanima i besramno prodavala kuće s lažnim punomoćima, na čemu su zaradili 19 milijuna kuna. Ali netko je te punomoći potpisivao... – revoltirano će Antić.

Država je, tvrdi naš sugovornik, prevarila Janjevce. Od prvog organiziranog dolaska u Kistanje prošle su 22 godine. I sakupilo se puno gorčine. Ali ne samo u njima, nego i protiv njih...

Neki nisu više u Kistanjama vidjeli perspektivu, oko 500 ih se iselilo u "bijeli svijet", trbuhom za kruhom, jer ako su i dobili krov nad glavom, od nečega je trebalo i živjeti, a u Kistanjama ni ono gospodarstva što je prije rata bilo više ne postoji.

– Ipak – ističe Antić – u 22 godine, po podacima župne kuće župe sv. Nikole u Kistanjama, imali smo 515 krštenja i 97 sprovoda.

Taj prirodni prirast izgubili smo kontinuiranim iseljavanjem janjevačkih obitelji.

– Svaka čast Stjepanu Štercu, čija je ideja bila da se doselimo baš ovdje, a ne u Udbinu ili Obrovac, jer nam je more odavde najbliže, a poznato je da se Janjevci tradicionalno bave prodajom suvenira u priobalju. I svaka čast državnom tajniku Nikoli Mažaru, s čijim se dolaskom 2016. ubrzalo rješavanje naših stambenih problema – ne propušta reći donačelnik Kistanja, općine u kojoj Janjevci žive s domicilnim Srbima, povratnicima. Uglavnom jedni pored drugih, a ne jedni s drugima.

No, možda je vrijeme lijek i za to...

Naslovnica Županija

Najčitanije