"Velo misto" Damir Jakeljić dovršio je monografiju o 65 godina nogometnog kluba: štorija o Mladosti je štorija o 'malom mistu' Tribunju

"Velo misto" je zapravo kronika o Hajduku, koliko i o Splitu, a kronika o Tribunju je monografija nogometnog kluba Mladost. Nije se pisanja o 65 godina tribunjskog fuzbalskog čeda i nogometa u mistu poduhvatija misni pošćer, nego Damir Jakeljić, koji je u svojih 49 godina u Mladosti bio sve i svašta – i igrač, i nogometni funkcionar.

Danas je samo navijač, iako je još koliko lani bio navukao kopačke i dres, igrajući zajedno sa sinom. Danas, veli, više ne bi, strah ga je. Čega? "Pa toga da me ne iznesu s terena!" smije se Damir, koji je isto, bez obzira na strah, istrčao prije neki dan deset kilometara utrke šibenskim ulicama u čast Draženova rođendana.

– Najvažnija institucija u Tribunju je nogometni klub Mladost. Starija je od općine, i od tovarećih trka po kojima smo poznati i koje su najstarije u Dalmaciji. To je povijest ljubavi Tribunjaca prema svom mistu! – kazuje nam Damir, ističući kako se sav društveni život mista vrtija oko Mladosti i još jedne važne institucije, odnosno, kako se to onda govorilo "privrednog subjekta" – Poljoprivredne zadruge Tribunj.

Ae, kako će nogomet bez sponzora! Čovik koji je osnovao Mladost, Jakov Perkov Valenta, bio je ujedno i predsjednik PZ-a Tribunj. Bilo je to 1953. iako je Mladost službeno osnovana 1956., a PZ teke prije. I svi su igrači radili u zadrugi! Jakov je strašno volija nogomet, on i sad prije neki dan umrli Tome Stipaničev Tić su zajedno bili u El Shattu, i otamo je Tić donija prvu nogometnu loptu u Tribunj. Je, ka češki studenti u Split iz Praga! Igrali su s ton lopton Englezi, ona je u jednom momentu pala kod njih, i Tome je skočija na nju, a Jakov mu je reka: "Tome, ako je izgubiš, glavu ću ti okinit! Triba je u Tribunj donit!" Zamisli ti, oni tamo u Africi, na tom pijesku, misle o tome kako će u svome mistu zaigrati, klub osnovati... – kazuje Damir, koji je pisao i govor koji je pročitan na sprovodu tribunjske sportske legende Tome Stipaničeva Tića.

Povadili loze radi igrališta

Valenta je svog oca uspija nagovorit da zadruga povadi i 2500 loza, kako bi omladina mogla na tom mistu napraviti nogometno igralište uz marinu. Kada se poslin osnovna škola radila, onda su zapasali neke prvinske livade, ledine...

– I tada je opet na scenu stupila Poljoprivredna zadruga Tribunj, koja je toj vlasnici s Prvića isplatila 95 tisuća dinara – tada – i još su joj igrači i uprava radili na kući, podigli joj visoko potkrovlje. Zahvaljujući toj priči i živin svidocima, mi smo se, nakon sudskog spora koji smo dobili, uspjeli uknjižiti na tu parcelu i danas smo jedini klub tog ranga, u četvrtoj ligi, koji ima teren u svom vlasništvu – iznosi zanimljivu povijesnu priču Damir, koji je dvije godine razgovarao sa živim svjedocima tog vremena, pripremajući monografiju koja će uskoro ugledati svjetlo dana.

U toj knjizi, na čak 320 stranica, osim brojnih fotografija, ima krasnih priča o Mladosti, koja, kao i Hajduk, nikada u svojoj povijesti nije mijenjala ime, na što su ponosni, a ima i drugih krasnih priča. Otetih zaboravu, jer ljudi jedan po jedan partidu, kao što je i Tić partija prije neki dan.

– Eto, naš mjesni pošćer, Zdravko Babun, koji je isto jedno čudo od čovika, zaljubljenika u Tribunj i Mladost, u kojem je bija i igrač, i tajnik, i sad u Klubu DDK koji vodi, koji je možda i najbolji u državi, cila mu familija daje krv, svi su u njemu... On mi je ispriča priču kako je doša kod Mate Jareba, bija je dobar igrač, da ga zove da idu igrati u Skradin. I kaže njemu Jarebov otac:

"A, sinko moj, on ti je cilu noć bija na ribama" – jer su igrači radili ka ribari za zadrugu, koja je imala tri broda, ili u uljari – "a sada je iša na peškariju, prodati ulov". Nije bilo nakupaca ka danas! I sad, zamislite vi, kad je njemu otac reka: "Bija je Zdravko!", on se spakira, seja na biciklu i na bicikli u Skradin. Možete li vi to zamisliti? Koja je to ljubav, koja privrženost, odgovornost, emocija... doša je tamo, a kako mu ovi nisu ponili kopačke, igra je u postoliman! Poslin je bio i nogometni sudac, sudija je znamenitu, povijesnu utakmicu kupa Metalac – Hajduk, i tu san fotografiju metnija u knjigu. Metalac TEF je tada bija jaki, veliki klub. Ja san onda igra za Vodice, oni su mi parili divovi – veli Damir, otkrivajući tako kako je i sam još uvijek dječački zaljubljen u nogomet uopće, a ne samo u Mladost i svoj Tribunj. Za kojeg je nogometni klub velika stvar jer valjda nema familije u mistu u kojoj neko nije igra za svoju momčad, kroz generacije koje su se izmjenjivale.

Entuzijazam ih održao

– Mladost je i opstala puste godine upravo zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi mještana. A kako bi drugačije? I nije to samo kod nas u Tribunju. Eto, ja gledan taj Siverić, tamo više nema ni ljudi, ali taj klub opstaje, taj Rudar, ne daju ga. Ja se tome divim. Eto, Knin je veliki grad, pa mi je bilo neshvatljivo da Dinara tri godine nije igrala, ja san sritan da su se vratili u ligu. To je stogodišnja povijest! Kad ljudi budu čitali ovu monografiju, za koju san dane i dane provodio u biblioteci tražeći podatke, vidit će koliko je to bogato događajima, koliko se toga u jednoj maloj sredini zgodi – veli Jakeljić, koji ni sam nije mogao sanjati da će toliko toga ispisati. Mislio je da će sve stati u stotinjak strana. Od prve lopte do današnjih dana. Ali, onda je trebalo opisati i najnoviju povijest, u kojoj su dva igrača Mladosti poginula u Domovinskom ratu, kao što su ginuli i u Drugom svjetskom ratu...

– A onda kada sam opisao seniore, nisam mogao zaboraviti ni pionire, juniore, a onda kako je prije dvi godine, kada sam počeo pisati, bilo i 20 godina naše navijačke skupine "Pajolice", onda sam i njih morao opisati, kako su nastali, pa gostovanja, pa fešte poslije utakmice, tu ima krasnih fotografija...

Evo, na koncu je i sam načelnik općine Marko Grubelić u Mladosti odrasta, proša je sve, od pionira pa do branke, na kojoj je stajao do prije neki dan. I on je jako vezan uz klub, obeća je da će Općina financirat pola tiskanja knjige, a pola ćemo mi u klubu nać sponzore. Evo, koristim i ovaj naš tekst ka prigodu da ih zovnen da se jave, svi koji mogu dat koju kunu. Meni ne triba, sve šta san radija, radija san mukti, a i sav prihod od prodaje knjige – svaka će bit 150 kuna – sve će do lipe ić za klub – javno poručuje Damir.

On je to pisa iz ljubavi. Tribunjske.
– Evo, ćaća od našeg pivača Đanija Stipaničeva, on se zove Ivo Đani Stipaničev, on je bija veliki igrač i funkcioner Mladosti, legenda... kad san razgovara s njin u više navrata za knjigu, kod njega doma, on je cili dršća dok mi je priča o tim danima.

Njegova žena, šjora Anđa, bi mu govorila:
– Šta si se tako uzbudija, uznemirija? – dok ju je sla da mi nađe i donese slike. Mladost je nama Tribunjcima u krvi, to je naša mladost, ljubav, strast, život...

Naslovnica Županija

Najčitanije