Pakovo selo zaoralo turizam U našem ti je Pakendorfu više bazena nego u cilom Šibeniku!

Pakovo selo zaoralo turizam

Šta tražite, Centar kompetencija u ruralnom turizmu? Pa ste mene našli? - nasmijao nam se posprdno postariji gospodin iz svog automobila, kad smo ga zaustavili na putu za Pakovo Selo.

- Znate vi bolje od mene di je to i šta je to. Pa sad ode mene vatate na brzinu. Pripozna san ja vas dva, neka ste se kamuflirali u auto zagrebačkih tablica. Vi znate di se vrag izlega, a kamoli nećete nać i vidit bager u ovo teke sela - kaza je rođo i da po gasu.

Nije bilo druge nego nazvat glavara sela, odnosno predsjednika Mjesnog odbora Antu Pleadina Šulca, koji nas je precizno navodija mobitelon s posla u Nacionalnom parku Krka. Umisto GPS-a.

- Dobro van je čovik i reka. Taj će Centar kompetencija bit u osnovnoj školi, a to je odma priko puta crkve svetog Frane i nove mrtvačnice, odnosno ispraćaone, sad je tamo bager, ne možete falit nikako, vidit ćete rubnjake betonske spremne za ugradnju. I put šta se radi... - pričao nam je Pleadin.

Blavor obara s nogu

Vijest da je Grad Drniš s tvrtkom "Kod Građenje" d.o.o. iz Zagreba potpisao ugovor za uređenje i opremanje Centra za razvoj kompetencija u ruralnom turizmu u Pakovu Selu, vrijedan koju kunu manje od 274 tisuće s PDV-om, objavljena je tek prije sedam-osam dana. U novinama se dalo pročitati i to da će se ti radovi na uređenju i opremanju Centra izvesti u okviru provedbe projekta Adriatic Canyoning – Adriatic Canyons Adventure Tours, koji Grad Drniš provodi zajedno sa svojim partnerima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Na terenu se još ne vidi ništa posebno, ali Pakovčanima je bez izuzetka drago da se kod njih radi i gradi.

Makar o tome zasad i ne znali puno više od onog što su mogli pročitati na web-stranicama Radio Drniša. Da će to biti "centralno mjesto na kojem će svi sadašnji, ali i oni potencijalni turistički djelatnici s drniškog područja moći dobiti pomoć i savjete u svom poslovanju. U Centru će se organizirati radionice i edukacije na temu ruralnog turizma, te sastanci na kojima će se povezivati poljoprivrednici i turistički djelatnici. U Centru će se razvijati novi turistički projekti, koji se trebaju temeljiti na ključnim prednostima drniškog područja - kulturna baština, gastronomija, tradicija, kvaliteta smještaja i prirodna baština".

A ako ste pomislili "Pa kud ćeš s time u Pakendorf", kako mještani od milja zovu svoje selo, ljuto ste se prevarili. Tamo već sada ima više kuća, odnosno vila s bazenima, nego u Šibeniku. Eto, ja u Šibeniku znam za dva bazena - otvoreni i zatvoreni u Crnici - a Matko Jakelić mi ih je u tren oka nabrojio šest ili sedam. Uključujući tu i njegov mali, montažni, napravljen prošle godine, s kojim je tamo negdje od kraja lipnja krenuo tuta forca u turizam. Iznajmljuje kuću s bazenom. I kako ide?

- Odlično. Ja zadovoljan. Gosti stoje deset, petnaest dana, nema puno izmjena. Manje-više svi su sa zapada, Belgijanci, Nijemci, Austrijanci, obitelji. Iznajmim im cijelu kuću, s dvije sobe, četiri plus dva ležaja. Kolika je cijena koju postignem? A zavisi...

Nismo iz Porezne

- Ajde, nismo ti mi iz Porezne uprave - ohrabrijem ga, ali on odmahuje rukom.
- Ma i da jeste, sve je ovo legalno. A to je nekih 250 eura po danu bruto, cijela kuća. I prošle godine sam bio popunjen jedno 80 dana. Kasno sam krenija, 20. lipnja. Ove godine računam da će biti i više - kaže nam 36-godišnji Matko.

Čudo jedno vridan i svestran dečko, koji pored toga što radi u Hrvatskim cestama nema čim se ne bavi. Osim toga što priprema kuću za sezonu, i uređuje u njoj dodatnu, vanjsku kuhinju i praonicu rublja za svoje buduće goste, jako je aktivan i u fotoklubu Šibeniku, već 10-12 godina...

Sa Željkom Krnčevićem Pigom i Ivom Kronjom pokrenuo je i emisiju Gurmanske ćakule. A s prijateljima Sinišom Milovićem i Marinom Šušićem u Pakovu Selu vari i craft pivu iz hobija. Probali smo je - i to više puta - i mogu vam iz prve ruke reći da me je njegov "Blavor dark stout" s nekih devet ili čak deset posto alkohola oborio s nogu. Odnosno, zalipija za katrigu.

- Ma nismo razmišljali da to komercijaliziramo. To mi za sebe skuvamo koju bočicu, opremu smo sami konstruirali, nabavljali preko interneta dijelove, lonce i termostate, što nije bilo u Feroterma, kolina i ventile, pa spajali. Nešto nam je pomogao i moj ćaća, koji je automehaničar, ali i bravar po potrebi... I šta skuvamo, popijemo, skupi se tu ekipa, dođe i Siniša Gulin. I tako...

I kako je sve radija sam oko pive, tako je sam radija i oko bazena. Koliko triba potrošiti za bazen?
- Pa minimalno nekih desetak tisuća eura. Ali, možete i duplo više. Jer, danas oko bazena ima puno te dodatne opreme, kao što su mlaznice, skimeri, grijanja, pokrivanja, svitla, odvodi... trista čuda.

Ali, isplati se, jer Matko veli da gosti već na samu činjenicu da kuća za odmor ima bazen jako dobro reagiraju i u startu je preferiraju za najam.

Sve su isplanirali

- Gosti vam danas ciljano dolaze, s već unaprijed isplaniranim rutama. Evo, ovi moji Belgijanci su najprije noćili u Postojni, pa su došli kod mene, pa su išli u Smiljan vidit di je Tesla rođen, pa su obišli Mostar, Dubrovnik, Split, Šibenik, vidit Krku, Zadar. Sve su obišli. A spavali su kod mene u Pakovu Selu. Tako su i još jedni Belgijanci u 15 dana koliko su bili kod mene obišli sve, od Dubrovnika, Visa, Murtera, Zadra, nema di nisu bili. Oni na jednom mistu samo prispavaju, a ove naše razdaljine su njima sve na sat, sat i pol vožnje, što nisu za njih nikakve relacije, jer su oni navikli svakodnevno toliko ići s posla na posao. Možda još fali u selu koji sadržaj, recimo restoran koji bi radio svaki dan, ali i to će se vjerojatno brzo otvoriti. Na koncu, do Vinka Krnića na Konjevratima, i Hrvoja, tu je svega par kilometara, do Drniša isto tako, do Tromilje. Bit će to za par godina kod nas ko u Istri - uvjeren je Matko.

- Ima li što da smo zaboravili?
- Šta ja znam... Evo, možda to da sam predsjednik Vespa kluba Šibenik - ne prestaje nas iznenađivati naš sugovornik. Pravi Pakovčanac, nema što! Njihov je lobi trenutno najjači u županiji. Nije dosta šta su najjači u HDZ-u, klapskoj pismi - priko Frane Bilića, glumi i kazalištu - preko Jakova, nego i ove udruge građana ne ispuštaju iz ruku. A di je tek Ante Rakić, Netijak koji sa svojin Strikanon, Novicon Ljubičićen vodi šibensku "Čistoću", odnosno Zeleni grad...

I čin san spomenija Antu, uto je isprid Matkove kuće prošao mercedes s registracijom ŠI - 005 AR. Zovem Antu i pitam, ovo je sigurno tvoja registracija.
- Ali ne, nije - veli Ante.
- To ti je Petar Petrović. Pa sama ti registracija govori - ona petica, to ti je prva tri slova imena. A ono AR, ostatak! PET AR! I Petar je znamenita faca, prvi brk ne samo Pakova Sela, nego i šire, jer nema prigode u kojima on sa svojom đandinjerom i konjima može proći nezapaženo. Niko mu ne bi da 72 godine!

Brke suče...

- A merđana ti ja prijatelju vozin od 1982. godine. I uvik vjeran njemu, prominija san ih pet šest, bilo ih je i malih i velikih.
- Kako žene reagiraju na merđana.
- E, u to ti se ne tendin. Biž, čovče, iman već i unuka, ko smi na to i pomislit, ti bi mene sad u nevolju utra... - smije se Petar i suče brk. I uči nas mlađe.
- Nije ti ženama bitan mercedes. Bitno je ko ga goni. Važno je bit baraba, pa moš gonit i fiću!

A ako mercedesa goni od 82., otkad nosi brk?
- A brk ti, prijatelju, nosin od 1971. godine. Znaš onu pismu: Bradu brije, a brkove suče, to se zove Mandušiću Vuče. Eto, sad znaš i to. Ljudikam ja sa svojin Petron. Kojem je strašno drago šta se taj Centar - i ne samo on - otvara u njegovom Pakovu.

- Bezrezerevno podržavam sve što vodi naprid, sve što otvara makar jedno radno misto, svaku pozitivu... Ako mogu šta pomoć, tu sam. Ja san ti ode kroz čitavu godinu, i mogu ti reć, šta se tiče turizma, da je bilo ovo lito čudo auta stranih odan, kroz selo - veli Petar koji sa svoja dva posavska hladnokrvnjaka, Borisom i Sokolom, još održava staru tradiciju konjske zaprege na životu.

Svaki ima 700 kila, to su težački konji koje Šibenčani skoro svake godine imaju prigodu vidjeti kako vozi Dida Mraza, odnosno Svetog Nikolu, s darovima od Vidika do Poljane. Sada nisu baš reprezentativni za slikavanje, pa je Petar pozirao za sliku sa svojon "mečkom 28".

Vidi se da je radio s Hercegovcima na baušteli 30 i nešto godina. I još jednom napomenuo: "Šta god se otvori novo, to je dobro. I ne samo da je dobro, nego se odma šalju vijesti da će biti i bolje."

Naslovnica Županija

Najčitanije